“Koliko daš, toliko dobiješ”, čini se, samo naizgled poznata i jednostavna “računica”. Jer, svako od nas bio je u prilici da se dobro zamisli u tom “proračunu”, i možda “zapetlja” kao u jednačini sa više nepoznatih: šta je prava mjera, koliko dodati, a koliko oduzeti, da bi na kraju dobili pravi rezultat.
O baš takvim “jednačinama”, zadacima u važnoj sferi – poslovnoj, o uspješnoj komunikaciji i neizbježnoj digitalnoj transformaciji kojoj svjedočimo, govorimo sa nekim ko je doktorirao u realnom biznisu – Draganom Vujović Đermanović.
Sva priznanja, zvanja, funkcije naše sagovornice namjerno ćemo izostaviti na početku ovog intervjua, čitaćete ih na kraju kao (dodatnu) potvrdu da ovo nije bio razgovor bez “pokrića”. Naprotiv. Za predavanja Đermanović, koja će na inicijativu tima hotela Ramada gostovati naredne sedmice na jesenjem skupu Asocijacije menadžera Crne Gore u Podgorici, mnogi kažu da su ispred vremena i da se o njima dugo priča.
Dnevno.me: Vaši korijeni vuku iz crnogorske Prijestonice, što s ponosom ističite kao i vrijednosti kojima su Vas učili u slobodarskom Cetinju – da jedino obrazovani ljudi sa čistim obrazom mogu da naprave promjene u svijetu. Koliko je teško držati se te sentence danas u biznisu, a da pritom profit ne izostane?
Đermanović: Da je obrazovan onaj koji ima obraza je bila omiljena krilatica mog pokojnog oca, dr Slobodana Vujovića, rođenog na Čevu, obrazovanog u Nikšiću, Beogradu i Zagrebu, koji je čuvao svoj obraz kao najsvetiji gral. Zbog toga sam važne poslovne i lične odluke propuštala kroz dva filtera: sa koliko bih ponosa mogla da ih predstavim svojim ćerkama i šta bih mogla o svom ličnom integritetu da mislim za pet, 10 ili 20 godina, ako tu odluku (ne)donesem. Želim da vjerujem da je većina poslovnih ljudi časna, a da većina onih koji to nisu – nisu iz nehata.
Nije li teško povjerovati da neko sa predumišljajem zloupotrebljava biznis i demonstrira bezobraznu praksu? Neko nas je ubijedio da moramo biti grubi, nečovječni i gramzivi da bismo imali dovoljno, a niko nas ne potpituje koliko nam zapravo treba. Možete biti časni, dostojanstveni, čistog obraza i veoma uspješni. Ukoliko nešto od toga jesmo, a drugo nismo – sami smo to izabrali. Svakoga dana niču kompanije koje “mire” sopstveno dobro i dobro svijeta i biće ih sve više! Nađimo način da radimo dobro, jer tržište čine ljudi, a ljudima je dobro potrebno i spremni su da ga plate.
Dnevno.me: Ljudima treba, kako ste kazali donirati znanje i iskustvo, da ne bi udarali glavom o zid, kad ne moraju- Vaše su riječi, kao i konstatacija da kompanije ne investiraju dovoljno vremena u dijeljenju savjeta, podrške, u stipendije, u mentorstvo … Zašto je to tako ili zašto štedimo znanje?
Đermanović: Na mladima i početnicima je da sanjaju i pokušavaju, na nama koji smo ostvareni da ih učimo i ulažemo u njihove snove. Kada u našem regionu pričamo o društvenoj odgovornosti, uglavnom se misli na neke plitke donacije zarad jeftinih poena. Istinski odgovorne kompanije su one čiji menadžment dijeli svoje znanje o usponima i padovima sa mlađima (i konkurencijom), čiji menadžeri dijele svoje iskustvo o razočaranjima i očaravajućim aspektima biznisa, te one koje povezuju mlade kompanije i investitore/dobavljače/partnere otvarajući im, tako, konkretne poslovne prilike. Tako se stvaraju razvojni ekosistemi! Tako se stvaraju nove silicijumske doline, singapuri i estonije. Kada dajemo ono od čega drugi napreduju ekonomija i društvo napreduje.
Opremljena IT učionica i novi teren za basket su zgodna stvar, ali hajde da ulažemo u mlade biznise, pa da ekonomiju podignemo tako da su tereni za basket i moderno opremljene sale za IT standard naših jakih država, a ne oportuni rezultat pojedinačnih donacija.
Na kraju, uspješne kompanije, te menadžeri tih kompanija lično (imenom i prezimenom) treba da ulažu u mlade kompanije i dio svog kapitala. Kapital treba da struji i kruži i jača ekonomiju kapilarno. Neće države ojačati kapilarnu ekonomiju, ekonomska cirkulacija u rukama je uspješnih firmi koje su žila kucavica ekonomije svake nacije. Lično sam investirala i znanje i vrijeme i novac u preko deset mladih kompanija. Moje najveće bogatstvo je vjera u ljude i sila kojom guram napredak u svim smjerovima najbolje što umijem. Pitanje je šta je svakome od nas bogatstvo?
Dnevno.me: Živimo tehnološku revoluciju u kojoj se, očekivano iz dana u dan mijenja tržište. Šta je donijela tehnološka revolucija, a šta oduzela ekonomiji?
Đermanović: Vrijeme u kojem živimo nije samo vrijeme tehnološke revolucije, već nastavak društvene evolucije. Oslobađamo vrijeme od rada na besmislenim ponavljajućim poslovima koje ne samo robot već i šimpanza može da radi jednako dobro, ponekad i bolje, od nas. Danas svaki biznis može da radi i da nam zarađuje svakog sata, svakog dana cijele godine.
Sve informacije mogu biti pažljivo čuvane, uniformisane i dostupne; planiranje i praćenje može (i jeste) jednostavno kao dječija slagalica, a dosadne radnje ne smiju da okupiraju ni naše ni vrijeme i umove naših zaposlenih. Ukoliko na pravi način iskoristimo tehnološke alate poput vještačke inteligencije, računarstva u oblaku, 3D štampe ili robotike kreiraćemo proizvode i usluge koji će nam zarađivati više novca, a ljudima (potrošačima, klijentima, zaposlenima) davati više vrijednosti za manje para. Pa tako više profita, a da ne (iz)gubimo obraz, zar ne? I to je sve super! Šta je problem? Nije problem ono što većini pada na um – ostaćemo bez posla, “mašine” će vladati svijetom; problem je što ne razumijemo da je kao direktan rezultat ove tehnološke revolucije i društvene evolucije potreba za zdravim i emocionalno inteligentnim čovjekom imperativ!
Emocionalna inteligencija je ono što nas čini konkurentnim ne samo u odnosu na poslovnu konkurenciju, već i u odnosu na vještačku inteligenciju i to koliko se razvijamo, razumijemo i koliko smo kreativni činiće nas prevaziđenim ili potrebnim u godinama koje dolaze. Na tome ne radimo dovoljno, o tome ne znamo dovoljno i zbog toga obilato hranimo strah od tehnološkog progresa. Svaka industrijska revolucija dovela je do rapidnog društvenog napretka, i ova će. Svaka industrijska revolucija je ubila nepotrebne biznise i penzionisala rigidne menadžere, i ova će. Na kojoj strani spektra ćete vi biti?
Dnevno.me: Koliko smo danas spremni na konstantne promjene, i da sebe priupitamo: šta ako nijesam u pravu?
Đermanović: Rekla bih da smo nedovoljno otvoreni za kritiku, debatu i da ne razmišljamo dovoljno kritički i kreativno. Da je drugačije BDP naših zemalja bi vjerovatno bio malo veći. Naš ekonomski napredak tapka u mjestu, jer ne izgovaramo šta mislimo, ne radimo šta je potrebno i ne preduzimamo gotovo ništa povodom onoga što bismo mijenjali i unaprjeđivali u svojoj kući, kancelariji, gradu i zemlji.
Nedavno sam intervjuisala Pola Sloana, jednog od lidera na polju lateralnog mišljenja od kojeg učim već godinama i kada sam ga pitala šta bi nam poručio rekao je: “Ono što bih poručio tvojim klijentima je da kreativnost i inovacije nisu stvari koje će vas učiniti konkurentnijim na tržištu; to su stvari koje će vam omogućiti da preživite. Ukoliko niste spremni da razmotrite nove mogućnosti i da stalno probavate nove stvari, nećete preživjeti.”
Kada se nečega grčevito držite zapitajte se – šta ako nisam u pravu, ili još bolje šta ako sam dibidus omanuo?
Zapitajte se zašto nemate više kupaca, zašto ne uspijevate da im prodate više, da li biste i zašto (ne) kupili sopstveni proizvod. Zapitajte se kako bi vas počistio sa tržišta konkurent sa neograničenim resursima, a kako onaj bez resursa – jer može vas unišiti i jedan i drugi a negdje duboko, zatrpano ispod vela negiranja, vi znate odgovore na sva ova pitanja i nisu vam potrebni ni savjetnici ni neke duboke analize da do njih dođete. Pitajte se, slušajte i zamolite, lijepo zamolite druge da vas propituju. Znate odgovore na sva važna poslovna pitanja, samo nijeste dozvolili sebi i drugima da artikulišu pitanja za te dobro znane odgovore.
Dnevno.me: Koliko su kompanije svjesne bezuspješne “jurnjave” za izgledom biznisa, umjesto za kvalitetom? Šta prepoznajete kao nužnu promjenu (uslov) za opstanak na tržištu danas?
Đermanović: Na Ženskom ekonomskom forumu u Nju Delhiju i Los Anđelesu sam predstavila poslovni pristup koji danas primjenjuju na stotine kompanija u svijetu. Nazvala sam ga “Bee Business Approach” odnosno BBA. Taj pristup sagledava biznis iz šest uglova (poput heksagona saći u ekstremno produktivnoj zajednici pčela) tako što polazi od čovjeka i razumjevanja ljudske prirode (bilo zaposlenih bilo kupaca/potrošača). Potom se bavi organizacionom strukturom koja mora biti prilagođena potrebama i očekivanjima čovjeka današnjice u sistemu takozvane “mreže timova”.
Onda dolazimo i do proizvoda kao esencijalnog aspekta biznisa koji kada danas pravimo/osmišljavamo moramo ga kreirati za sjutra jer današnja je sjutrašnjica mnogo brža negoli je bila juče; sljedeći bitan dio BBA modela su inovacije kao način razmišljanja gdje u svakoj situaciju vidimo prilike i razmišljamo “van kutije” u suprotnom radimo kao i svi, a svega ionako ima previše da bismo uspjeli i ostali uspješni.
Na kraju su tu još i bogatstvo/profit koji se mora redefinisati – uz pomoć tehnologije se može zarađivati više za manje, a više dijeliti sa zaposlenima i zajednicom upravo zbog impakta tj. uticaja koji je i još jedan dio moje matrice i podrazumjeva da svaki biznis treba da razmišlja i svojim poslovanjem ostvaruje pozitivan uticaj kako na zaposlene i potrošače, tako i na lokalnu zajednicu, akcionare, cijelu industriju i sveokupnu životnu sredinu.
Na ovaj način sam pojednostavila neke od najznačajnijih aspekata ekonomije novog doba – cirkularne ekonomije bazirane na ekonomiji dijeljenja i ekonomije dobra (ne dobara). Kada prilagodite biznis i organizacionu strukturu ljudima, proizvode sjutrašnjici, uz inoviranje i brigu o blagostanju svih – a ne samo akcionara, vršite uticaj koji vas čini modernim biznisom koji će ostati i izvjesno opstati. Smijemo li to, da li smo dovoljno smjeli da probamo?
Dnevno.me: Imali ste priliku da sarađujete sa “najvećima”. Šta je bio, a i ostao najveći izazov za Vas? I šta je, najvrednije, što ste uspjeli da naučite od najuticajnih ljudi današnjice, koji je to “extra” savjet?
Đermanović: Istinski veliki su istinski jednostavni. Godinama sam savjetovala Novaka Đokovića, poznajem oca modernog menadžmenta Majkla Portera, učila sam lično od oca lateralnog mišljenja Edvarda de Bona, u savjetodavnom sam odboru Tesla naučnog centra u SAD sa Elonom Maskom i Vinom Čerfom, jednim od očeva interneta, a moj društveni krug čine i sjajni ljudi za koje možda niste čuli poput Dragana, Goce, Milice, Sandre, Kristine, Strahinje. Svi ti izuzetni ljudi su beskrajno jednostavni, veoma strastveni do onoga što rade, radoznali, disciplinovani i neumorni. Ekstra je savjet ili njihova tajna, kao uostalom i moja, pametan rad. Radite bolje, znajte bolje da živite bolje. Bolje nije uvijek lako, ali je lijepo. Ako želite lako manite se biznisa. Ne mogu vam reći ono što želite da čujete, moram vam reći ono što je dobro da čujete. Sada barem znate da vam sigurno želim dobro.
Dnevno.me: Vaša energija, mnogi bi bili saglasni, nemjerljiva je i kao takva ne baš laka za opisati, a kojom inspirišete mnoge, pronalazeći uvijek neki novi način, a šta Vas inspiriše i drži od opasnog stanja – (pre)zasićenja?
Đermanović: Dajem drugima najbolje od sebe, onda oni daju svijetu najbolje od sebe i tako ja – dajući svakome od vas, dajem svima i svijetu sve što imam i znam. Ja imam jer dajem, ne jer štedim i zgrćem. Taj osjećaj da čovjek dobija davanjem i da sve oko njega pod njegovim prstima raste me inspiriše da imam još više da bih više dala (i imala i tako u krug). Divota moje djece, ljepota prirode, čitanje, strast prema osmišljavanju (davanju smisla) običnim stvarima u društvu sjajnih ljudi me, takođe, inspirišu do (bes)krajnjih granica. Toliko sam srećna onim što jesam! Želim vam to, od srca vam želim ovakva osjećanja jer znam da ih zaslužujete.
“Dug” sa početka intervjua:
Dr Dragana Đermanović proglašena je za jednu od TOP 100 preduzetnica Evrope u Berlinu, a listu na kojoj se našla potvrdio je najčuveniji američki poslovni magazin Forbes.
Uz neka od najvećih imena svjetske poslovne scene poput Elona Maska, jednog od „Očeva interneta“ Vinta Čerfa, Đermanović je i članica savjetodavnog odbora Tesla naučnog centra u Vardenklifu (SAD).
Na Svjetskom ženskom ekonomskom forumu u Indiji [WEF17], proglašena je za „Ženu decenije u oblasti društvenih mreža i liderstva“ i tako ponijela najprestižnije svjetsko priznanje u toj oblasti.
Svjetski ženski ekonomski forum (Women Economic Forum) naimenovao je Đermanović za članicu savjetodvnog odbora, naimenujući je i Ambasadorkom dobre volje (Goodwill Ambassador) nakon uspešnog uvezivanja više hiljada žena u globalne prodajne i savjetodavne mreže.
Članica je žirija za dodjelu ICT nagrada za Evropu u Luksemburgu, članica žirija “Morfeus kupa”, jednog od najznačajnijih studenstkih takmičenja Evrope, kao i počasna ambasadorka WebIT savjeta internet praktičara Jugoistočne Evrope.
Pripalo joj je, između ostalog, i najznačajnije priznanje za žensko preduzetništvo u Srbiji – „Cvijet uspjeha za ženu zmaja″, koje dodjeljuje Udruženje poslovnih žena Srbije.
U dosadašnjem radu, Đermanović je održala na stotine predavanja kako na javnim skupovima, događajima, panelima, simpozijumima i konferencijama, tako i za kompanije i startape na internim događajima. Nastupala je na konferencijama u Kanadi, Njemačkoj, Indiji, Luksemburgu, Kini, Francuskoj, Americi…
U Podgorici će biti gošća 11. novembra na jesenjem skupu Asocijacije menadžera Crne Gore, a boraviće u hotelu Ramada Podgorica koji će kao inicijator gostovanja jednog od vodećih stručnjaka u oblasti poslovne komunikacije u regionu, potvrditi još jednom ulogu društveno- odgovornog poslovnog subjekta u Crnoj Gori, što je i misija kompanije Savana holding u okviru i koje posluje renomirani hotel.
Izvor: Dnevno.me
