Tek što se planeta umirila od Kovid-19, desio se rat u Ukrajini. Iako organizovani kriminal nije na prvom mjestu u javnim pričama, isto kao i u martu 2020. kada je proglašena pandemija, važno je govoriti o ilegalnim prilikama kriza, rekao je koordinator za Srbiju i Crnu Goru u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i doktorand Fakulteta za bezbjednosne studije u Sloveniji Saša Đorđević, u autorskom tekstu za srpski Nedjeljnik.
Svaka nestabilnost generiše nova ilegalna tržišta. Kriminalna podzemlja koriste svaku priliku, pa i rat, da povećavaju profit ili legalizuju nezakonito stečen kapital. Moguće posljedice na Balkan su delikatnije jer region već dugo ima problem sa ilegalnim tokovima droge, ljudi i oružja, korupcijom, utajom poreza i pranjem novca.
Nezakoniti finansijski tok je prekogranično kretanje nezakonitog stečenog, prenijetog ili potrošenog novca. Na primjer, kada kriminalac narko-profit stečen van Srbije troši u zemlji kroz izgradnju i kupovinu stanova kako bi legalizovao ilegalni kapital. Ekonomske sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini su otvorile mogućnost da se ilegalni novac ruskih i ukrajinskih oligarha presjeli u države regiona i tako im postane sigurno mjesto za kapital.
Srbija u prosjeku gubi 60 miliona eura od utaje poreza. Krijumčarenje migranata je u 2020. vredelo oko 8,5 – 10,5 miliona eura. Uprava carina je u proteklih pet godina na granicama zaplijenila cigarete vrijedne blizu 1,2 miliona eura.
Procijenjena vrijednost tržišta narkotika u Srbiji je 280 miliona eura, a samo heroina u jugoistočnoj Evropi preko 960 miliona eura. Zvanična ukupna vrijednost imovine koja je bila predmet istraga zbog pranja novca je preko 57 miliona eura, a procjenjuje se da iznosi između 1 i 2,5 milijardi eura. Dakle, veliki novac je u igri koji, ako se oduzme, može biti korišćen u društvene svrhe.
Kada god se u štampi ili na televiziji kaže da je neko uhapšen zbog poreske utaje, zloupotrebe položaja, droge, krijumčarenja ljudi ili je član organizovane kriminalne grupe, postoji visok rizik od pranja novca. Sektor nekretnina je prvi na meti onih koji peru novac. Nacionalnom analizom rizika istaknuto je da se pranje novca u Srbiji najčešće odvija kroz investiranje u izgradnju stambeno-poslovnih objekata, kao i u kupovinu stanova, poslovnog prostora i zemljišta za gotovinu. Uočen je i novi oblik pranja novca kroz nelegalnu izgradnju i ozakonjenje objekata.
Sumnje na pranje novca u sektoru nekretnina se opažaju kroz značajno povećanje cijena u kratkom roku što dovodi do velike disproporcije između cijena nekretnina i prosječnog životnog standarda. U Srbiji cijene kvadrata dramatično rastu od 2018. Na primjer, kvadrat na Vračaru je 2018. bio oko 1.700 eura, a 2022. je oko 2.900. Slična situacija je na Novom Beogradu. Kvadrat je 2018. mogao da se kupi za oko 1.200 eura, a sada za 2.900 evra i više u zavisnosti od lokacije.
Međutim, to ne znači da je sva gradnja u Srbiji pranje novca. Postoje investitori koji legalno trguju, a gotovinu koju su zaradili od prodaje stanova dalje ulažu u gradnju. Postoje ljudi koji nemaju povjerenje u banke već štede kroz kupovinu nekretnine što je u Srbiji uobičajeno, ali i ljudi koji su zaradili penziju u inostranstvu i žele da nastave život u Srbiji, pa kupe stan. Ali postoje i oni koji peru novac od nezakonitih aktivnosti u izgradnju stambenih objekata sa građevinskom dozvolom ili bez nje, koji izazivaju još veću sumnju.
Očigledno je da pandemija i rat u Ukrajini nisu uticali negativno na sektor građevine, a skok u cijenama je posljedica kombinacije visoke tražnje, skoka cijena građevinskog materijala i pranja novca. Jedna od posljedica dolaska ljudi iz Ukrajine i Rusije je dramatičan skok cijene nekretnina, što pogoduje pranju ilegalno stečenog novca preko fizičkih lica, investitora nekretnina – omogućava pranje veće količine novca zbog skoka cijene.
Rezultati borbe protiv organizovanog kriminala se u Srbiji najčešće pokazuju hapšenjima. To nije loše, ali bi bilo još bolje da se sijeku ilegalni tokovi novca. Suđenja za pranje novca bi trebalo da budu efikasnija, a ne da traju godinama kao u slučaju Šarić. Za to je potrebno ojačati integritet institucija i njihovu koordinaciju, ali i pospješiti efektivnost krivičnih postupaka.
Izvor: Nedeljnik.rs/Saša Đorđević
(Autor teksta koordinator za Srbiju i Crnu Goru u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala)
