Nema sumnje da je veliki Čarli Čaplin (1889-1977) znao bar neku od tajni koje vode do samog vrha svijeta. Još kao mlad umjetnik i poslovan čovjek, postigao je nezapamćen uspjeh i popularnost i već na samom početku karijere postao je dio lige najplaćenijih glumaca.
Šta je to Čaplin znao i primjenjivao u poslu, a što ga je učinilo ne samo izuzetno bogatim umjetnikom, već i veoma uglednim i cijenjenim bez koga bi i film i svijet izgledali sasvim drugačije?
Do vrha svijeta
Malo je reći da je Čaplinov život bio fascinantan.
Surovo siromaštvo koje ga je ispratilo u svijet odraslih, prerano preminuo otac i psihički oboljela majka, imigracija u Ameriku iz Londona, dva svjetska rata i političko progonstvo, četiri braka i jedanaestoro djece ispunili su 75 godina života jedinstvenog umjetnika kome niko ne može osporiti niti genijalnost niti važnu istorijsku ulogu.
Čaplin nije imao mnogo izbora – ili će nastaviti stopama roditelja ili će naslijeđeni dar za scenu pretvoriti u veliko ime, novac i uticaj. Kako je ipak stigao do ovog drugog, samog vrha svijeta i karijere koja će se teško kome ponoviti?
Neumoran Čarli Čaplin
U jednom od većih intervjua iz 1947. povodom premijere filma ‘Gospodin Verdu’, Čaplin je priznao da je nepopravljivi radnik i da nikada nije olako shvatao život. Uvjek je bio u odličnoj fizičkoj kondiciji (svjedoci su tvrdili da bi građom prošao i kao bokser lake kategorije), nije pušio, nije pio, društveni život je uvjek održavao na minimumu.
Čaplinova ideja vodilja bila je da ’mašta ničemu ne služi i ne znači ništa ako je ne prati predan rad’. Zato je i radio od doručka do ponoći i to do pred sam kraj života. Samo tako je mogao da stigne do prvog profesionlanog ugovora sa 14 godina da bi sa 26 postao najplaćeniji glumac svog vremena i našao se na listi najuticajnijih ličnosti 20. vijeka.
Zgrabiti prilike
Dolazak u Ameriku Čaplin je razumio kao priliku koju mora da iskoristi. Nije znao da li je to prava prilika da bi sebe ostvario i radio šta voli, već je osjećao da je preseljenje iz rodnog Londona put ka ostvarenju sna.
Neka bude vizija i neka bude velika
„Ameriko, dolazim da te osvojim! Svaki muškarac, žena i dijete znaće moje ime“, stoji zapisano u jednom od tekstova Čaplinovih saradnika. Nema sumnje da je Čaplin imao veliku i kristalno jasnu viziju o tome šta želi da postigne. Iskoristio je nijemi film kao sredstvo da uđe i ljudske živote i tako prevaziđe jezičku barijeru. I kasnije, iako je nijemi film polako osvajao ton, Čaplin nije odustajao od stare škole iako se spremao i za tonske zapise.
U čemu si unikatan?
Čaplin je bio unikat i bio je svjestan da nosi rijedak talenat. Pošto ga je prepoznao, razvijao ga je jer je znao da će ga samo tako upoznati svijet. Koristio je tehnike koje je svodio pod ’spontanost i ležernost’ i koje su i izrodile lik Skitnice, siromaška sa brčićima, u velikim cipelama sa štapom u ruci. Skitnicu je stvarao malo po malo, na snimanjima, puštajući mašti da ga vodi. To je bio put kojim je napravio jedan besmrtan civilizacijski simbol koji je voljela, voli i voljeće cijela planeta.
Rad. I posle rada, rad
Od svoje 24. do 26. godine Čaplin je snimio 50 kratkih filmova i 15 igranih. Znao je tajnu ’tvrdog rada’ i dao je sve od sebe da ga za ove dvije godine upozna svijet. Kombinovanje kreativnosti i maštovitost u izraz toliko jednostavan da ga svako razumije, dio je genijalnosti koju je Čaplin nosio.
Sam svoj majstor
Čaplin je znao i za tajnu da za uspjeh kakav želi mora da zna da radi što više poslova, da ovlada sa što više tehnika kako bi bio samostalan. I bio je hiperproduktivna mašina. Volio je da se osami u svom studiju i da sam završava poslove oko svojih filmova. Pisao je, snimao, glumio i na kraju i stvarao muziku za svoje filmove.
Saradnja koja znači slobodu
Čaplin je, naravno, sarađivao sa mnogo različitih ljudi. Veoma mu je bilo bitno da deo svakog ugovora koji je potpisivao bude i njegova lična i stvaralačka sloboda. Od slobode i svog identiteta nije odustajao. Tako su i timovi koje je pravio sledili njegove vizije i nisu ga sputavali, što je još jedna od tajni čudesnog stvaralaštva Čarlija Čaplina.
Uvjek na sljedeći nivo
Čaplin je bio hrabar da istražuje i eksperimentiše i uvjek je bio spreman da pređe na sljedeći nivo. Pošto je humor bio sredstvo kojim je komunicirao sa publikom, i tu je rušio barijere. Osmišljavao je mašine koje mogu same da nahrane čovjeka, njegov Skitnica je uspio da kuva i jede cipele, baš kao što je uspio da izvede da jedna mašina proguta cijelog čovjeka. Cilj je bio da nasmije, prenese emociju i poruku.
Čarli Čaplin o geniju
Pošto su ga mnogi još za života smatrali genijem, u pomenutom intervjuu iz 1947. Čaplin je odgovarao na pitanje novinara o geniju i da li tako nešto postoji.
„Nisam siguran da znam šta je to genije. Mislim da je to neko sa talentom ko je vrlo emotivan prema tom svom talentu i pri tom je sposoban da postane majstor neke vještine. Svako je obdaren na neki način. Ali, prosječan čovjek mora da razlikuje obavljanje običnog, nemaštovitog posla, dok genije ne mora. On radi nešto drugačije, a to radi vrlo dobro. Mnoge majstore danas nazivaju genijima“, rekao je Čarli Čaplin majstor filma, vanremenska inspiracija mnogima i primjer poslovnog uspjeha koga svi nazivaju genijem.
Izvor: Bonitet.com
