Kalezić: Svima se može desiti “juriš na banku”, depoziti rastu zbog poslovnog ambijenta i ulaganja nerezidenata

Dodajte komentar

Bilo gdje u svijetu se može desiti „juriš na banku“ – da klijenti podižu svoj novac iz banke jer smatraju da bi banka mogla prestati sa radom. U prilog tome govori „preporuka“ bivšeg glavnog ekonomiste MMF-a Morisa Obstfelda da regulatori finansijsku stabilnost da treba da tretiraju kao češki kristal, jer ga čak i jači šapat (trač) može slomiti, kazala je u interevjuu za portal Bankar.me viceguvernerka Centralne bake Crne Gore dr Zorice Kalezić koja ukazuje da je savršen primjer toga nedavni bankrot SVB .

Razlog za rast depozita počiva u nestabilnosti, kada su pravna lica fokusirana na očuvanje tekuće likvidnosti umjesto na započinjanje novog investicionog ciklusa. Svemu tome dodatno doprinosi situacija sa ratom u Ukrajini zbog čega su u zemlju pristigli ruski i ukrajinski kapital i ljudi. Kalezić još jednom napominje da svi parametri ukazuju na stabilnost finansijskog sistema, čemu su posebno doprinijele izmjene kojima je CBCG kreirala snažne mehanizme kontrole tokom protekle tri godine.

U SAD se protekle sedmice desio prvi veliki kolaps jedne banke od 2008. godine: Silicon Valley Bank je zatvorena zbog „juriša na banku“ – ključnu tezu za koju je prošle godine dodijeljena Nobelova nagrada za ekonomiju. O čemu se zapravo radi?

Bankrot Silicon Valley Bank, kao i Signature bank predstavlja scenario „savršene oluje“, odnosno materijalizacije nekoliko rizika uzrokovanih agresivnom monetarnom politikom FED-a, specifičnošću biznis modela banke, neoprezno ranog opuštanja regulatornog i nadzornog okvira regulatora, neadekvatne komunikacije menadžmenta banke, kao i uloge društvenih mreža i digitalnih usluga u brzini povlačenja depozita. Sve ovo, regulatori bi morali imati na umu u budućim planovima za kreditne institucije.

Kao što je poznato, osnovna stopa FED-a je od marta 2022. do sada porasla 4,5 procentnih poena, kao mehanizam koji je Federal Open Market Committee (FOMC) upotrijebio kako bi uticao na obuzdavanje inflacije. Treba znati da, kako prinosi na hartiju od vrijednosti rastu, njihova cijena opada. Tako je ovdje brz porast stopa u veoma kratkom vremenu doveo do pada tržišne vrijednosti prethodno emitovanog duga, bez obzira da li su to korporativne obveznice ili državni trezorski zapisi. Posebno su pale cijene obveznica sa dužim rokom otplate.

SVB, kao poznata banka Silicijumske doline, u svom biznis modelu bila je usko fokusirana na finansiranje digitalnih kompanija, start up-ova, dok je 55 procenata njene aktive uložen u hartije od vrijednosti sa fiksnim prihodom, kao što su vladine obveznice SAD.

Naravno, rizik kamatne stope koji dovodi do pada tržišne vrijednosti hartije od vrijednosti nije veliki problem sve dok vlasnik može da ga zadrži do dospijeća, kada može da prikupi njegovu prvobitnu nominalnu vrijednost bez ikakvog gubitka. U tom slučaju, nerealizovani gubitak ostaje skriven u bilansu banke, vremenom se smanjuje i nestaje. Ali ako vlasnik mora da proda hartiju od vrijednosti prije njenog dospijeća u vrijeme kada je tržišna vrijednost niža od nominalne vrednosti, nerealizovani gubitak postaje stvarni gubitak.

To je upravo ono što je SVB trebalo da uradi, odnosno da proda dio portfolija prije dospijeća, materijalizujući gubitak, pošto su njegovi klijenti, suočavajući se sa sopstvenim nedostatkom gotovine, počeli da povlače svoje depozite — dok su se očekivale još veće kamate. Klijenti SVB-a su podizali svoje depozite iznad likvidnih rezervi, odnosno došlo je do materijalizacije rizika likvidnosti, pa je banka odlučila da proda 21 milijardu dolara svog portfolija hartija od vrijednosti da bi pomogla u ispunjavanju svojih obaveza uz gubitak od 1,8 milijardi dolara, što je negativno uticalo na nivo kapitala.

Koncentracija rizika kamatne stope i rizika likvidnosti najvjerovatnije bi ostala neprimjećena od strane supervizora da nije došlo do olabavljenja Dodd Frank okvira kreiranog poslije krize iz 2008. godine. Tim mjerama je bilo propisano da dodatnoj superviziji redovnog stres testa budu podvrgnute sve banke sa aktivom već preko 50 miliona dolara, dok je 2018. godine taj nivo povećan na 250 miliona dolara. Izmjenom regulative, SV banka više nije bila predmet detaljne provjere supervizora, a posljedice su evidentne. Svim regulatorima bi ovo morala biti vrijedna lekcija da centralne banke moraju ostati imune na lobiranje koje ide u pravcu olabavljenja mjera i standarda nadzora.

Dodatni razlog za kolaps SVB je neadekvatna komunikacija mendžmenta u kriznoj situaciji koja je doprinijela brzini povlačenja depozita. Naime, izvršni menadžment je u obraćanju javnosti objavio da očekuje (ali bez čvrste obaveze) da će prikupiti 2,25 milijardi dolara kapitala, kao i da je SVB završio prodaju većeg dijela svog portfelja hartija od vrijednosti raspoloživih za prodaju. SVB je prodao hartije od vrijednosti u iznosu od oko 21 milijarde dolara, što će rezultirati gubitkom nakon oporezivanja od približno 1,8 milijardi dolara u prvom kvartalu 2023. Sve je to učinjeno bez detaljnog objašnjenja pozicije SVB-a i stabilnosti kapitalne pozicije banke, što je dovelo do stampeda pri povlačenju depozita.

Konačno, za regulatore je važno da je bankrot ove banke pratila izuzetna brzina povlačenja depozita deponenata ove banke koji su, koristeći društvene mreže i digitalne servise ove banke, u roku od par sati povukli petinu depozita.

Na kraju, iako je prerano izlaziti sa projekcijama, prvi stavovi FED-a i MMF-a upućuju da kolaps SVB nema isti potencijal uticaja na finansijsku stabilnost i međunarodna tržišta kao Lehman Brothers 2008. godine.

S obzirom na to da ste radili u Međunarodnom monetarnom fondu, koji sada spolja nadzire sve što se događa sa propalom bankom iz doline, možete li objasniti koji su ključni mehanizmi koje MMF koristi u takvim situacijama?

MMF kreira polugodišnji Izveštaj o globalnoj finansijskoj stabilnosti, u kojem daje procjenu stanja globalnog finansijskog sistema i fokusira se na trenutne tržišne uslove, naglašavajući zemljama u razvoju poput Crne Gore, sistemske rizike po finansijsku stabilnost i održiv pristup međunarodnim tržištima. Podsjećam da se MMF već oglasio objavom da veoma pažljivo prati uticaj SVB, uz uvjerenje da kreatori politike u SAD preduzimaju odgovarajuće korake za rješavanje situacije u vezi sa ovom bankom, kako se ne bi napravio sistemski problem. Trenutno se prikupljaju podaci o promjenama i uticaju bankrota SVB i nestabilnosti Credit Suisse banke na finansijske stabilnost članica MMF-a.

Centralna banka Crne Gore je već proaktivno djelovala i odradila prvi set stresnog testiranja crnogorskog bankarskog sistema na šokove kamatnih stopa i likvidnosti. Naporedo, u bliskoj komunikaciji sa MMF-ovim Odsjekom za tržišta novca i kapitala – Money Capital Market (MCM), tražili smo da zajedno sa Sektorom za kontrolu CBCG naprave zajednički stres test bankarskog sistema u Crnoj Gori, na bazi inputa i scenarija koje bi preporučio MMF, imajući u vidu kvalitet informacija koje ta međunarodna institucija ima u ovom momentu u vezi sa SVB i Credit Suisse bankom. Cilj je da se sistem u Crnoj Gori testira kako bi rizike procijenili na što objektivniji način i, u odnosu na nalaze stresnog testiranja, kreirali dalje korake.

Naglašavamo da samo jedna crnogorska banka ima marginalnu izloženost prema Credit Suisse banci, tako da nestabilnost navedene banke ne može imati bilo kakav uticaj na stabilnost bilo koje banke u Crnoj Gori, odnosno bankarskog sistema kao cjeline.

Kriza u Crnoj Gori, za sada, pokazuje drugačiju stranu jer depoziti u bankama značajno rastu i pored izuzetno niskih kamata. Uz značajno povjerenje u sigurnost banaka, što su još motivi da klijenti naročito fizička lica – sve više novac drže u bankama?

Konstantan rast depozita u proteklih par godina predstavlja skup nekoliko uzročnika, čiji je pojedinačni efekat veoma teško izdvojiti. Jedan od faktora je svakako povjerenje u sistem. Nesporno je da bankarski sektor predstavlja najstabilniji dio realnog sektora, sa nedavno sistemski sprovedenom provjerom aktive i raspoloživim mehanizmom zaštite osiguranih depozita.

Međutim jednako važan faktor podrazumijeva post Covid-19 period koji je praćen visokom globalnom i lokalnom političkom neizvjesnošću i nepredvidivošću investicionog ambijenta, što dovodi do akumulacije depozita pravnih lica. Naime, u takvom ambijentu pravna lica su fokusirana na očuvanje tekuće likvidnosti umjesto na započinjanje novog investicionog ciklusa, dok u uslovima strogih regulatornih zahtjeva banke, umjesto plasmana, svoje viškove likvidnosti drže na računima. Stagnacija investiranja se veoma lako očituje kroz nizak nivo izvršenja kapitalnog budžeta, kao i kroz pad bruto investicija u osnovna sredstva za 2020. i 2021. godinu. Naporedo, rat u Ukrajini je doveo do priliva ruskog i ukrajinskog kapitala i ljudi, koji se takođe reflektovao jednim dijelom na rast depozita nerezidenata. Nizak nivo pasivnih kamatnih stopa, uz visok nivo depozita ukazuje da je bankarski sistem za sada veoma likvidan, odnosno da se kreditne institucije i dalje oslanjaju na domaće izvore finansiranja. Za očekivati je, međutim, da vremenom pasivne stope rastu u skladu sa održanjem nominalne vrijednosti.

U odnosu na 90-te godine prošlog vijeka, kada je galopirajuća inflacija „izrodila“ dvije privatne monetarne institucije (Dafiment banka i Jugoskandik banka) u koje su mnogi ulagali i ostali bez svog novca, što je drugačije u sadašnjem trenutku kada Crna Gora ima dvocifrenu inflaciju?

Upoređujući kvalitet mehanizama za obezbjeđenje finansijske stabilnosti sistema, kulture rizika u kreditnim institucijama, instrumenata za praćenja rizika koje su na raspolaganju centralnim bananka u doba Dafiment i Jugoskandik banke i sad, kao i makroekonomskih, socioekonomskih i političkih karakteristika tog vremena, potom lokalnog karaktera hiperinflacije, i konačno, tada izuzetno limitirane finansijske edukacije deponenata, gotovo je nemoguće povući paralelu između finansijskog sistema devedesetih godina i sadašnjeg vremena. Dafiment i Jugoskandik predstavljaju simbole neodgovorne i gotovo nepostojeće nadzorne aktivnosti Narodne banke Jugoslavije. Ona je kao regulator dozvolila otvaranje ovih kreditnih institucija sa biznis modelom štednje po efektivnim pasivnim stopama od 160% mjesečno, sa vlasnikom bez bonitetne provjere koji je prodao svoje akcije odmah po otvaranju banke, bez uspostavljenog sistema internih kontrola za procjenu rizika, strogog korporativnog upravljanja, i bez redovnog izvještavanja centralne banke. Biznis model obiju banaka počivao je na klasičnoj piramidalnoj šemi, oslanjajući se na povjerenje deponenata sa vrlo limitiranim finansijskom edukacijom u tranzicionom periodu. Danas je apsolutno nezamislivo da u Crnoj Gori kreditna institucija sličnog profila dobije dozvolu za rad, kao i da jedna centralna banka ima tako nizak nivo nezavisnosti.

U Crnoj Gori je bankarski sistem stabilan, adekvatno kapitalizovan, likvidan i adekvatno regulisan u skladu sa EU regulativom. Takođe, sistem karakterišu razvijeni instrumenti nadzora, makroprudencione mjere, mehanizmi sanacije i zaštite potrošača, tako da sadašnja inflacija izazvana globalnim poremećajima ima sličan, nesistemski efekat na bilanse banaka, kao i u zemljama EU.

Da li se u Crnoj Gori može dogoditi scenario „juriša na banku“? U tom slučaju, koja bi bila uloga Centralne banke Crne Gore?

Bilo gdje u svijetu se može desiti „juriš na banku“, odnosno scenario da klijenti podižu svoj novac iz banke jer smatraju da bi banka mogla prestati sa radom u bliskoj budućnosti. U prilog tome govori „preporuka“ bivšeg glavnog ekonomiste MMF-a Morisa Obstfelda o tome da regulatori finansijsku stabilnost da treba da tretiraju kao češki kristal, jer ga čak i jači šapat (trač) može slomiti. Nedavni bankrot SVB je savršen primjer ove prakse. Na regulatoru je da zajedno sa finansijskim sistemom i državom kreira regulatorni okvir kako bi mogućnost takvog scenarija bila svedena na najmanju moguću mjeru.

Kada je riječ o finansijskom sistemu Crne Gore, CBCG je tokom protekle tri godine kreirala snažne mehanizme, imanentne zemljama EU koji zahtijevaju adekvatne standarde upravljanja rizicima u kreditnim institucijama. CBCG je značajno postrožila regulatorne zahtjeve prema kreditnim institucijama, od implementacije provjere kvaliteta aktive prema priručniku ECB-a, provjere cjelokupnog bankarskog sistema, pa do usvajanja Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o sanaciji kreditnih institucija. Zakonom o sanaciji osnovan je i Sanacioni fond kao nova linija odbrane u obezbjeđivanju kontinuiteta u obavljanju ključnih funkcija banaka. Ovim zakonom utiče se na izbjegavanje znatnog negativnog uticaja na stabilnost finansijskog sistema, naročito sprečavanje širenja negativnih uticaja na finansijski sistem, uključujući i njihovo širenje na tržišnu infrastrukturu i održavanje tržišne discipline. Takođe, predviđena je zaštita budžetskih i drugih javnih sredstava, svođenje na najmanju moguću mjeru korišćenja vanredne javne finansijske pomoći pri sanaciji banaka, zaštita deponenata koji imaju garantovane depozite u banci, kao i zaštita novca i druge imovine klijenata. Zakonom o kreditnim institucijama su uvedena jasna načela i standardi koji se primjenjuju na aranžmane korporativnog upravljanja i mehanizme unutar banaka. To se odnosi na sastav odbora, njihovo funkcionisanje i ulogu u nadzoru rizika i strategija sa ciljem povećanja efikasnosti njihovog nadzora. Naporedo, u odnosu na prethodnu regulativu kojom se uređivalo bankarsko poslovanje, unaprijeđen je status i nezavisnost funkcije upravljanja rizicima.

CBCG na dnevnoj osnovi prati likvidnost banaka, odnosno nivo likvidnih sredstava, kao i kolike su obaveze banaka i kakva je ispunjenost u odnosu na zakonske zahtjeve. U skladu sa tim CBCG preduzima odgovarajuće radnje i mjere. Još jednom naglašavamo da su crnogorske banke visoko likvidne, pri čemu likvidna aktiva predstavlja preko 28% ukupne aktive, odnosno preko 35% ukupnih depozita i 33% ukupnih depozita i pozajmica. Pored navedenog, ulaganje u hartije od vrijednosti koje je na nivou od preko jedne milijarde eura, predstavlja rezervu likvidnosti koja bi uvijek mogla biti iskorišćena za dobijanje dodatne likvidnosti, kroz njihovu prodaju ili zalaganje za pribavljanje linija likvidnosti.

Za rješenje potencijalne situacije koja bi od banaka eventualno zahtijevala dodatna likvidna sredstva, CBCG ima sljedeće zakonom predviđene načine i mehanizme:

  • Ukoliko bi se u kratkom periodu pojavila potreba za povećanim isplatama, CBCG bi razmatrala mogućnost da banke privremeno smanje kreditiranje, kako bi imale više sredstava da isplate klijente koji žele da podignu veće iznose novca;
  • Jedan broj banaka ima matične banke, dok sve banke imaju saradnju sa drugim tzv. korespondentskim bankama, sa kojima imaju sklopljene ugovore o mogućim pozajmicama u slučaju potrebe za dodatnim likvidnim sredstvima. Na taj način bi se banke mogle zadužiti u onom iznosu koji im je potreban za isplatu klijenata;
  • U slučaju da je opravdano, CBCG može u skladu sa članom 279 Zakona o kreditnim institucijama naložiti kreditnoj instituciji da, između ostalog, ispuni posebne zahtjeve za likvidnost, kao i da preduzme druge mjere koje kao regulator smatra primjerenim i proporcionalnim, kako bi kreditna institucija uskladila svoje poslovanje sa odredbama ovog zakona;
  • U skladu sa Odlukom o bližim uslovima za davanje kredita bankama u slučaju potreba za likvidnošću (“Službeni list CG”, br. 40/10, 46/10, 06/13 i 70/17), CBCG može dati banci kredit za likvidnost pod uslovom da je obezbijeđen hartijama od vrijednosti koje je emitovala država Crna Gora, države članice Evropske unije i međunarodne finansijske institucije ili drugim sredstvima obezbjeđenja koje Centralna banka ocijeni prihvatljivim, osim nepokretnosti;
  • Ukoliko je došlo do većeg poremećaja finansijskog sistema i CBCG smatra da je banka dobro kapitalizovana ali da postoji potencijalna mogućnost da banka neće ispoštovati zakonske zahtjeve po osnovu likvidnosti, postoji zakonska mogućnost da država Crna Gora pruži garancije za izmirenje pomoći za likvidnost koju bankama daje CBCG. Uslovi za davanje takvih garancija precizno i detaljno su uređeni Zakonom o sanaciji kreditnih institucija.
  • U cilju obezbjeđivanja kontinuiteta u obavljanju ključnih funkcija kreditne institucije, CBCG može pokrenuti postupak sanacije kreditne institucije, čime bi se korišćenjem sanacionih ovlašćenja izvršilo rješavanje određenih nedostataka u poslovanju i vraćanje banke u redovne okvire poslovanja;
  • U skladu sa Zakonom o sanaciji kreditnih institucija, ukoliko Ministarstvo finansija po pribavljenom mišljenju CBCG, utvrdi da primjena drugih instrumenata sanacije ne bi bila dovoljna za izbjegavanje znatnih nepovoljnih efekata na finansijsku stabilnost u skladu sa Zakonom o sanaciji kreditnih institucija, mogu se koristiti državni instrumenti finansijske stabilizacije (instrument javne pomoći za vlasnički kapital i instrument privremenog javnog vlasništva).
Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *