Predsjednik Uprave NLB-a Blaž Brodnjak s današnje je skupštine dioničara još jednom pozvao slovenačke političare na dogovor oko teških pitanja s Hrvatskom.
“Dio kapitala čuvamo za hrvatsko tržište, recimo za neku vrstu kupovine ili za prekogranično projektno finansiranje velikih infrastrukturnih projekata ili kompanija koje su prisutne u regionu, ili za podršku slovenačkoj, srpskoj ili bosanskohercegovačkoj ekonomiji na hrvatskom tržištu”, istaknuo je.
“Ovdje vidimo vrlo velik potencijal za rast”, dodao je Brodnjak.
Brodnjakov politički manevar je logičan potez znamo li da je spor između tadašnje ljubljanske banke i njene nasljednice NLB-a s jedne strane i hrvatskih štediša s druge trajao više od dvije decenije.
Završen je tek krajem 2020. godine kad je Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) objavio da Slovenija ne može tužiti Hrvatsku u ime Ljubljanske banke za povredu ljudskih prava i proglasio se nenadležnim za tužbu tešku gotovo 430 miliona eura.
Taj međunarodni sud je prihvatio hrvatske argumente i zauzeo stav da Ljubljanska banka nije nevladina organizacija, već je usko povezana s državom, pa Slovenija ne može u njeno ime tužiti za povredu ljudskih prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Slovenija je spor pokrenula 2016. zbog povrede nekoliko prava iz Konvencije zbog načina na koji su hrvatske sudske i izvršne vlasti postupale u vezi potraživanja Ljubljanske banke prema hrvatskim trgovačkim društvima.
No, Hrvatska je tvrdila da ESLJP nije nadležan da odlučuje o tom zahtjevu jer je Ljubljanska banka vladina organizacija, u vlasništvu Republike Slovenije i pod upravom slovenačkog Fonda za sukcesiju. Ljubljanska banka je radi ostvarivanja naplate neplaćenih i dospjelih potraživanja po kreditnim zajmovima i garancijama, pred hrvatskim sudovima od 1991. pokrenula brojne parnične postupke protiv hrvatskih trgovačkih društava koja su poslovala većinom u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru.
Izvor: SEEbiz
