Zašto propadaju mala i srednja preduzeća: Niko kao ja

Život tipične firme u sektoru malih i srednjih preduzeća je uglavnom kratak i bolan. Preduzetnički poduhvat često počinje kao fantastičan san koji se još češće završava zapomaganjem i suzama. Sve između se svodi na neprekidnu borbu za opstanak u kojoj preduzetnik nastoji da dokuči zašto mu poslovanje nije uspješno. Oko 80% novoosnovanih preduzeća u svijetu ne potraje na duži rok. Većina njih se ugasi u prvih pet godina od osnivanja, a preživjeli često gube novac pokušavajući da što duže opstanu, kaže ekonomista Robert Molnar u analizi o glavnim razlozima zbog kojih propadaju mala i srednja preduzeća.

Statistika pokazuje da je procenat uspješnih veći u zemljama sa razvijenom preduzetničkom kulturom i odgovarajućim sistemom finansijske i stručne podrške ovom sektoru. Tako i na nivou Evropske unije postoje značajne razlike u stopi preživljavanja malih i srednjih preduzeća. Primjera radi, dok u Austriji 95% novoosnovanih preduzeća opstane prvu godinu, njih 80% treću, 68% petu, a 60% doživi i svoj osmi rođendan, u Češkoj prvu godinu preživi oko 80%, treću oko 55%, dok šestu dočeka manje od 40% novoosnovanih preduzeća.

No, bez obzira na razlike u poslovnoj klimi, početak preduzetništva je najčešće haotičan, neizvjestan i rizičan. Usled toga, mnoga preduzeća koja prebrode ovaj period izbjegavaju da se ponovo izlažu takvim rizicima. Ona isključivo nastoje da održe dostignuti nivo poslovanja, pa zato tavore i praktično ne rastu. Na taj način, sami preduzetnici postaju prepreka sopstvenoj firmi, ističe Molnar.

Manjak novca, višak konkurencije

Brojni istraživači u svijetu pokušali su da odgovore na pitanje zašto tako ogroman broj preduzetnika propadne za kratko vrijeme? Da li je to zbog nesposobnosti da prevaziđu sve „dječije bolesti“ u razvoju preduzeća, ili su jednostavno takvi zakoni tržišta? Mada se istraživanja donekle razlikuju po metodologiji, zaključci do kojih su došli autori su prilično slični i svode se na nekoliko glavnih razloga za propast manjih firmi, od kojih su neki vezani za okruženje a drugi za ličnost preduzetnika.

Najveća spoljna prepreka je nedostatak finansija, naročito u samom početku kada je preduzetnik već uložio početni kapital, a još nema prihode. Međutim, i kada preduzeće počne da ih ostvaruje, često se događa da ono ne može da finansira željeni razvoj iz sopstvenih izvora. Razlozi za to mogu biti interni, ali je mnogo više onih koji dolaze spolja, poput teškoća da mala firma naplati svoja potraživanja. U takvim situacijama, preduzetnici mogu posegnuti za pozajmicama čak i onda kada je izvjesno da se time upuštaju u veliki rizik da li će ta sredstva moći da vrate.

Značajna spoljna barijera je i nedovoljno tržište. Preduzetnicima treba vremena da se svojim proizvodima i uslugama nametnu tržištu na kojem se najčešće već nalazi dobro organizovana konkurencija, pa čak i više ili manje skriveni monopoli. Početničke firme koje nisu dovoljno inovativne u onome što nude, imaju jako male šanse da postanu konkurentne i osvoje veći broj kupaca.

Ograničenje o kome se manje govori, ali može biti veoma značajno je stav okruženja prema preduzetništvu. Ako je sistem vrijednosti u društvu takav da poštuje i podstiče originalnost i preduzimljivost, onda su i šanse preduzetnika da uspiju znatno veće. Nasuprot tome, u društvu „alergičnom“ na rizike i na pojedince koji nastoje da svojim idejama unesu promjene i tako poremete ustaljenu rutinu, preduzetnicima je daleko teže već u startu da uspješno „istjeraju svoje“.

Sjajni inovatori, loši preduzetnici

Bez obzira što spoljne prepreke bitno utiču na preduzetničke poduhvate, istraživanja pokazuju da su za uspjeh ili neuspjeh presudniji interni razlozi. Većini preduzetnika na početku poslovanja nedostaju prave informacije o budućim kretanjima na tržištu. Što je budućnost dalja, to su informacije na osnovu kojih donose odluke manje relevantne. Drugi dio ovog problema je da vlasnik početničke firme raspolaže samo djelimičnim informacijama, što vodi ka odlukama koje ne odgovaraju onome što se događa na tržištu.

Uprkos tome što danas svi stručnjaci za ovu oblast „probiše mozak“ da je na početku neophodan poslovni plan, istraživači su došli do podataka da se i dalje ogroman broj preduzetnika upušta u ovu avanturu bez ikakvog plana, ili je on urađen vrlo površno.

Većina malih i srednjih preduzeća uglavnom radi na rješavanju postojećih problema, umjesto da najviše razmišljaju o tome šta će biti problemi u budućnosti i kako da na njih odgovore. Ovakvo razmišljanje „od danas do sjutra“ ne samo da sprečava rast, nego može i da ugrozi već postojeće poslovanje.

Nedostatak kvalifikacija je česta pojava pri osnivanju firmi, a naročito dolazi do izražaja kasnije, kad se već „zagazi“ u poslovanje. Mnogi preduzetnici smatraju da je dovoljno da „osjećaju“ probleme tržišta koje namjeravaju da riješe svojim proizvodom ili uslugom. Zato nije rijedak slučaj da su sjajni pronalazači jako loši preduzetnici, jer ne umiju da komercijalizuju svoju ideju. Oni su toliko opsednuti svojom inovacijom, da misle kako će se ona „sama prodati“, nesvjesni da su za to potrebne brojne druge stvari i znanja koja nemaju.

Nedovoljno poznavanje upravo tih drugih faktora, nepravedno zapostavljenih, često dovodi do toga da na prvi pogled briljantne ideje, nikada ne ugledaju tržište. Dalje, preduzetnici koji imaju ideju, vrlo često nisu spremni da, makar povremeno angažuju stručnjake iz pojedinih poslovnih oblasti, sa kojima bi brže, lakše i jeftinije komercijalizovali svoju zamisao.

Šta je bogatstvo?

Istraživanja potvrđuju da je precjenjivanje sopstvenih sposobnosti karakteristično za veliki broj preduzetnika, a taj problem generiše mnoštvo drugih. Mnogi, ohrabreni svojom idejom, često zaboravljaju na sopstvene slabosti, koje vremenom neminovno sve više dolaze do izražaja. Ukoliko još ostvare početni poslovni uspjeh zbog sticaja okolnosti, nedostatak samokritike može ozbiljno ugroziti budućnost firme.

Problem koji se često zanemaruje a nije ni naivan ni rijedak, povezan je sa porodičnim tenzijama. Svaki preduzetnik je opsjednut svojim preduzećem, naročito na početku i zato nema dovoljno vremena za porodični život. To nerijetko izaziva porodične nesuglasice koje se neminovno odražavaju i na posao, pa zato mnogi preduzetnici pokušavaju da uključe i porodicu u firmu. Ovakvo rješenje, međutim, nije obavezno dobro, jer ako članovi porodice nisu zainteresovani za taj posao ili nisu dorasli onome što se od njih očekuje – eto još većih teškoća i u kući i na poslu.

Skoro svi uspješni preduzetnici izjavljuju da im novac nije bio jedini cilj, već da ih pokreće potreba da stvore nešto vrijedno, što će ih nadživjeti. Istraživanja potvrđuju ovakve tvrdnje. Ako preduzetnik nema ni želje ni entuzijazma da svojim poslom doprinese nečemu novom i boljem, odnosno ako ni sam ne vjeruje u to što radi već ga motiviše jedino zarada – onda će se san o bogatstvu najverovatnije raspršiti zajedno sa tek pokrenutim poslom.

Zorica Žarković

Biznis & finansije 204/205, decembar 2022/januar 2023.

Check Also

CBCG: Prethodnu godinu obilježila intenzivna kreditna aktivnost banaka

Novoodobreni krediti tokom 2022. godine iznosili su skoro 1,5 milijardi eura, što je za preko …

Leave a Reply

Your email address will not be published.