Dok je planeta vodila bitku sa korona virusom, svet je zadesila još jedna pandemija – sajber kriminala. FBI tvrdi da se za vrijeme borbe sa kovidom 19 ova vrsta kriminala uvećala 300 odsto. Prevedeno u dolare, godišnji gubitak koji nanesu hakeri dostiže 10,5 triliona.
Samo nedavni napad sa kojim se suočila Crna Gora ovu zemlju je koštao 10 miliona dolara. A da je i Srbija na mapi sajber-napadača pokazao je slučaj Republičkog geodetskog zavoda iz juna ove godine kada je nekoliko dana čitav sistem bio blokiran.
“Svako od nas mora da vodi računa kako se ponaša u sajber-prostoru, jer smo svi ranjivi. Sajber-napadi pogađaju i pojedince, akademske institucije, nevladine organizacije, pa i same države. Više se ne postavlja pitanje da li ćemo biti žrtve, nego kada će se to desiti”, upozorava za Politiku Nebojša Jokić, izvršni direktor Mreže za sajber-bezbjednost, fondacije koja okuplja profesionalce i entuzijaste u oblasti sajber-bezbjednosti.
Kako objašnjava sagovornik lista, motivi napadača mogu biti finansijske prirode, ali ne uvijek. Neki hakeri imaju za cilj samo da ugroze nečiju reputaciju, a ako je u pitanju sajt institucije na taj način šalju poruku da je država slaba i da oni mogu da je savladaju.
“Sajber kriminal je najbrže rastući segment kriminala i u toj sferi malicioznih djelovanja je najprisutniji, ali tu je i sajber ratovanje, koje se pojavljuje i kao hibridni i kao pojedinačni oblik ratovanja. Zatim, sajber terorizam, sajber špijunaža, koja može biti i u političkom i u ekonomskom aspektu, sajber aktivizam, gdje nije cilj da se nanese šteta nepoznatom pojedincu, nego se targetiraju grupe poput Sajentološke crkve, Kju kluks klana”, dodaje Jokić.
Trend napada raste i zemlje moraju da se pripremaju
Prognoze nisu ohrabrujuće i kažu da će trend napada da raste i da zemlje moraju da se pripremaju, prije svega da zaštite takozvanu kritičnu infrastrukturu. A to su vodovod, saobraćaj, zdravstveni sistem…
“Recimo, imate određeno koliko tačno hlora dodaju gradski vodovodi, a napadač, ukoliko nije sistem dobro zaštićen, može te vrijednosti da promijeni i da ugrozi zdravlje ljudi. Srbija je 2018. godine donijela Zakon o kritičnoj infrastrukturi, ali još uvijek nisu donijeta podzakonska akta i izmjene u skladu sa novim evropskim zakonima. Radi se na tome i ide se ka poboljšanju nivoa sajber bezbjednosti”, objašnjava Jokić i kao otežavajuće okolnosti navodi nedovoljan broj ljudi u odjeljenju za suzbijanje visokotehnološkog kriminala, u tužilaštvu, ali i to što Srbija još nema poseban sud za ovu oblast.
A ono što ovu vrstu kriminala čini posebno komplikovanom je to što ne poznaje granice – napadač može biti u jednoj zemlji, cilj da se nalazi u drugoj, a informaciono-komunikacioni sistem u trećoj. I samo međunarodno pravo u ovoj oblasti je komplikovano i podrazumijeva saradnju među državama, i u pogledu razmjene informacija, i u samom djelovanju.
“Sajber bezbjednost je ogromna oblast. Kada neko hoće da vam naudi preko interneta koristiće svaku moguću slabost, počevši od psihološkog dijela, pa će pokušati da iskoristi tehničke slabosti hardvera, slabosti softvera u aplikacijama, u programiranju. Imate čitav spektar napadača koji poznaju određenu oblast i oni će tim putem pokušati da prodru u vaš sistem. Napadači su specijalisti u jednoj ili par oblasti, ali branioci moraju biti specijalisti u svim oblastima. Zato je za dobru odbranu potreban tim”, tvrdi Jokić.
Recept za bezbjednost običnog građanina na internetu je redovna sajber higijena, a ona u ovom slučaju glasi: ne prijavljivati se na javne mreže, redovno mijenjati lozinke, različite šifre koristiti za različite naloge, bekapovati podatke.
Izvor: Politika
