Kada imate novu uzbudljivu ideju, lako je usredsrediti se na sve njene prednosti i preći na akciju. Ali to može dovesti do neuspjeha. Vaš ograničeni uvid može značiti da ne vidite potencijalne prepreke — i možda ostavljate druge obećavajuće opcije neistražene.
Ako želite da najbolje ideje procvjetaju, morate da otvorite svoj um različitim perspektivama — od osoba van vašeg tima, sa kojima obično ne razgovarate — i postavljate otvorena pitanja. Nakon što iznesete svoju ideju, pitajte: Šta se ističe, a šta nedostaje? Šta bi rekli naši kritičari? Razmislite o neuspjehu vaše ideje: šta bi vaš pre mortem otkrio? Razmotrite druge osobe van sobe i pitajte: Šta bi rekao neko na prvoj liniji? Konačno, stavite se u kožu svojih konkurenata. Koje nedostatke ili slabosti u vašoj ideji bi oni proslavili da ste uspješni?
Nije potrebno mnogo da bismo dobili energiju za nove stvari, bilo da je u pitanju proizvod na kojem radimo, predlog knjige ili proces koji treba revitalizaciju. Ushićeni sjajnim novim idejama i uzbuđeni što se brzo krećemo, grabimo priliku da razmišljamo krupno i napredujemo. Okupljamo naše timove i krećemo u akciju, predstavljajući samo prednosti naše zamisli i kreirajući plan za ispunjenje obećanja. Naš cilj je da zaslijepimo i ubijedimo dok zasljepljujemo sebe i druge za moguće nedostatke.
Ali čineći to, mi se suočavamo sa opasnostima ograničene perspektive. Izolovani u sopstvenim eho komorama, naš nagon za brzim udarom može zarežati. Možemo naići na neočekivane prepreke u posljednjem trenutku ili ostaviti druge obećavajuće rute neistražene. Naš rad se produžava ili se ruši i gori.
Ako želite da najbolje ideje cvjetaju, onda umjesto da čamite u okvirima sopstvene glave, otvorite svoj um različitim perspektivama — od osoba van vašeg tima, sa kojima obično ne razgovarate. Postavljajte im otvorena pitanja da biste vidjeli kako razmišljaju. Sljedeća pitanja mogu vam pomoći da proširite svoje vidike.
Šta se ističe?
Kada prezentujemo ideje ili predlažemo put naprijed, većina našeg posla prethodi razgovoru dok pripremamo prezentaciju. Nakon što razgovaramo, ideja počiva na kolektivu. Umjesto da pomno vodite razgovor, otkrijte šta su drugi već shvatili postavljajući ovo pitanje. Vaša publika je možda shvatila glavne teme ili bi mogla podvući potpuno drugačiji ugao. Dodatna prednost postavljanja ovog pitanja je povratna informacija o vašoj komunikaciji. Možda niko ne pominje jednu stvar koju ste zaista željeli da naglasite. Iskreno tražeći utiske svojih slušalaca, pozivate ih na putovanje sa vama. Kada naše ideje inkorporiraju ideje drugih, one imaju veće šanse da postignu cilj.
Šta nedostaje?
Možda mislimo da smo ispitali problem iz svih uglova i pokrili svaku mogućnost. Ali ljudi sa različitim pozadinama ili oblastima stručnosti će vjerovatno primijetiti različite praznine. Pitajući šta nedostaje, signaliziramo otvorenost za povratne informacije i spremnost da se odreknemo kontrole. Hvatamo se u koštac sa greškama mnogo prije konačnog rezultata ili čak dobijamo značajnu prednost na tržištu.
Šta bi rekli naši kritičari?
Uprkos našim najboljim naporima, kolege bi možda oklijevale da iskreno kritikuju naš rad. Tokom sastanka C-departmana za jednog od mojih klijenata, izvršni direktor je postavio ovo pitanje. Glavni medicinski službenik, obično uzdržan da izrazi neslaganje, odmah je dao tri komentara kanalisanjem potencijalnih kritičara. Kako je sastanak odmicao, saznali smo da se i sama CMO složila sa dva prigovora. Počevši glasom hipotetičkog kritičara, bila je u stanju da imenuje zabrinutosti, a zatim da ih tvrdi. Uklanjanje ličnog narativa u prvom licu oslobađa svakoga da govori objektivnije i otvorenije prima konstruktivnu kritiku.
Šta bi naš pre mortem otkrio?
Istraživački psiholog i stručnjak za donošenje odluka Geri Klajn preporučuje timovima da sprovode pre morteme gdje se projektuju godinu dana unapred i zamišljaju da njihov projekat propada. Timovi pišu priču o tome kako je taj projekat propao. Prirodno je biti uzbuđen našim idejama. Ali pauza da bi se dobila živopisna slika onoga što bi moglo poći po zlu može vrlo dobro spriječiti taj put.
Šta bi rekao neko na frontu ko nema naš kontekst?
Drugi način na koji ograničavamo našu perspektivu je kroz prokletstvo znanja. Kao stručnjaci u nekoj oblasti ili kao viši menadžeri, pretpostavljamo da drugi razumiju šta radimo i da razumijemo zašto smo izabrali određeni put. Shodno tome, skraćujemo našu komunikaciju. Pokrećemo nove inicijative uz pompe od onih na prvoj liniji fronta koji nisu proveli mjesece uronjeni u ove ideje. Provjera naših pretpostavki i ideja, posebno kod onih koji će biti pogođeni, dozira nas realnošću da put naprijed nije samo zasnovan na stručnosti, već i ukorijenjen u iskustvu koje stvara za druge.
Kako bi naši konkurenti slavili da smo uspješni?
Često smo zaglibljeni u unutrašnju politiku, naporno radimo da lobiramo za svoje pozicije kod viših pozicija i zadobijemo naklonost favorita. Gledajući dalje od naših internih, organizacionih eho komora na to kako naši konkurenti misle, može proširiti našu perspektivu. Ne pitajte samo kako bi konkurencija proslavila vaše neuspjehe, već kako bi ona mogla da proslavi ono što vi doživljavate kao uspeh. Jedan od mojih klijenata je odlučio da zaista istraži ovo pitanje. Mnogo prije datuma objavljivanja svoje najnovije linije proizvoda, napravili su najavu. Zatim su pozvali desetak insajdera da se pretvaraju da su konkurencija. Ovi ljudi su zamoljeni da zamisle da su oko konferencijskog stola u kancelarijama takmičara; čak su postavili logo konkurentske kompanije na zid konferencijske sale! Pjenušava pića su servirana i svaka osoba je zamoljena da nazdravi nedostacima novog proizvoda. Umjesto da zamišljamo kako bismo mogli da pobijedimo naše konkurente, možemo to da simuliramo zamišljajući kako bi oni kritikovali naš najbolji rad.
Ideje mrze izolaciju. Ciljna publika za naše ideje rijetko smo samo mi sami. Proces kojim oživljavamo naše ideje zahtijeva slušanje iz mnogih različitih perspektiva da bismo im dali oblik, sjaj i rok trajanja.
Izvor: Biznis podrška
