Ruska agresija na Ukrajinu, neujednačen oporavak od pandemije, suša na većem dijelu kontinenta, visoka inflacija – faktori su koji sa sobom nose i ogromne neizvjesnosti u pogledu ekonomske budućnosti Evrope. Nacionalne vlade žure da pomognu najugroženijima, a uslijed sve te nervozne zbrke postoji i jedan opšti konsenzus: dolazi recesija, piše The Economist.
Koliko će pad biti bolan zavisi od toga kako će se apsorbovati ovaj energetski šok i kako će kreatori javnih politika odgovoriti na isti. Ove nedjelje su cijene energije dosegle nekod nezamislive visine – više od 290 eura po megavat satu za referentnu vrijednost gasa koji će se isporučivati u četvrtom kvartalu godine. Inače, uobičajena cijena prije pandemije bila je oko 30 eura. S obzirom da je gasgas marginalno gorivo na evropskom tržištu električne energije, ovaj određuje i širu cijenu električne energije.
Evropska ekonomija ušla je u krizu u relativno snažnoj poziciji. Tržište rada još uvijek je relativno zdravo, a nezaposlenost se kreće oko 6,6 posto. Rast plata vjerovatno će se ubrzati u narednim mjesecima. Inflacijska očekivanja su donekle splasnula, a potrošnja i nije toliko pala.
Evropske ekonomije su u slobodnom padu
Ipak, stvari će za nekoliko mjeseci izgledati znatno tmurnije iz tri razloga. Prvo, industrija je pod pritiskom. U proljeće su čelnici najvećih evropskih proizvođača tvrdili da bi prebrzo prekidanje snabdijevanja ruskim gasom podrazumijevalo i ekonomsku krizu za cijeli kontinent. No, uprkos visokim cijenama, industrijska proizvodnja zasad ostaje na prethodnim nivoima. Razlog je sljedeći: “Riječ je o zaostalim narudžbama iz prošlosti”, objašnjava Michael Hüther iz Njemačkog ekonomskog instituta.
Ti zaostatci, naravno, neće trajati vječno, a neki pokazatelji koji se odnose na blisku budućnost poprilično su sumorni. Slijedi pad koji će odraziti slabljenje globalne, a posebno kineske ekonomije. Kao što primjećuje Robin Brooks s Instituta za međunarodne finansije, takav pad mogao bi označiti prekretnicu u ekonomskom ciklusu.
Najgore će biti pogođene industrije istočno od Rajne. Njemačko nezdravo oslanjanje na kineske kupce podrazumijeva pad potražnje za novom robom u čitavom lancu snabdijevanja. Čini se da je i italijanska industrija u slobodnom padu. Poljska i Češka, obje izvan eurozone, takođe su izrazito ranjive. Izuzetak je Mađarska, gdje se proizvodnja širi zdravim tempom, zahvaljujući, između ostalog, procvatu električnih vozila i dugoročnim energetskim ugovorima.
Drugi razlog za zabrinutost je taj što će uslužni sektor na svoja pleća preuzeti borbu s posrnutim evropskim ekonomijama. Sezona je u Francuskoj i na jugu Evrope bile zaista jaka, turisti su obilato koristili ušteđeno za vrijeme pandemije, turizam je dodatno porastao tokom ljeta. No, raspoloženje opada jer potrošači već stežu kaiš u pripremi za dugu, hladnu zimu. Usluge će vjerovatno stagnirati u nadolazećim mjesecima, a nekretnine i transport će se suočiti s posebno ozbiljnim poteškoćama.
Euro u paritetu s dolarom prvi put u dvije decenije
Na kraju, Evropa će gotovo sigurno doživjeti koincidiranje energetskog šoka s rastućim kamatnim stopama. Evropska centralna banka, zajedno je s mnogim svjetskim centarlnim bankama, ozbiljno podcijenila rast cijena, pa je sada odlučna da vrati godišnju inflaciju na oko 2 posto, poslije alarmantnih 9,1 posto zabilježenih u avgustu. Ekonomisti stoga očekuju da će banka u borbi protiv inflacije pokušati da podeblja svoje kapacitete povećanjem kamatnih stopa. Očekivano, prinosi na evropske kratkoročne i dugoročne obveznice porasli su u proteklom mjesecu. Uprkos tome, euro je nastavio da pada, spustivši se na paritet s dolarom prvi put u dvije decenije. To je ujedno još jedna briga za kreatore politike na kontinentu – slabija valuta potiče inflaciju skupljim uvozom, pogađajući stvarne prihode, a time i potrošnju.
Sve ovo jamči da će evropska ekonomija sigurno ući u recesiju, predvođenu Njemačkom, Italijom te srednjom i istočnom Evropom. Analitičari banke JPMorgan Chase očekuju godišnje stope rasta od minus 2 posto u četvrtom kvartalu ove godine, minus 2,5 posto za Francusku i Njemačku i minus 3 posto za Italiju. Italijanski problemi i visoki dugovi potencijalno bi mogli izazvati nervozu na evropskim tržištima obveznica. Evropski političari potrošili su mnogo vremena razmišljajući o tome kako odgovoriti na skok cijena energije. Uskoro ih čeka kriza nemjerljivo širih razmjera.
jutarnji.hr
