Vučinić: Otvoreni Balkan može osnažiti crnogorsku privredu

Dodajte komentar

Crna Gora u “Otvorenom Balkanu i širem evropskom tržištu mora tražiti svojušansuudjelatnostima u kojima ima komparativnu prednost u odnosu na druge države, što implicira da bi pristupanje ovom savezu zaCrnu Goru bilo veoma svrsishodno, navodi u razgovoru za “Dan ekonomski analitičar Aleksandar Vučinić.

“Crna Gora se u zajedničkom tržištu treba fokusirati na grane u kojima ima prednost i dobre predispozicije u resursima. U takvoj konstelaciji, mogućnost plasmana proizvoda i usluga na široko tržište predstavlja odličnu priliku. Dodatno, liberalizacija trgovine bi učinila jednostavnim uvoz komponenti za proizvodni lanac iz regiona, što bi značajno doprinijelo razvoju domaće privrede. Teorijskim rečnikom se to naziva niži “oportunitetni trošak i sugeriše da Crna Gora treba da se bavi proizvodnjom vina, a ne recimo proizvodnjom buradi. Niži trošak u suštini reflektuje veću produktivnost jedne djelatnosti u odnosu na drugu i predstavlja indikator za poređenje država i konstituciju trgovine. U njemu se obično, pored makroekonomskih faktora, blizine država, istorijskih i kulturnih afiniteta, mogu tražiti razlozi za trgovinski suficit ili deficit u određenoj robi u odnosu na drugu državu”, ističe Vučinić.

On smatra i da bi samo slobodan prolazak kroz granice drastično smanjio cijene transporta robe, što bi se odrazilo i na cijene.

“Članstvo u ekonomskoj uniji ne bi omelo nastavak razvoja u oblasti turizma i brendiranja destinacije, već dodatno afirmisalo Crnu Goru kao najatraktivni ju destinaci ju u regionu i doprinijelo njenoj svjetskoj prepoznatljivosti. U svakom scenariju CrnaGora treba da nastavi sa razvojem turizma, koji se smatra privrednom granom koja generiše visoku dodatnu vrijednost. Inicijativa je na dobrom putu i kreće se u pravcu fuzije sa Berlinskim procesom, CEFTA, kao i u pravcu harmonizacije sa EU”, kaže Vučinić.

Vučinić navodi i da ulazak u OB ne znači odustajanje od EU, već da oba puta Crnoj Gori otvaraju neke nove šanse.

“To ne znači da Crna Gora ne bi trebalo da napravi poslednji snažan sprint ka EU i proba da dođe do cilja u relativno kratkom roku. Ukoliko ne bi usp jela, morala bi da konsoliduje svoje resurse i posveti se perspektivnom projektu, Otvoreni Balkan, a sve u sklopu šireg konteksta pridruživanja EU i postupne integracije saevropskom ekonomijom. Projekat ima potencijal da napravi od regiona prometnu “košnicu za trgovinu, značajno povećaekonomski proizvod, doprinese hvatanju priključka za državama kluba OECD i u konačnici većem blagostanju. Sugestivno je da se o OB govori kao o “inicijativi a ne kao o ugovoru slobodne trgovine, carinskoj ili ekonomskoj uniji. Prema trenutnim osobinama, ona se ne bi bezrezervno mogla osloviti nijednim od ovih termina ali nesumnjivo pledira da objedini mnoge elemente svojstvene ovim konceptima”, kaže Vučinić.

Prema njegovim navodima, stvaranje ovog saveza govori da je sazrela svijest o nužnosti i neizbježnosti saradnje, ali i posledičnoj maksimizaciji benefita.

“Čuven je Kantov slogan “Sapere aude! Imaj hrabrosti da se poslužiš vlastitim razumom! kojom je pozivao na izlazak iz samoiskrivljene nezrelosti i na savladavanje nemoći da se služimo sopstvenim razumom bez vođstva nekog drugog. Eho te poruke, nakon više od dva vijeka, kao da je sa zakašnjenjem stigao na Balkan i podstakao države da se samoinicijativno okrenu jedna drugoj i posvete se saradnji. Formiranje ekonomske unije i dalja razrada ove ideje bila bi u interesu svjetskih investitora koji bi region posmatrali kao jednu cjelinu, daleko stabilniju, predvidljiviju za biznis nego dok je bila heterogena u svakom smislu. Takva ekonomska unija bi predstavljala skup jedinstvenog tržišta i carinske unije. Jedinstveno tržište implicira slobode kretanja robe, kapitala, usluga i ljudi dok carinska unija podrazumijeva zajedničku trgovinsku i konkurentsku politiku članica unije prema međunarodnim subjektima ili blokovima koji nisu dio unije”, zaključuje Vučinić.

Skepticizam zasnovan na administrativno-tehničkim detaljima

Kada je riječ o skepticizmu po pitanju ove inicijative, Vučinić ističe da se u nedostatku argumenata, primjedbe svode na detalje administrativno-tehničke prirode poput neizvjesnosti fitosanitarne kontrole robe i slično.

“Pitanje je bitno ali treba tražiti rješenje u kom bi države članice delegirale članove za zajednički organ koji bi bio zadužen za nadzor i ojačanje spoljnih granica. Teorije trgovine, prvenstveno rikardijanski i Hekšer-Olinov model, poslužili su kao naučna osnova za ekspanziju slobodne trgovine i razvoj globalizacije tokom 20. vijeka. Ovi modeli postuliraju da od slobodne i neometane trgovine koristi imaju svi, kako proizvođači, tako i potrošači, zbog jeftinijih proizvoda, većeg izbora i raznovrsnosti. Navedeni modeli su potvrdili svoju validnost na primjeru uspješnosti brojnih ugovora o slobodnoj trgovini širom svijeta”, kaže Vučinić.

Dan

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *