Suprotno privrednoj tranziciji, u mandatu tehničke Vlade Crne Gore Dritana Abazovića nekada državna pa privatna preduzeća, ponovo postaju državna, ili pod državnom upravom.<!–more–>
Po jednim Crna Gora čini otklon od tržišne ekonomije, a po drugima brani šta se braniti može. Lista kompanija koje su doživjele takvu sudbinu, u međuvremenu se proširuje.
<strong>Nikšićka Željezara ponovo u rukama države</strong>
Državna Elektroprivreda Crne Gore je 14. februara isplatila turskoj kompaniji Tosijali holding poslednju tranšu novca za kupovinu nikšićke Željezare. Time je nakon niza privatizacija u poslednjih 20 godina, država vratila vlasništvo nad fabrikom.
Vlada je u avgustu dala “zeleno svjetlo” državnoj energetskoj kompaniji da kupi Željezaru a kupoprodajni ugovor “težak” 20 mil EUR je potpisan krajem decembra.
<strong>Luka Bar</strong>
Iako je država već imala većinsko vlasništvo u Luci Bar decembra prošle godine Vlada je na berzi kupila akcije manjinskih akcionara za 12 mil EUR. Time je postala vlasnik više od tri četvrtine Luke kako bi imala potrebnu većinu za odlučivanje o restrukturiranju Luke Bar.
Vlada je najavila i kupovinu drugog dijela luke, Port of Adria, o čemu pregovaraju sa aktuelnim vlasnikom, turskim Global Ports Holding. U pitanju je bivše državno preuzeće Kontejnerski terminali Luke, čijih je 62% akcija privatizacijom 2013, prodato turskoj kompaniji, za osam miliona eura. Dugovi kompanije su veći od 35 miliona eura.
<strong>Bolnica Meljine</strong>
Odlukom Vlade država je decembra 2022. preuzela hercegnovsku bolnicu Meljine, koja je poslednjih 12 godina bila u vlasništvu Atlas grupe, odbjeglog biznismena Duška Kneževića. Tako je ova ustanova postala dio javnog zdravstva.
<strong>Institut u Igalu</strong>
Vlada je više puta saopštila da namjerava da sačuva Institut Simo Milošević u Igalu, kome prijeti stečaj. Taj zdravstveni centar je u većinskom vlasništvu države ali Vlada zbog ranije raspisane, pa poništene privatizacije u obavezi da ponovo pregovara o prodaji 56% akcija. Prodaji se protive sindikat i menadžment Instituta.
U nekoliko slučajeva Vlada je, preuzela upravljanje nad preduzećima, do, kako su naveli raspisivanja tendera za dodjelu koncesija, navodeći da je dosadašnjim aranžmanima u svim tim slučajevima država oštećena za milionske iznose.
<strong>Pomorski saobraćaj</strong>
Vlada je 9. februara okončala dvodecenijski monopol privatnog preduzeća Pomorski saobraćaj, koje je na osnovu zaključka Vlade DPS iz 2019. bez ugovora o koncesiji upravljalo trajektnom linijom Kamerani – Lepetane, koji spaja dvije obale Bokokotorskog zaliva.
Vlada je zadužila državno preduzeće Morsko dobro, koje upravlja obalom, da u roku od 45 dana privremeno preuzme upravljanje trajektnom linijom do izbora koncesionara.
<strong>Luka Budva</strong>
Vlada je lokalnoj vlasti vratila na korišćenje Luku Budva do raspisivanja tendera i izbora koncesionara za upravljanje lukom. Do 9. februara Lukom Budva je gazdovala američka Stratex Grupa, koja je najavila da će tražiti sudsku zaštitu.
<strong>Osnivanje državnog preduzeća za šume</strong>
Nakon što su ocijenili da je država dosadašnjom politikom izdavanja koncesija za sječu šuma oštećena desetine miliona eura Vlada je najavila formiraje državnog preduzeća koje bi gazdovalo šumama Crne Gore. Očekuju da će se to realizovati do kraja godine.
<strong>Osnivanje državnog telekomunikacionog operatera?</strong>
Vlada je u februaru zadužila radnu grupu da ispita mogućnost osnivanja državnog telekomunikacionog operatera. Vlada ima dvije opcije, da aktuelnim operaterima, izda telekomunikacione resurse na 10- 20 godina ili da pravi svoju kompaniju.
<strong>Stručnjaci: Država loš menadžer</strong>
Za Marka Sošića iz Instituta alternativa preuzimanje kompanija pod državnu upravu je prije umnožavanje problema nego njihovo reješavanje. Odluke Vlade su, kaže, ishitrene i donijete bez prethodno sprovedene analize. Uz to ne znače da će nužno donijeti novac u državnu kasu.
– Uvećavanje državnog vlasništva ne znači nužno blagostanje ni za državu ni za ta preduzeća. Za preduzeća ne jer se država nebrojeno puta dosad pokazala kao loš menadžer, koji ne čini da ona ostvaruju profit. A za državu to nužno ne znači da će ubirati profit – navodi Sošić za RSE.
I ekonomski analitičar Mirza Mulešković za RSE ističe da su odluke donijete brzo, da javnost nije upoznata sa proračunima i biznis planovima tih kompanija navodeći poslednji slučaj trajektne linije, gdje je Vlada raskinula ugovor sa privatnim preduzećem i prenijela upravljanje na državu:
– Raskinut je ugovor, a sa druge strane nijesmo obezbijedili kvalitetno rješenje i tek se traži ponuđač.
Naime, državno Morsko dobro je raskinulo ugovor sa Pomorskim saobraćajem koji je ljeti sa šest trajekta održavalo vrlo frekentnu liniju koja spaja dvije strane bokokotorskog zaliva, obezbijedivši svega jedan stari trajekt minimalnih kapaciteta, što je taj dio primorja, poslednjih dana, doveo do ivice saobraćajnog kolapsa.
– Iskustvo koje imamo iz Crne Gore je pokazalo da upravo kompanije koje su u privatnom vlasništvu mnogo bolje funkcionišu u odnosu na one u državnom – kaže Mulešković.
Sošić navodi da su u Institutu posebno zabrinuti zbog načina na koji država trenutno upravlja sa preduzećima koja ima a u kojima nije reformisan sistem upravljanja:
– Država uglavnom ne zna šta se u njma dešava i nema mogućnost da utiče na odluke koje se u tamo donose. I s toga ovo širenje možda, na prvu loptu, može zvučati kao dobra vijest, ali u suštini ako zagrebete ispod površine, vidjećete da su to nove prilike za politizaciju, partijsko zapošljavanje i zloupotrebu javnih resursa.
Mulešković ukazuje na isti problem naglašavajući da je na državi da obezbijedi uslove da privatni sektor radi i podiže nivo ekonomske aktivnosti Crne Gore:
– Da te kompanije ne služe za dodatno zapošljavanje već da se na njih gleda, kao iz ugla privatnog sektora, da budu okosnica razvoja svake države.
Soškić smatra da država nema održivu strategiju za upravljanje javnim preduzećima:
– Tako da povećavanje državnog vlasništva, povećavanjem broja državnih preduzeća a to je bila glavna odluka ove Vlade i one prethodne- svakako nije dobra vijest.
<strong>Zašto ministar finansija navodi da se ispravljaju ranije greške</strong>
S druge strane ministar finansija Aleksandar Damjanović vjeruje da Vlada ovakvim odlukama radi u najboljem interesu Crne Gore:
– Uz uvažavanja svih mišljenja, apsolutno su netačne konstatacije da mi podržavljujemo privredu. Dakle, ovdje se vodi računa o državnoj imovini, i za razliku od ranijih Vlada koje su imovinu i državna preduzeća “davale bud-zašto” ova Vlada radi suprotno, i u interesu države i građana.
Ističe, da je opravdana odluka o kupovini Željezare zbog vrijedne imovine fabrike koja je, kako kaže, bila otuđena lošim ugovorom bivših Vlada.
Državnim interesom smatra i dokup akcija, kao u slučaju Luke Bar gdje je inače bila većinski vlasnik, kao bi se stvorili uslovi za donošenje strateških odluka o sudbini preduzeća.
U slučaju preuzimanja trajekta Damjanović kaže da koncesionar nije ispoštovao Ugovor zbog čega je on raskinut. Objašnjava i da je organizacija tog posla suverena odluka Vlade.
– Ne vidim da je to djelatnost koja traži neko specifično znanje i koja bi se dala na koncesiju zato što Vlada ne može da radi taj posao. Mislim da se to veoma lako rešava i da taj prihod koji je išao u džep koncesionaru treba da ide državi.
Damjanović kaže da razmišljanja Vlade o eventualnom osnivanju državnog operatera za telekomunikacije imaju za cilj da se isprave pogrešni potezi ranijih vlada kojima su “lukrativni poslovi” predati privatnim kompanijama:
– U jednom momentu u Crnoj Gori smo imali tri državne kompanije, država: Srbije, Norveške i Njemačke. Državne kompanije drugih država kupile su našu državnu kompaniju i privatizovale – što je strateški bila pogrešna odluka.
Razmišljanje Vlade da se eventualno formira četvrti operater, je na fonu načina kako je to uređeno u državama Evropske unije, zaključio je Damjanović.
<strong>Zašto sindikati vjeruju da je bolje sa državom?</strong>
Predsjednik Sindikata turizma i ugostiteljstva Musa Milić ističe da ih je iskustvo privatizacija naučilo da je mnogo bolje za vlasnika imati državu nego privatnog poslodavca.
– Privatizacija u turizmu, a važi i za ostale grane industrije, je pokazala da je dosta zaposlenih ostalo bez posla, socijalnog programa, prava na otpremninu, ili su prepušteni berzi rada, traženju posla na crno, ili ne mogu da ostvare pravo na penziju i sl..
Ističe da je sindikatu neshvatljivo da investitor koji je tokom privatizacije kupio preduzeće od države, tu kompaniju dovede do bankrota.
I Ivan Vujović predsjednik Sindikata nikšićke Željezare, koju je država nedavno kupila kaže da se u njihovom slučaju privatni vlasnik nije pokazao kao dobar poslodavac.
– Željezara je od 2002. imala pet privatizacija, svaka gora jedna od druge i svaka neuspješna. Što se tiče radnika, smatramo da je bolje da nam državna firma bude poslodavac.
Kao primjer navodi poslednjeg, poslodavca iz Turske, koji je, ocjenjuje Vujović “uništio Željezaru” i planirao da ostavi 229 radnika bez posla.
– Radili smo po 15- 16 sati, nismo imali kolektivni ugovor, poslodavac nije poštovao prava radnika. Prije prve privatizacije Željezara je imala skoro 5.000 radnika. Država možda nije dovodila prave investitore – kaže Vujović za RSE.
Od 16. februara fabrika je, kaže Vujović, ponovo u državnom vlasništvu i očekuje da će se radnici do 1. septembra vratiti na posao.
Iz briselske kancelarije Evropske komisije, RSE nije dobio komentar o trendu vraćanja imovine pod okrilje države Crne Gore i upravljanje resursima.
Crna Gora ima više od 50 strateški važnih kompanija u državnom vlasništvu.
Izvor: Radio slobodna Evropa
