Bivši radnici “Radoja Dakića” već 14 godina protestuju tražeći naplatu svojih potraživanja, a kao jedinog krivca označavaju državu i njenu nebrigu o građanima.
Prvi protest održali su 19. januara sada već davne 2009. godine. Od tog datuma pa do danas organizovali su preko 700 skupova ispred državnih institucija.
Prvi protesti bili su masovni, protestovalo je tada preko 1.000 radnika, međutim protok vremena učinio je svoje, pa su ovi skupovi postepeno gubili na masovnosti.
Predstavnik bivših radnika Milan Vukčević ističe da su zaposleni ovog preduzeća uvijek bili u prvim redovima kada je trebalo, a da januar svake godine za njih predstavlja neki jubilej, od AB revolucije do borbe za sopstvena prava.
– Evo 14 godina protestujemo, preko 700 protesta za preko 5.100 dana, jedino nismo protestovali kada je bila pandemija. Mjesto ispred Vlade je postalo mjesto našeg stradanja. Fabrika je zatvorena 31. januara 2006. godine, kada je više stotina radnika poslato kući u punoj radnoj snazi, a među njima je bilo i kompletnih porodica koje su tako ostale bez ikakvih primanja. Mi od tada pa do danas živimo život bez ikakvih prava, ugroženi, jer se država na nas gotovo nije osvrtala. Nas godinama pred Vladom dočekuju metalne ograde, a svi koji su bili protivnici sprovođenja pravosnažnih presuda su, u stvari, radili protiv države. Brojne vlade nisu sprovodile ove odluke i smatramo ih odgovornim za svu ovu našu situaciju. Postoje mnoge presude i domaćih i međunarodnih sudova u našu korist, ali ih država, koja je i bila osnivač preduzeća, nije sprovodila, što dokazuje koliko su vodili računa o svojim građanima– istakao je Vukčević.
Radnici i dalje čekaju isplatu preko devet miliona eura, što prema riječima našeg sagovornika, direktno ugrožava 581 porodicu.
– Naši problemi se gomilaju, ali nećemo odustati dok nam se sve ne isplati. Nastavićemo da pitamo državu kako su naše akcije prodate, kako su nam ukinute kamate, kako su postupali različito u istovjetnim presudama prema radnicima i slično. Vrijeme je da se računi svedu i da se situacija sa “Radojem Dakićem” konačno riješi – poručuje Vukčević.
On je istakao da će se sa protestima nastaviti, a cilj će biti naplata svih potraživanja, kao i povezivanje radnog staža.
– Takođe, nezadovoljni smo i djelovanjem jednog dijela advokata, koji su sa novca svoja potraživanja prebacivali na imovinu, na šta nisu imali pravo. Radnici su 34 odsto bili vlasnici imovine i država je radila protiv svojih građana i radnika i nećemo im dozoliti da na tome ostane – naglasio je Vukčević.
Bivšim radnicima i dalje se duguju milioni, a kompletni spisi u vezi sa stečajem bivše fabrike i dalje se nalaze u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), zbog čega su sve radnje u ovom postupku stopirane.
Od 2009. godine umrlo preko 700 radnika
Od kako su počeli protesti bivših radnika, preko 760 ljudi nije dočekalo pravdu, odnosno preminulo je, dok je njih 11 izvršilo samoubistvo.
– Većina radnika nije mogla sebi da priušti najosnovnije stvari – ljekove, ogrev, hranu… Mnogi su u tom periodu oboljeli, povećao se i broj kolega sa invaliditetom, to su sve ljudi u godinama, tako da se iz godine u godinu broj prisutnih na protestu smanjivao. Država nas je sistemski uništila, kao i mnoga druga velika preduzeća – kazao je Vukčević.
Izvor: Dan
