Ekstraprofit: Bolje ratni zajam nego ratni porez

Talas državnog intervencionizma, podstaknut posljedicama ruske agresije na Ukrajinu, širi se Evropom. Zbog enormnog rasta cijena energenata, gotovo da nema zemlje u kojoj nije uveden neki oblik zamrzavanja cijena. Širi se lepeza najrazličitijih subvencija iz državnih budžeta. U Njemačkoj su prošle sedmice nacinalizovane rafinerije koje su bile u vlasništvu ruskih firmi…

U poluratnim uslovima, kakvi vladaju u odnosima Rusije i Evropske unije, mogli su se očekivati takvi oblici državnog uplitanja u tržišne odnose kompanija i potrošača i kompanija međusobno. Iznuđeni državni intervencionizam kupuje vrijeme i možda sačuva socijalni i politički mir u nekom periodu. Postoji, međutim, jedno područje državnog intervencionizma s kojim se ne treba igrati, za koji treba dobro promisliti. Riječ je o ideji da se uvede vanredni porez na, kako se to naziva, ekstraprofite firmi koje su ostvarile velike prihode, prije svega na talasu rasta cijena gasa, struje i električne energije.

Porez na ekstraprofite, kako je naznačeno u Prijedlogu uredbe Evropske komisije, ne bi trebalo uvoditi. Čak ni kao izuzetak za 2022. godinu. Ako već postoji nužnost da se u poluratnim okolnostima od kompanija koje spletom okolnosti imaju velik rast dobiti uzme takozvani ekstraprofit, to se ne bi smjelo raditi porezom nego izdavanjem državnih obveznica. Odgovorne vlasti u ratnim okolnostima idu na ratni zajam, a ne na ratni porez.

Petljanje po suštini kapitalizma

Zašto ne ratni porez na ekstraprofit? Zato što je profit temelj na kojem počiva rad ekonomskog sistema u kapitalizmu. Koliko god se pomodarski pričalo o društvenoj odgovornosti firmi kao motivu poslovanja, prava je istina da je glavni cilj preduzetnika ipak maksimizovanje profita. Naknadno oduzimanje profita porezom je poput petljanja nestručnjaka po jezgru reaktora u nuklearnoj elektrani.

Priča o ekstraprofitima ima veliku privlačnost kod političara populističkog smjera. U krizama i strahu od gubitka vlasti koji ih prati, najlakše je stvoriti savez političara i narodnih masa, a protiv pohlepnih kapitalista. Od konstatacija da neko ostvaruje ekstraprofit do toga da se svakoga ko ostvari rast dobiti koji je nekome sumnjiv proglasi ratnim profiterom – samo je korak. Evo, čak se i cijela Norveška već optužuje zbog ratnog profiterstva.

Kad se jednom duh pusti iz boce, teško se vraća. Sada se ekstraprofiti oduzimaju zbog posljedica neisporuka gasa iz Rusije. Juče su se ekstraprofiti ostvarivali na vakcinama protiv COVID-19. Sjutra će se dogoditi neka nova katastrofa, nastaće poremećaj u ponudi i opet će biti neočekivanih prihoda za dio firmi. Od izuzetaka, ad hoc i odokativno razrezivani porezi, lako postaju pravilo.

Naravno, pitanje ekstraprofita je legitimna tema za raspravu. Ali ozbiljnu, a ne panično-populističku. U potrazi za kapitalizmom 2.0 ili nečim održivijim što bi ga moglo naslijediti, poželjno bi bilo da neki budući nobelovac razradi model kako bez velikih oscilacija nevidljive ruke kontinuisano eliminisati monopolističke dobiti i kako razvoj usmjeriti bez recesija i opasnih društvenih razlika. Uzgred, u Jugoslaviji se prije 60 godina o tome vodila velika rasprava između dvije ekonomske škole – dohodaša i profitaša. Naravno, politika je porazila profitaše.

Odgovorni intervencionizam

A zašto umjesto ratnog poreza na ekstraprofite – ratni zajam ekstraprofiterima? Zato što je to odgovornije, efikasnije i manje opasno. I tokom istorije postavljeno kao standard odgovornog državnog intervencionizma u ratnim ili poluratnim okolnostima. Uzeti preduzeću dio dobiti porezom je konačan čin. Emitovati državne obveznice s rokom vraćanja za 10, 20 ili 50 godina nešto je sasvim drugo. Drugačije izgledaju bilansi firmi. S obveznicama se može trgovati na sekundarnom tržištu. Tako mogu biti rezerva preduzetniku za moguće okolnosti kad se tržište okrene na glavačke i zaprijeti bankrot.

Države su lake na uzimanju poreza, ali teške kad treba dati porezom ubrano. Oduzimanje ekstraprofita zajmom, a ne porezom, pored ostalog, ipak bi ugradilo kakvu-takvu kočnicu. Ratni zajam piše se kao državni dug, pa će svaki ministar finansija ipak upozoriti premijera da treba biti oprezan jer je moguć uticaj na kreditni rejting zemlje. Zajam ostavlja pisani trag u državnim finansijama, porez nestane na kraju proračunske godine.

Izvor: Lider/Miodrag Šajatović

Check Also

Evropi nedostaje 400 hiljada vozača kamiona

Evropi, prema studiji konsultantske firme Transport Intelligence, nedostaje 400.000 vozača kamiona da bi pokrili trenutne …

Leave a Reply

Your email address will not be published.