Kao država, maltene slabo šta proizvodimo, gotovo sve uvozimo, a posljednjih mjeseci cijene i jednih i drugih prizvoda slobodno možemo reći svakodnevno rastu bez ikakve kontrole. I pored tih činjenica, zvanični podaci nam govore da imamo jednu od najjeftinijih potrošačkih korpi u regionu, uz najnižu stopu inflacije. Da budemo iskreni, takvim zvaničnim podacima slabo ko i vjeruje, ali oni na početku i na kraju jesu: zvanični. A evo kako to i izgleda gledajući iste.
Godišnja inflacija prema podacima Monstata na kraju februara mjeseca u Crnoj Gori iznosila je 6,7 odsto. Poređenja radi na kraju istog mjeseca u Bosni i Hercegovini inflacija je bila 8,1 odsto, a u Srbiji čak 8,8 odsto. Koliko je ovaj podatak za domaću infkaciju upitan govori činjenica da smo dva posljednja mjeseca zapali u probleme zbog uvoza osnovnih prehrambenih proizvoda (brašno i ulje) te bili spremni iste platiti ne pitajući za cijenu, a koje upravo pribavljamo iz Srbije, odakle je uvoz samo tokom prva dva mjeseca iznosio 60 miliona eura što čini šestinu ukupnog uvoza Crne Gore. Nešto realniju sliku kreiraju podaci s kraja marta, po kojima su potrošačke cijene u Crnoj Gori u martu 2022. u odnosu na isti mjesec prethodne godine, u prosjeku bile više za 9,7%.
Sa druge strane, vrijednost potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu u Crnoj Gori je na kraju februara iznosila 694 eura eura, dok je u Hrvatskoj vrijednost iste po podacimo od sredine prošle godine bila skoro 1.400 eura. Vrijednost prosječne potrošačke korpe u Srbiji je na kraju januara bila 687 eura, ali je velika razlika što Zavod za statistiku Republike Srbije istu računa na nivou tročlanog domaćinstva, što bi značilo da bi za četvoročlanu porodicu korpa bila skuplja za dodatnih 220 eura. Dodatna razlika se ogleda u tome da Monstat-ova potrošačka korpa sadrži svega 92 prehrambena proizvoda, dok korpa u Srbiji sadrži čak 193 proizvoda.
Kako su naši zvaničnici uspjeli da život 4 člana prosječne porodice upakuju u 693,7 eura govori sljedeća zvanična tabela sa vebsajta Monstata:
Prvo što upada u oko jeste udio troškova za hranu u ukupnoj vrijednosti potrošačke korpe, koji iznosi 311,6 eura tj. 45 odsto cijele korpe. Taj procenat u razvijenim zemljama Evrope i SAD-a se kreće od 11 do 13 odsto, dok u Hrvatskoj on iznosi 27 odsto ukupnog mjesečnog troška. Što je zemlja siromašnija, udio troškova za hranu je veći, da budemo do kraja jasni.
Drugo, ako pogledamo strukturu korpe i udio pojedinačnih kategorija hrane, ko god odlazi u kupovinu sa spiskom osnovnih potrepština lako će shvatiti da je maltene nemoguće zaokružiti mjesec dana na zvanično prikazan način. Najbolji pokazatelj za to jesu 4 eura opredijeljena za ribu, što bi značilo da bi u najboljem slučaju porodica od 4 člana mogla sebe za jedan obrok da „časti“ cijelih 100 grama smrznutog lososa ili konzervu i po tunjevine.
Bilo kako bilo, rast cijena tokom cijele prošle godine nije imao uticaja na samu potrošnju stanovništva za zadovoljenje osnovnih životnih potrepština, sudeći po podacima iz poslovnih knjiga najvećih trgovačkih lanaca. Kako su isti poslovali tokom prethodne godine, prenosimo u nastavku.
Gledajući prihode top 5 lanaca, vidimo da su svi tokom prošle godine bilježili rast u odnosu na 2020. godinu, tj vratili su se na pred-korona nivo, što je negdje i bilo za očekivati, nakon ponovnog otvaranja lokalne privrede, ali i državnih granica za turiste. Rekorder je i dalje lanac sa najvećom stalnom imovinom – Voli trade, sa registrovanih preko 256 miliona prihoda, a to je čak za 37 miliona eura više u odnosu na godinu ranije, tj 14 miliona više od pred-krizne 2019. godine.
Na drugoj poziciji, kao i godinu ranije nalazi se HD Laković sa 166 miliona prihoda uknjiženih tokom 2021. godine, koji je uspio da vrati prihode na maltene identičan nivo kao 2019. godine. Slijedi Merkator CG koji je u svojim marketima IDEA prihodovao preko 103 miliona eura, uz godišnji rast prihoda od 11 odsto. Dva preostala lanca su uspjela da povećaju prihode u odnosu na prethodnu godinu, ali i ne da dostignu nivo od predkrizne 19-aeste godine. Domaća trgovina je registrovala prihode vrijedne preko 77 miliona eura u svojim radnjama Aroma, City i Conto, dok su Franca marketi ukupno zabilježili preko 73 miliona eura prihoda tokom prethodne godine.
U grafiku u nastavku smo predstavili pregled prihoda ovih 5 kompanija za posljednjih 6 godina, skupa sa procentualnih učešćem u ukupnim prihodima 5 posmatranih kompanija. Voli, kao najveći lanac drži tržišnio udio među prvom petrokom od preko 35 odsto i stalno ga povećava, HD Laković je na četvrtini tržišta prvih pet, dok se udio Merkatora godinama smanjuje.
Međutim, kada su u pitanju rezultati poslovanja, zbirno gledano, ukupan profit velike petorke nije uspio da se vrati na nivo prije krize. Jedina kompanija kojoj je to uspjelo „poći za kasom“ jeste Voli, čija prošlogodišnja zarada je iznosila preko 5,3 miliona eura, što je za skoro pola miliona eura više nego u godini prije korone. U odnosu na godinu ranije, taj rezultat je bolji za skoro 3 miliona eura.
Na drugoj poziciji po ostvarenoj dobiti je HD Laković, koji je prethodnu godinu završio sa skoro 4,8 miliona eura profita, što predstavlja godišnji rast zarade od 1,7 milion eura. Franca marketi su tokom 2021. godine uspjeli da ostvare neto dobit od preko 1,3 miliona eura, dok je Domaća trgovina bila na ivici profitabilnosti poslovanja sa zarađenih 235 hiljada eura. Merkator CG je jedini od posmatranih kompanija i prethodnu godinu završio sa negativnim rezultatom, ovog puta od skoro 2,9 miliona eura minusa, što je ipak bolji rezultat nego 2020. godine kada je minus iznosio više od 7 miliona eura.
Tabelom u nastavku smo predstavili godišnje rezultate poslovanja posmatranih kompanija za 6 posljednjih godina, skupa sa pregledom ukupne 6-ogodišnje zarade. Osim zapanjujih rezultata dvije najveće kompanije, svakako pažnju privlači i konstantno, izbalanisirano pozitvno poslovanje kompanije Franca marketi, a čijeg smo osnivača prethodne sedmice ugostili u našem Bankar Podcast studiju. Taj razgovor sa zadovoljstvom preporučujemo da pogledate na ovom linku.
Kada su u pitanju zaposleni u sektoru trgovine na malo i veliko, njihove prosječne zarade su tokom prethodne godine i dalje bile niže od državnog prosjeka, i to za cijelih 25 odsto, sudeći po zvaničnim podacima Monstata.
Za proteklih deset godina, zarade u trgovini su porasle jedva 20 odsto, sa prosječnih 331 eura koliko je ista iznosila 2012. godine na 398 eura na kraju 2021. godine. Ako se vratimo na priču sa početka teksta o inflaciji i potrošačkoj korpi, lako je izračunati kako sa ovakvim primanjima nije lako živjeti.
Posmatrajuću bilanse 5 kompanija koje smo izdvojili kao najveće i najreprezentativnije u sektoru, vidimo da je prosječna zarada zbirno posmatrano čak i manja od one koju Monstat izvještava kao prosječnu u sektoru trgovine, te ista iznosi svega 386 eura. Ipak, situacija se razlikuje od firme do firme, od kompanije Voli koja najviše izdvaja za troškove po zaposlenom, uz prosječnu neto zaradu od 446 eura tokom 2021. godine, pa sve do najniže neto zarade od 357 eura koju u prosjeku primaju zaposleni Domaće trgovine. Na istom ili sličnom nivou između 360-370 eura prosječnu neto zaradu primaju zaposleni u Franca marketima i Merkatoru, dok je prosječna plata radnice/ka u HD Laković marketima tokom prethodne godine bila 403 eura.
Prosječne zarade u kompanijama su izvedene iz Statističkih aneksa finansijskih izvještaja kompanija, na način što su Troškovi zarada i naknada zarada (bruto) podijeljeni sa prosječnim brojem zaposlenih, a onda i sa koeficijentom za izračun neto zarade 1,495373, te na kraju sa 12 mjeseci.
Ipak, raduje činjenica da je broj zaposlenih u ovih 5 kompanija na godišnjem nivou veći za čak 318 novih radnih mjesta, a među kompanijama se po novom zapošljavanju izvdojila kompanija Franca marketi koja je angažovala dodatnih čak 138 radnica/ka. Najveći poslodavac je Voli sa 2.119 zaspolenih od kojih je 55 dodatno zapošljeno tokom prethodne godine, na drugom mjestu je Merkator sa 1.627 zaposlenih, a slijedi Domaća trgovina sa 1.130 radnih mjesta. HD Laković je toom prošle godine prešao cifru od hiljadu zaposlenih, te tako sada u svojoj kadrovskoj službi drži 1.047 radnih knjižica.
Osim ovih podataka o broju i zaradama zaposlenih, u tabeli u nastavku smo predstavili koliko su oni bili poslovno efikasni te koliko zaslužni za ostvarenje kompanijskog profita.
Najveće prihode po jednom zaposlenom, kao i najveću dobit ostvaruju radnice/ci marketa HD Laković, a najmanje zaposleni u objektima Merkator CG.
Na kraju, donosimo i pregled broja prodajnih objekata koji trenutno posluju u okviru posmatranih trgovačkih lanaca:
- Voli – 75 objekata
- HD Laković – 14
- Merkator – 130
- Domaća t. – 63
- Franca makreti – 68.
Ukoliko pak ima istine u medijskim najavama koje su protekla dva mjeseca najavljivale veliku transakciju, kojom je Merkator Crna Gora dogovorio preuzimanje lanca Franca marketi, tim poslom će se stvoriti poslovni subjekt sa mrežom od skoro 200 prodajnih objekata i sa preko 2.500 zaposlenih. Ipak, i u takvoj potencijalnoj konstelaciji snaga, Merkator kao regionaln gigant će i dalje morati da se potrudi da dostigne Voli koji i dalje ostaje neprikosnoven kada su u pitanju prihodi u Crnoj Gori.
A da će prihodi trgovinskih lanaca tokom tekuće 2022. biti dobri, a moguće i veći od prethodne, pokazuju gore pomenuti mjesečni podaci o inflaciji. Cijene u martu ove godine su u odnosu na prethodni mjesec više su u prosjeku 3,4 odsto, od početka godine su porasle 7,4 odsto, dok su najveći uticaj na stopu imali rast cijena u grupama prevoz (gorivo) i hrana.
Korona kriza je učinila da veliki dio stanovništva svede zadovoljenje svojih potreba na one osnovne, bez putovanja, sa rijetkim investicijama i sa standardno malim učešćem troškova namijenjenih rekreaciji i kulturi. Nažalost, aktuelni rast cijena će takav trend dodatno da usloži, a mi se otvoreno pitamo da li o tome razmišljaju oni koji su kritikovali program nedavne poreske reforme kojom su povećane minimalne zarade, imajući u vidu da je reforma makar za zeru omogućila dostojanstveniji život za čak 40 odsto zaposlenih koji su do tada bili na minimalcu od 250 eura.
