Iako vjerovatno mnogim zaposlenima djeluje nemoguće da rade samo četri dana u sedmici, na Zapadu se sve češće razmatraju modeli četvorodnevne radne nedjelje, ili čak skraćenog radnog vrijemena sa zadržanim istim prihodima, za koje se smatra da bi dugoročno mogli da dovedu do produktivnijeg rada i zdravijeg društva.
Juče je Belgija postala prva članica Evropske unije koja je zvanično uvela opciju četvorodnevne radne nedjelje. Prema belgijskom modelu, radno vrijeme zaposlenih se neće značajno skratiti budući da će moći da biraju da li hoće da rade devet i po sati tokom četiri dana, ili osam sati pet dana nedjeljno.
Ipak, nije Belgija ni jedina, ni prva zemlja na svijetu koja pozdravlja ovaj novi sistem rada. Island je jedan od evropskih lidera po pitanju stvaranja novog sistema rada, a pilot-istraživanja se trenutno sprovode ili planiraju u Velikoj Britaniji, Španiji, Škotskoj, Velsu, na Novom Zelandu…
Različiti modeli skraćene radne nedjelje
Za razliku od Belgije koja je pokušala da zadrži istu količinu radnih sati u nedjelji, Island je još 2015. godine započeo najveće pilot-testiranje, radne nedjelje od 35 sati. Studija je bila do te mjere uspješna, da danas skoro 90 odsto radno aktivnog stanovništva radi skraćeno.
Istraživači su istakli da su radnici u skraćenoj radnoj nedjelji manje bili pod stresom, a sindrom pregorijevanja je postala rjeđa pojava. Međutim, nije svaka zemlja delila uspjeh Islanda sa četvorodnevnom radnom nedjeljom.
Takođe 2015. godine, i Švedska je htjela da sprovede slično istraživanje u okviru kog bi zaposleni radili šest sati dnevno za istu platu. Jedini problem je bio što mnoge kompanije nisu htjele da troše novac na takvo ispitivanje. Iako se test period pokazao veoma uspješnim u jednoj univerzitetskoj bolnici gdje je čitavo medicinsko osoblje radilo šest sati dnevno, eksperiment je bio i široko kritikovan i nikada nije objavljen.
Sedam godina kasnije, djeluje da je društvo, a i tržište, spremno za takvu promjenu.
Kompanije u Velikoj Britaniji koje su sprovele šestomjesečnu probnu radnu nedjelju od četiri dana sada planiraju da ovu praksu učine stalnom, nakon što su eksperiment ocijenile kao “izuzetno uspješan”. U ovoj zemlji radnici bi zarađivali isto, iako rade jedan dan manje.
U Škotskoj se očekuje da će vlada donijeti preporuku da radno vrijeme bude skraćeno za 20 odsto, bez gubitka u naknadi, početkom 2023. godine.
U Španiji se takođe priprema pilot ispitivanje, gdje bi se tokom četvorodnevne radne nedjelje na poslu provodila samo 32 sata.
Na Novom Zelandu, 81 zaposleni u gigantu robe široke potrošnje Unilever trenutno učestvuje u jednogodišnjem probnom radu četvorodnevne radne nedjelje sa punom platom.
Prema istraživanju sprovedenom u SAD, ogromnih 92 odsto američkih radnika podržava skraćenu radnu nedjelju, čak iako bi to značio duži rad u toku dana. Anketirani zaposleni naveli su poboljšanje mentalnog zdravlja i povećanu produktivnost kao uočene koristi.
Tri od četiri zaposlena (74 odsto) kažu da bi mogli da završe istu količinu posla za četiri dana, ali većina (72 odsto) kaže da bi morali da rade duže radnim danima da bi to uradili.
Sve u svemu, čini se da četvorodnevna radna nedjelja polako, ali sigurno dobija na snazi širom svijeta, a koje će zemlje da usvoje taj sistem tek treba da vidimo.
Manje radnih sati za istu platu – izvodljivo?
Budući da je belgijski model jedan od rijektih u ovkiru kog se skraćuje radna nedjelja, ali ukupan broj radnih sati se ne mijenja značajno, nameće se pitanje, zašto i kako se kompanijama isplati da zaposlenom zadržu platu, a skrate radno vrijeme?
Prije svega, osmočasovni radni dan je praksa koja datira iz doba Industrijske revolucije, perioda, koji nije bio blagonaklon prema interesima radnika.
U to vrijeme, osmočasovni radni dan je bio progresivna politika stvorena da spriječi da radnici “lome kičmu” radeći i po 16 sati dnevno. Međutim, kako vrijeme odmiče, mnogi stručnjaci ukazuju na to da raditi osam sati nije uopšte idealno za ljude.
Nekoliko nedavnih studija je otkrilo da fokus i produktivnost radnika opadaju nakon otprilike pet sati, a britanska anketa iz 2019. godine pokazala je da se kancelarijski radnici osjećaju produktivno samo oko pola dana, dok ostatak vrijemena provode pregledajući društvene mreže, spremajući čaj ili kafu, a neki od njih čak i traže drugi posao dok su na radnom mjestu.
Istraživački rad sa Univerziteta Stenford u SAD iz 2014. kaže da je produktivnost radnika opala kada su radili više od 50 sati nedjeljno, i to do mjere u kojoj su oni koji rade 70 sati nedjeljno, obavljali istu količinu posla kao oni koji rade 55 sati.
Zato djeluje da možda nije idealno produžiti radni dan da bi se kratila radna nedjelja. Pojedini psiholozi predlazu da bi šest umjesto osam sati rada bio izvodljivija opcija za preduzeća, a da bi imao isti povoljan uticaj na zaposlene kao četvorodnevna radna nedjelja.
Ipak, postoje i ona istraživanja koja ukazuju na to da produktivnost raste iako se samo radna nedjelja skrati na četiri dana. U 2019. godini, tehnološki gigant Microsoft eksperimentisao je sa modelom nudeći zaposlenima trodnevne vikende tokom mjesec dana. Ovaj potez je povećao produktivnost za 40 odsto i rezultirao efikasnijim radom.
Zemlje, poput Japana, podržavaju ove modele jer statisike pokazuju da prekomerni rad odnosi mnoge živote.
Izvor: Euronews Srbija
