Bankar Podcast: Marijana Kadić Bojanić, izvršna direktorica TV Vijesti i Daily press-a

Gošća nove epizode Bankar podcast-a bila je Marijana Kadić Bojanić, izvršna direktorica TV Vijesti i Daily press-a.

U razgovoru sa novinarom Markom Vukajlovićem, Kadić Bojanić je govorila o karijeri, medijskoj sceni u Crnoj Gori, novinarstvu nekad i danas…

Novu epizodu podcasta možete pogledati na našem Youtube kanalu na sljedećem linku:

U nastavku izdvajamo neke od najzanimljivijih detalja iz razgovora:

Odrastanje i razvoj

Mi smo kod naše učiteljice svakog petka radili ručni rad. I, kad radite ručni rad, postižete više stvari istovremeno. Prvo, to je ta rodna ravnopravnost, ne postoji nikakva razlika između toga da li će dječaci ili djevojčice da vezu, ili da štrikaju, svi smo to radili. Druga stvar – strašno je važno naučiti odmalena da je mogućem sopstvenim rukama nešto napraviti i onda gledati to svoje postignuće. I treća stvar – to je jedno savršeno razvijanje kreativnosti jer radite nešto i lijepo i kreativno i onda možete da dođete kući da se pohvalite svojim roditeljima, svojoj porodici, šta ste vi napravili.

Dolazak u Podgoricu

Moje djetinjstvo se dešavalo u Hrvatskoj. Onda se desio taj strašan rat, kad sam ja sa 15 godina, bukvalno dok sam bila na odmoru, na moru sa roditeljima, saznala da sam ostala bez doma, a kasnije smo shvatili da sam ja ostala bez djetinjstva, svih tih mojih dragih prijatelja i nastavnika. Ali, onda sam nastavila u tadašnjem Titogradu, današnjoj Podgorici da živim.

Poštovanje različitosti

Ono što mi je taj rat “učinio dobro”, da tako kažem, je da sam sa samo 15 godina razumjela da nikad ne treba nikoga osuđivati zbog toga što je drugačije vjeroispovijesti, nacije, boje kože, razmišlja drugačije ili u bilo kom smislu da je drugačiji od većine i vrlo rano sam donijela snažnu odluku da ču se uvijek zalagati za prava onih koji su u manjini i onih koji su ugroženi.

Upis u gimnaziju

Došla sam u hol gimnazije, našla sekretaricu i ona je meni rekla da je njoj jako žao, da je davno upis završen… Onda je izašao tadašnji direktor, čuvši da se tu nešto dešava i pitao o čemu se radi, onda sam ja njemu ponovo objasnila. Onda je on mene onako očinski zagrlio, ja sam mislila da je problem riješen, ali onda je zamahao glavom i rekao – upis je završen. Onda sam ja opet objasnila da je to samo forma, da bih ja da idem u školu… Onda je treća osoba izašla iz zbornice, izvadila iz zadnjeg džepa spisak i rekla – kako se zoveš i dopisala me kao 41. đaka u I/L, ’91./92. godine. Ništa nisam imala, nijedan papir kod sebe.

Susret sa novinarstvom

Bio je taj test i na kraju su prozivali jedno po jedno, nakon nekih nedjelju dana kad su rezultati stigli. I, samo mene nisu prozvali i ja sam razmišljala – pa, to što nisam dobila posao ‘aj i nekako, ali da sam baš najgora, nisam navikla u životu da budem najgora. I, na kraju su i mene prozvali. Ja sam ušla sva snuždena u tu kancelariju i tamo mi je rečeno da u ponedjeljak počinjem da radim u Monitoru. Samo što nisam pala sa one stolice.

Novinarstvo nekad i sad

Šta je ključna razlika u novinarstvu tada i sada… Mislim da se tada više vremena u redakcijama vodilo računa o etičkom kodeksu jer je sve zapravo i bilo mnogo sporije. A, onda su došle generacije, i nisu generacije krive već naša stvarnost, koje zahtijevaju više informacija u isto vrijeme i sad se nekako više cijeni kvantitet, nego kvalitet.

Medijska scena u Crnoj Gori

Mislim da je ljestvica kada je u pitanju kod nas novinarstvo bila mnogo, mnogo viša nego u Srbiji, i nekako smo uspjeli uprkos svemu da zadržimo neki pristojni nivo na crnogorskoj medijskoj sceni, bez obzira na sva nepočinstva koja su se dešavala, ali ona nisu bila tako brutalna i pogubna po javno mnjenje kao što je u Srbiji.

Zasićenost TV tržišta

Na tržištu od nepunih 5 miliona eura će uskoro da bude 8 televizija. A, u jednoj Hrvatskoj koja ima televizijsko-marketinško tržište 100 miliona eura, oni su ograničili zakonom da mogu samo 3 nacionalne frekvencije da se dodijele. Zašto? Da bi građanke i građani imali kvalitetniji program.

Kraj dana

Dan volim da završim nekim kulinarskim specijalitetom, da tokom noći nešto napravim da ujutro kad se porodica ustane da razumije da sam živa i da sam eto makar malo bila kući. Kuvanje me strašno opušta, zato što je to jedina stvar u životu koja zavisi samo od vas. I ukus i izgled, krajnje postignuće zavisi samo od vas.

Bankar podcast je podržala kompanija MTEL.

Check Also

Kako da znate kada je vaša ambicija dobra, a kada loša?

Ambicija može da se definiše kao težnja za nekom vrstom postignuća ili razlikovanja. Uključuje, prvo, …

Leave a Reply

Your email address will not be published.