Perfidni sistem prevara njemačkih penzionera

“Mi zarađujemo kao niko drugi”, kaže “gospodin Jeger” iz Izmira koji vara ljude. Njegova “najbolja prevara” donijela mu je 25.000 eura koji su završili “samo u njegovom džepu”. A to je “zaradio”, odnosno “zaplijenio” u roku od pet sati

Na telefonu se predstavljaju kao policajci i starijim građanima Njemačke kradu ušteđevinu. Preko sistema kol-centara iz inostranstva kriminalci su tako tokom prošle godine zaradili milione eura.

Turski grad Izmir smatra se centrom za prevare preko kol-centara. Iz tog grada na obali Egejskog mora prevaranti svakodnevno zovu na stotine starijih građana Njemačke s ciljem da ih opljačkaju: pretvaraju se da su tužioci, policajci ili da rade u bankama.

Jedan od prevaranata, muškarac koji ima otprilike 25 godina, bio je spreman da novinarima njemačkog javnog servisa NDR pruži uvid u taj kriminalni sistem. Predstavio se kao „gospodin Jeger“, ali to nije njegovo pravo ime.

„Natjerati nekoga da vam povjeri svu svoju ušteđevinu samo telefonskim pozivom i glasom je istinsko postignuće“, kaže kriminalac u crnoj kapuljači. Snimljen je na jednom vidikovcu za turiste u Izmiru.

Krađa u milionima

Policija u Njemačkoj svake godine registruje na desetine hiljada takvih lažnih poziva. U Bavarskoj su prevaranti prošle godine na taj način ukrali više od 18 miliona eura, u Donjoj Saksoniji 4,5 miliona. Šteta je ogromna i u drugim pokrajinama: u Berlinu je na taj način ukradeno 2,3 miliona eura, u Hamburgu 2,1 milion, a u Šlezvig-Holštajnu 1,2 miliona. Spisak se tu ne završava.

„Ti slučajevi postali su dio našeg svakodnevnog posla“, kaže glavni policijski inspektor iz Braunšvajga Haug Šalk. U tom, kao i u mnogim drugim gradovima postoji posebno policijsko odjeljenje koje se bavi zločinima i kriminalnim aktima nad starim i onemoćalim ljudima.

„Počinioci koji su nam poznati, a koji su napravili sistem tih kol-centara, po pravilu imaju iza sebe kriminalnu karijeru u Njemačkoj“, kaže Hening Vilker, državni tužilac u Osnabriku. Mnogi su prisilno morali da napuste Njemačku ili su pobjegli iz straha od hapšenja ili zbog neke presude.

Od Njemačke do turskog kol-centra

Prevare s lažnim policajcima spadaju u organizovani kriminal. „Gospodin Jeger“ iz Izmira koji vara ljude toga je vrlo dobro svjestan. „Mi zarađujemo kao niko drugi“, kaže. Njegova „najbolja prevara“ donijela mu je 25.000 eura koji su završili „samo u njegovom džepu“. A to je „zaradio“, odnosno „zaplijenio“ u roku od pet sati. Ne može se provjeriti da li su ti njegovi navodi tačni. Tokom svake prevare, kako tvrdi, on ima grižu savjesti. Zato je, kaže, i pristao na razgovor sa novinarima NDR-a.

Odrastao je u jednom njemačkom gradu, koji spada u socijalna žarišta. U Turskoj živi otprilike tri posljednje godine: prvo je bio u Istanbulu, a zatim u Izmiru. Prijatelj ga je regrutovao da „radi“ u kol-centru. Novac je, kaže, bio primamljiv. A on ga troši na zabave, alkohol, prostitutke. Ušteđevina njemačkih penzionera tako se protraći za najkraće moguće vrijeme.

Uvid u strukture

„Gospodin Jeger“ detaljno opisuje kako funkcioniše prevara i kako se špijuniraju potencijalne žrtve. Kol-centri su dobro organizovani. Prevaranti preuzimaju različite uloge: kao takozvani „filteri“, „zatvarači“ i „berači“.

„Filter“ pronalazi potencijalne žrtve preko telefonskog imenika na internetu. Posebno se traže njemačka imena karakteristična za starije osobe, kao što su Rosvita, Manfred ili Mehthild. Koriste i internet-mape da špijuniraju kvart: znaju nazive okolnih ulica, prodavnica, autobuskih stanica u okolini, kao i adresu najbliže policijske stanice. Te informacije koje su žrtvama poznate, uvjerljivo se koriste u razgovoru telefonom, a sve u cilju prevare. Čak ni brojevi koji se pojavljuju na ekranu telefona žrtve ne prepoznaju se odmah kao lažni poziv.

Za prikazivanje njemačkih brojeva primaocu poziva koristi se tzv. „Call ID Spoofing“, a poziv u stvari stiže iz inostranstva. Kada „filter“ uoči potencijalnu žrtvu, ona se prosljeđuje „zatvaraču“. „Onda on obično zatvara stvar“, kaže „gospodin Jeger“. To znači da prevarant nagovara žrtvu da preda novac ili dragocjenosti saučesniku u Njemačkoj, tzv. „beraču“ koji ima zadatak da pokupi novac i dragocjenosti. Čitav sistem o kojem priča „gospodin Jeger“ poklapa se sa saznanjima njemačke policije.

Razmjena informacija između Njemačke i Turske

Njemački i turski istražni organi zajedno rade na hvatanju prevaranata i razbijanju lanca prevare. To se veoma često završava uspjehom. U septembru 2022. u Turskoj je osuđeno 67 telefonskih prevaranta, a glavni osumnjičeni na stotine godina zatvora. Pa ipak, takve zajedničke istrage koštaju i vremena i novca, a za njemačke vlasti postoje i ograničenja.

„Često je teško nekoga izručiti“, kaže Julija Mejer, državna tužiteljka u Braunšvajgu. „Zato nam je zgodno da Turskoj predamo krivično gonjenje i onda smo sigurni da će se nešto desiti, da će se voditi istraga, da će biti suđenja i da će, u idealnom slučaju, žrtve dobiti bar dio svog novca nazad“. Ali čak i ako počinioci budu uhvaćeni i osuđeni, to još nije garancija da će žrtve dobiti odštetu, odnosno da će im se vratiti dio iznuđenog novca“, zaključuje Mejer.

Izvor: DW/Vijesti

Check Also

CBCG: Prethodnu godinu obilježila intenzivna kreditna aktivnost banaka

Novoodobreni krediti tokom 2022. godine iznosili su skoro 1,5 milijardi eura, što je za preko …

Leave a Reply

Your email address will not be published.