O čemu su pisali novi nobelovci: Kako izbjeći duboke krize i njene još teže posljedice

Dodajte komentar

Švedska kraljevska akademija nauka juče je dodjelila ovogodišnju nagradu za ekonomske nauke Sveriges Riksbank u znak sjećanja na Alfreda Nobela trojici američkih naučnika za istraživanje banaka i finansijskih kriza.

To su Ben S. Bernanke (The Brookings Institution, Washington DC, SAD), Douglas W. Diamond, Univerzitet u Čikagu, SAD) i Philip H. Dybvig (Univerzitet Vašington u St. Luisu, SAD), čija su otkrića „unaprijedila su načine na koje se društvo nosi s finansijskim krizama“.

„Istraživanja laureata poboljšali su našu sposobnost da izbjegnemo i ozbiljne krize i skupe finansijske pomoći“, rekao je predsjednik Komiteta za nagradu u sferi ekonomskih nauka Tore Ellingsen.

Ovogodišnji laureati u oblasti ekonomskih nauka, značajno su unaprijedili naše razumijevanje uloge banaka u ekonomiji, posebno tokom finansijskih kriza. Važan rezultat njihovog istraživanja je – zbog čega je izbjegavanje kolapsa banaka od vitalnog značaja.

Moderna istraživanja bankarskog sektora konretizuju odgovore na pitanja zašto imamo banke, kako ih učiniti manje ranjivim i kako kolaps banaka pogoršava situaciju tokom finansijske krize. Temelje ovog istraživanja postavili su Ben Bernanke, Douglas Diamond i Philip Dybvig početkom 1980-ih. Njihove analize su imale veliki praktični značaj u regulisanju finansijskih tržišta i suočavanju sa finansijskim krizama.

 

Uloga države

Da bi privreda funkcionisala, štednja se mora usmjeriti u investicije. Međutim, tu postoji sukob: štediše žele trenutni pristup svom novcu u slučaju neočekivanih izdataka, dok zadužena preduzeća i vlasnici nekretnina moraju znati da neće biti primorani da prijevremeno otplaćuju ​​svoje kredite. U svojoj teoriji, Diamond i Dybvig pokazuju kako banke nude optimalno rješenje za ovaj problem. Djelujući kao posrednici koji prihvataju depozite od mnogih štediša, banke mogu omogućiti deponentima pristup svom novcu kada god oni to žele, a istovremeno nude dugoročne kredite zajmoprimcima.

 

Međutim, njihova analiza je pokazala i kako kombinacija ove dvije aktivnosti čini banke ranjivim na glasine o njihovom skorom kolapsu. Ako veliki broj štediša istovremeno krene u banku da podigne svoj novac, glasina može postati proročanstvo koje će se samo od sebe ispuniti – dolazi do „juršia na banku“ i banka propada. Ova opasna dinamika može se spriječiti tako što će vlada obezbijediti dovoljno depozita i djelovati kao zajmodavac bankama u krajnjem slučaju.

Uloga banaka

Diamond je pokazao kako banke imaju još jednu društveno važnu funkciju. Kao posrednici između mnogih štediša i zajmoprimaca, banke su bolje procjenjuju kreditnu sposobnost zajmoprimaca i obezbjeđuju da se krediti koriste u ispravna ulaganja.

Ben Bernanke je analizirao Veliku depresiju 1930-ih – najgoru ekonomsku krizu u modernoj istoriji. Između ostalog, pokazao je kako su „juriši na banke“ bili odlučujući faktor da kriza postane izuzetno duboka i duga. Kada su banke propadale, vrijedne informacije o zajmoprimcima su izgubljene i nisu se mogle brzo obnoviti. Sposobnost društva da usmjeri depozite u produktivne investicije je stoga ozbiljno smanjena.

Izvor: The Royal Swedish Academy

Prevod: Bankar.me

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *