Ethereum bi uskoro trebalo da pređe sa “proof od work” (dokaz o radu) na “proof of stake” (dokaz o udjelu) sistem rada. Promjena bi ponajviše mogla da raduje ekologe, budući da je najavljeno da bi se time drastično mogla smanjiti potrošnja struje, što je jedna od stvari koja se konstantno prebacuje rudarima kriptovaluta.
O čemu je riječ? Blokčejn mreža Ethereum odlučna je da fundamentalno promijeni funkcionisanje svog protokola. Da odmah razjasnimo, “proof of stake” već je prisutan u kripto-industriji i ne predstavlja ništa revolucionarno. Solana, terra i cardano neke su od poznatijih kriptovaluta koje su imale iskustvo sa tim principom funkcionisanja. Pa ipak, Ethereumova mreža, kao blokčejn na kome počiva druga najjača kriptovaluta na svijetu, sa sobom nosi posebnu težinu.
Postojeća praksa – “proof of work”, zasniva se na sljedećem principu: da bi se izvršila neka transakcija kriptovaluta, potrebno je da određeni korisnici blokčejn mreže potvrde njenu validnosti i naprave zapis o tome u formi novog bloka koji se nadograđuje na lanac – taj posao rade takozvani rudari. Njihov zadatak je da, pojednostavljeno rečeno, provjere da li korisnik A zaista može korisniku B poslati X broj novčića neke kriptovalute. Kada se utvrdi da može, potrebno je ugraditi transakciju u blokčejn mrežu, to jest informaciju o protoku novca dodati kao novi blok, čime dolazi do prenosa sredstava. Svi rudari se utrkuju u tome ko će prvi da napravi taj novi blok, jer pobjednik trke kao nagradu dobija kriptovalutu – u ovom slučaju ethereume (ili skraćeno ethere). Blok se pravi traženjem odgovarajućeg koda, a dobitne kombinacije kodova se dobijaju nakon niza neuspjelih pokušaja, sve dok jedan od softvera ne pronađe baš taj jedinstveni kod potreban za taj jedinstveni blok kojim se validira nečija transakcija. Nakon pronalaska rješenja, ostali rudari potvrđuju ispravnost koda i pronalazač biva nagrađen kriptovalutom.
Međutim, sistem je programiran da se, sa rastom vrednosti kriptovaluta i povećanjem broja korisnika blokčejn mreža, usložnjava način dolaženja do tražene kombinacije potrebne za dalju gradnju bloka. To onda podrazumijeva korišćenje sve jačih uređaja za rudarenje. Budući da je veliki broj rudara kontinuirano angažovan na pronalaženju pomenutih kodova, proces troši velike količine struje.
Drugi, takođe značajan problem ogleda se u tome što takozvane farme za rudarenje postaju dominantne. Budući da su šanse da pojedinačni rudar pronađe pomenutu traženu kombinaciju mizerne, rudari se udružuju u takve farme kako bi povećali šansu da njihov tim pronađe kod, te da onda nagradu izdijele među sobom. Takve formacije prijete da naruše princip decentralizovanosti, koji je ugrađen u samu suštinu kriptovaluta, jer bi teorijski blokčejn mogao biti revidiran i prepravljen ako bi jedna centralizovana organizacija tog tipa kontrolisala većinu rudarskih aktivnosti.
Šta tu onda mijenja princip dokaza o udjelu? On bi, prema najavama, umjesto rudara trebalo da uvede u igru novu grupu korisnika – validatore. Pravilo će biti da, ako žele da učestvuju u građenju blokova, validatori moraju da ulože 32 ethera (trenutno vrijednih više od 50.000 dolara) kao vrstu kolaterala. Potom algoritam dodjeljuje jednom od njih zadatak da validira transakciju. Validator, kao što je to slučaj sa rudarom u prethodnom scenariju, biva nagrađen u kriptovaluti ako blok uspješno postane dio lanca. On predlaže novi blok i šalje mreži atest za blok koji onda treba da odobri posebna grupa korisnika – atestora. Takođe, jedan od zadataka validatora je da nadgleda eventualne prekršaje. Međutim, ako validator ne ispuni zadatak, pokuša da izvrši neku zloupotrebu, blok bude odbijen ili se ispostavi neispravnim, on automatski gubi uložena 32 ethera.
Budući sistem mogao bi da polugu moći prebaci na takozvane graditelje, još jednu novu grupu koju donosi “proof of stake”. Njihov je posao da transakcije pakuju u blokove i prosljeđuju ih pomenutim validatorima. Njih je u ovom trenutku malo. Ako glavni provajder za kripto-novčanike riješi da sve transakcije pošalje jednom graditelju, ovaj bi mogao da ih cenzuriše ili nametne visoke cijene.
Ipak, manji broj ljudi angažovanih u validiranju transakcija smanjio bi utrošak električne energije – za 99,95 odsto. Kako je prošle godine izjavio Danny Ryan, istraživač u Ethereum Foundationu, sistem baziran na dokazu o radu troši 45.000 gigavat-sati godišnje. Prema njegovim riječima, prebacivanjem na način rada zasnovan na dokazu o udjelu, verifikacija na blokčejnu će se moći odraditi i prosječnim laptopom za privatnu upotrebu. Njegove procjene tada su bile da bi se koriščenje energije time trebalo smanjiti čak 10.000 puta.
Ethereumov sistem zasnovan na dokazu o ulogu se već testira na odvojenom blokčejnu zvanom Beacon Chain, a očekuje se da će se dva blokčejna spojiti tokom ovog mjeseca u okviru projekta “The Merge”, čime će nova procedura za Ethereumove korisnike biti usvojena.
Izvor: Bloomberg Adria
