Napuštanje eura i vraćanje na nacionalnu valutu, što kao mogućnost za članice eurozone predlaže Poljska, vrlo je teško izvodljivo, jer podrazumijeva ekstremno velike poremećaje na koje od političara EU niko neće biti spreman, smatra dr Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu
Poljskakoja već duže vrijeme, iako može, ne pristaje da postane članica eurozone i prihvati euro kao valutu, smatra da reforma EU ne smije da isključi nijedno rješenje, pa ni mogućnost da se neke od članica eurozone vrate svojoj nacionalnoj valuti.
To napuštanje eura moglo bi da bude privremeno, ili trajno, rekao je poljski šef diplomatije Zbignjev Rau, ocijenivši da ravnopravnost država članica zahtijeva vraćanje jednakih mogućnosti za njihov razvoj.
Traže mogućnost napuštanja eura
Poljska, iako još od 2004. u EU, još nije prihvatila euro, čuva svoju monetarnu nezavisnost i suverenitet, jer smatra da bi u suprotnom došlo do radikalnog osiromašenja njenog stanovništva.
Koliko je uopšte izvodljiv i realan predlog Varšave koji dolazi u trenutku kada je euro opet vrijedeo manje od dolara, čime je nastavljeno s nestabilnošću valute eurozone koja bilježi najveći pad u protekloj deceniji.
Đukić čija je specijalnost upravo monetarna politika, prije svega podseća da je Poljska još prije izbijanja svjetske ekonomske krize 2008. godine, držala do stava da zemlja ne treba lako da se odriče monetarnog suvereniteta, odnosno, da centralna banka Poljske treba da vodi suverenu monetarnu politiku. To su radili na konceptu slobodnog plivajućeg deviznog kursa zlota i to od 2.000. godine.
Poljska ne da monetarni suverenitet
Vlasti su se mijenjale, kao i guverneri centralne banke, ali je to njihova konsekventna politika koja do danas nije dovedena u pitanje. On objašnjava i zašto:
„Ustanovili su, imajući u vidu veličinu i moć poljske ekonomije, da je to najproduktivniji režim deviznog kursa, prije svega za izvoz robe prevashodno proizvedene na bazi domaće supstance. Izvoz je kod njih ključna determinanta rasta BDP-a. Posle izbijanja krize 2008. pokazalo se da su sve zemlje koje su imale monetarni suverenitet, koje nisu bile uključene u eurozonu, a članice su EU, trpele najmanje šokove globalne krize.“
Bile su, kaže, manje ranjive jer su mogle svojim mjerama monetarne politike da odgovaraju na te tržišne poremećaje na način koji najviše odgovara njihovim nacionalnim ekonomijama. On zato nije iznenađen da Poljaci i dalje drže do tog stava, pogotovo posle krize koju je izazvala pandemija kovida, kao i geostrateških poremećaja koji su sve više izraženi.
I dalje neće euro
Najnovijim predlogom je, smatra sagovornik, Poljska samo potvrdila da posle njenih dosadašnjih odlaganja ulaska u eurozonu, ona ni nema nameru da to učini u bliskoj budućnosti, pogotovo s obzirom na veličinu nacionalne ekonomije.
„Teško je vjerovati da će oni pod pritiskom briselskih političkih elita to odbaciti, jer se taj režim slobodnog plivajućeg kursa i monetarnog suvereniteta pokazao vrlo dobrim u otporu na sve šokove koji dolaze spolja. Zašto bi oni ulazili u nešto što je neizvjesno do čega će dovesti kada sa druge strane imaju nešto što je potvrda toga da su stope ekonomskog rasta koji su imali posle svih kriza uvjek bile mnogo veće nego u zemljama sa kojima se Poljska može porediti koje su primjenjivale režim ciljane inflacije“, ističe Đukić.
Problematičan koncept eurozone
On, takođe, ukazuje na to da je privreda eurozone i njen koncept krajnje problematičan.
„Još prije kovida, naročito posle otpočinjanja globalne ekonomske krize, čitav koncept monetarne unije bez fiskalne unije praktično jena klimavim nogama. Političari, normalno, to nikada neće priznati, ali ekonomisti koji barataju sa uslovima koje treba ispuniti da bi ona opstalana duži rokapsolutno ukazuju da tonije održivo. Samo je pitanje vremena do kada će se to prolongirati“, smatra profesor Ekonomskog fakulteta.
Otuda, kaže on, povremene ekscesne pojave kada neke zemlje, poput Italije, svojevremeno i Grčke, tražeizlazak iz eurozone, što je, kako kaže, veoma, veoma komplikovano.
Povratak na nacionalnu valutu težak zalogaj
U pitanju su, kako napominje, boljke sa kojima su se te države nosile i prije ulaska u eurozonu – od niske produktivnosti, javne i lične potrošnje, slabe poreske discipline. Došlo bi do brutalnog skoka inflacije, poremećaja u platnom sistemu, prilikom konverzije kada su po srijedi ranije sklopljeni aranžmani.
„To je vrlo teško izvodljivo. To je takozvani zaključani aranžman, jer jednom kada uđete u privredu eurozone vraćanje na nacionalnu valutu podrazumeva ekstremno velike poremećaje. To je zato što morate da idete ne samo od onog tehničkog detalja, pojave novih bankrota, nego velikih problema koji će značiti izražavanje cijena u nacionalnoj valuti koje će munjevito porasti u tim zemljama koje su suočene sa enormnim deficitom budžeta, sa enormnom zaduženošću“, objašnjava stručnjak za monetarnu politiku.
On smatra da bi se te zemlje našle u situaciji koja bi bila politički neodrživa, jer bi došlo do nemira. Zato Đukić smatra da je izuzetnotežak povratak na nacionalnu valutu i da bez dobrog osmišljavanja tog koncepta od strane Evropske centralne banke (ECB) od političara iz EU niko neće biti spreman da uđe u takvo hazardiranje.
U ovoj situaciji ECB, kako kaže, kupuje vrijeme pojavljujući se kao garant obveznica pojedinih država koje su u problemima, ili vodi takvu politiku kamatne stope koja će značiti ublažavanje tereta dugova zemalja koje to apsolutno ne bi mogle da izdrže da toga nije.
Sumorna slika EU
Po njegovoj ocjeni, nazahvalno je prognoziratišta će biti sa eurom na duže staze.
„Ono što na bazi svih parametara i ekonomskih i neekonomskih može da se kaže je da će sigurno taj odnos na relaciji dolar-euro biti takav da će dolar do kraja godine sigurno ojačati prema euru. Prije svega to je zbog ekonomskih faktora, odnosno drastičnog pada privredne aktivnosti u pojedinim zemljama EU. Za Njemačku je to već odavno poznato, a sada je to i u Francuskoj. Do kraja godine će euro biti ispod pariteta 1:1, znači imaće nižu vrijednost u odnosu na američki dolar“, uveren je Đukić.
Na njegovu stabilizaciju jedino, smatra on, može da utiče brzi oporavak privrede eurozone koga nema prije svega bez jakog izvoza njemačke privrede koja je motor te privredne aktivnosti. S obzirom na to da su znaci recesije već prisutni, a pogotovo ako se ima u vidu da ni na vidiku nije ublažavanje troškovnih elemenata inflacije koja će se u brojnim industrijskim granama samo pojačavati u zavisnosti od cijene energenata, slika eurozone je krajnje sumorna, kaže Đukić za Sputnjik.
(Kamatica)
