Energetske zajednice građana u Evropi su sve češća pojava. Donosimo priču iz Belgije, u kojoj je u septembru prošle godine u gradu Mehelenu pokrenuta prva energetska zajednica u toj zemlji.
U razgovoru za The Brussels Times, direktor projekta, profesor Thierry Coosemans i rukovoditeljka projekta Rebecca Hueting izjavili su da su zajednice ključne za zeleniju evropsku energetiku.
“Članovi zajednice rade zajedno na proizvodnji lokalne obnovljive energije koja se takođe troši lokalno – odnosno stvaraju se mala energetska ostrva. Tim ostrvom se upravlja kao malom energetskom mrežom u saradnji s većom spoljnom mrežom”, objasnio je Coosemans.
U praksi, članovi zajednice mogu biti obični građani, ali i preduzeća ili lokalne vlasti. Njena najveća prednost je u tome što svi učesnici dijele troškove ulaganja u obnovljive izvore energije umjesto da ih sami plaćaju.
Energetska zajednica u Mehelenu okuplja 70 kuća i 15 stanova koji se snabdijevaju električnom energijom sa 729 solarnih panela na svojim krovovima. Struju plaćaju 0,16 euro po kWh, što je znatno manje od socijalne cijene od 0,23 eura i daleko povoljnije od 0,60 eura za kWh kolika je prosječna cijena struje u Belgiji.
Članstvo u zajednici je dobrovoljno i svako iz nje može izaći u bilo kojem trenutku. Naravno, što su zajednice veće, to su otpornije na volatilnost tržišta. Energetske zajednice su takođe manje zavisne od vanjskih izvora energije i potencijalnog povećanja cijena koje može dovesti do toga.
“Cijena zavisi od toga koliko energije možete da proizvedete i koliko potrošite. Što se troškovi učinkovitije dijele, to je isplativije biti dio energetske zajednice”, rekao je Coosemans.
Uz to, članovi zajednice svjesniji su koliko se energije proizvodi i svoju potrošnju mogu lakše da prilagode količini dostupne energije.
“Gotovo da nije važno ono što se događa na evropskom tržištu, već samo ono što se događa na vašem ‘ostrvu'”, kaže on.
Potencijalne uštede zavise od različitih činilaca: od toga koliko su ljudi spremni da ulože, do geografskog položaja.
“Razlika može biti u rasponu od jedan do 30 odsto. Lako je ako živite negdje gdje ima puno vjetra ili sunca, ali će biti mnogo teže ako nemate ni jedno ni drugo”, napominje Coosemans.
U Belgiji bi pokrivanje krova porodične kuće solarnim pločama obično trebalo biti dovoljno za godišnju potrošnju električne energije.
“Ali ako je ta kuća stambena zgrada s pet spratova, ta energija se mora podijeliti s pet – što znači da će pokriti samo 20 odsto troškova svakog domaćinstva”, pojašnjava Hueting.
Moguća je manja, modularna organizacija energetskog tržišta, a u tome će ulogu imati energetske zajednice distribucijom energije u manjim jedinicama, dodao je Coosemans.
“Budućnost će biti mješavina centralizovane i lokalno proizvedene energije. I dalje će nam trebati osnovno snabdijevanje, ali to diversifikuje tržište energije”, kazao je on.
Finska već ima više od 70 odsto svoje električne energije iz lokalnih i raznolikih izvora, a kao rezultat toga bila je manje pogođena energetskom krizom nakon ruske invazije na Ukrajinu.
“Zamislite da su obnovljivi izvori energije (kao što su solarni paneli ili vjetroturbine) instalirani na svakom krovu u Evropi. Ako se oni implementiraju do maksimalnog potencijala, mogli bismo imati 50 odsto naše energije iz lokalno proizvedenih obnovljivih izvora”, rekla je Hueting koja vjeruje da bi se 20-30 odsto obnovljive električne energije moglo proizvoditi unutar energetskih zajednica.
Coosemans i Hueting ističu da već sad solidarnost igra veliku ulogu u osiguravanju energetske sigurnosti.
“Mnogi ljudi ne shvataju da oni već plaćaju za vaš priključak na mrežu, a vi plaćate za njihov”, zaključuju oni.
T portal
