Gost ovonedjeljne epizode Bankar podcast-a bio je predsjednik Odbora direktora agencije Finance plus i predsjednik Asocijacije menadžera Crne Gore Budimir Raičković.
U razgovoru sa novinarom Markom Vukajlovićem, Raičković je govorio o počecima u biznisu, promjenama na tržištu rada, poslovnoj kulturi u Crnoj Gori, Asocijaciji menadžera, globalnoj krizi i šansama za Crnu Goru.
Novu epizodu podcasta možete pogledati na našem Youtube kanalu na sljedećem linku:
U nastavku izdvajamo neke od najzanimljivijih detalja.
Odrastanje u Titogradu
Mnogo više je bilo druženja, mnogo više bavljenja sportom. Bio sam solidan u košarci i fudbalu. Nekada su bili puni poligoni, od ovoga u Njegoševom parku, pa kod škola, nije bilo mnogo fudbalskih stadiona, glavni turniri su bili tu pod Goricom. Bilo je to drugo vrijeme. Manje mobilne telefonije, a više druženja i nekih drugih izazova. Nije bilo toliko raslojavanja.
Osnovno školovanje
Dobijao sam neke nagrade za književnost. I bavio sam se kasnije nešto malo slikarstvom. Tako da to nije blisko sa svijetom biznisa. Moguće da se razvila doza kreativnosti kroz te talente, jer je u svakom poslu potrebno imati i inicijativu i kreativnost. U slobodnim trenucima i danas pročitam neku dobru knjigu, ili napišem nešto, a to apsolutno nema dodirnih tačaka sa ekonomijom i biznisom.
Teorija VS praksa
Ja sam ona generacija na kojoj su probali sve eksperimente, od vojske posle škole, do usmjerenog dvije godine. Mislim da je ekonomska škola iznjedrila dosta kvalitetnih kadrova. Za razliku od ovog novijeg vremena, pridavalo se pažnje i praksi. Mi smo obavezno morali da idemo 15 dana u neke institucije, da nabavimo potvrde da smo išli i išli smo. Bilo je više dodirnih tačaka. Ali, ni tada ni sada, nije dovoljan dodir teorije sa praksom.
Novo tržište rada
I dalje mislim da nije riješen taj rebus između potreba realnih privrede i onoga što sistem obrazovanja nudi. Stalno su neke reforme, ali mislim da puno još toga treba uraditi. U Crnoj Gori negdje imamo višak kadrova visokoškolaca. Moramo se navići na to da to što ste završili neki fakultet ne znači da ste osposobljeni da obavljate tu djelatnost. Mijenja se i struktura tražnje za kadrovima. Nove tehnologije dolaze, sada se mnogo više traže, koja mi u tom vremenu nismo ni poznavali: IT, softveraši, socijalne marketing, blogeri, vlogeri. Sve je to nešto što je druačije i moramo se prilagođavati tome.
Osnivanje, rast firme, prenos na sina
To je počelo kao jedna porodična mala firma, računovodstvena, razvijala se kroz vrijeme, sada ima oko 40 zaposlenih. Moj sin de facto upravlja svim tim operacijama. Ja kao stariji, iskusniji mogu dati neki savjet, ali on tu radi, izvršni je direktor. Ponosan sam. Znate, kada djeca dođu na taj put da mogu sami raditi i upravljati i da stvaraju i da zarađuju od svojeg rada, jako sam zadovoljan. Pokazuje određene sposobnosti i zahvalan sam na njegovom odnosu.
Mladost i iskustvo
Uvijek kažem: nema rezultata bez spoja mladosti i iskustva. Mladost donosi jednu energiju, želju, elan, ambicije za stvaralaštvom. Ali, mi u Crnoj Gori olako definišemo ljude na stare i mlade. Nekada su i stariji ljudi puni energije, plus imaju iskustvo. Ali, kada se te stvari spoje, sinergetski efekat donosi i daje rezultate.
Poslovna kultura u Crnoj Gori
Imamo jedan problem da mladi ljudi, pa i stariji najčešće pribjegavaju pronalasku državnog posla, jer preduzetništvo još nije podržano u onoj mjeri u kojoj bi stvarno trebalo. Privatni posao uvijek nosi rizike, mnogo veće nego što je to slučaj za fiksnu platu u državnoj službi. Po meni, to je kod nas kulturološki.
Odliv mozgova
Ne postoji nijedan roditelj koji bi volio da mu dijete ode. Suština je kako napraviti jedan ambijent, a mislim da Crna Gora to može, 600 hiljada stanovnika, to je malo veći grad. Sa ovakvim kapacitetima, bogatstvom, mislim da je ovdje samo stvar promjene filozofije i postavljanja prioriteta od onih koji donose odluke. Mislim da mladi žele nešto drugačiji pristup. Jer, niko ne voli da ide trbuhom za kruhom, osim ako nema neki izazov. Ali, generalno, biti tu na svom parčetu zemlje, sa ovakvom klimom i uslovima, samo je pitanje da ih uvjerimo da ovdje postoji šansa.
Networking
Asocijacija menadžera ima jak network i u Crnoj Gori u de facto najvažnijim sektorima, ima jak network i na prostoru jugo-istočne Evrope, sa Asocijacijom menadžera jugo-istočne Evrope i jako smo ponosni što smo u izvršnom odboru evropske konfederacije menadžera, a Crna Gora još nije dio Evropske unije. Ta organizacija je jedna od najstarijih i okuplja preko milion menadžera. To je jedan ozbiljan potencijal.
Saradnja sa organima vlasti
Donosioci odluka treba mnogo više da čuju glas poslovne zajednice, privrede, mladih ljudi i da to uvažavaju kao inpute za donošenje kvalitetnih javnih politika. Ne postoji organizacija koja može sve da promijeni, ali naše je da budemo proaktivni, da kažemo ono što mislimo, a na osnovu svih inputa od članstva.
Neradna nedjelja
Nije pitanje ukidanja, nego da se ispoštuju prava radnika, naročito radnika koji rade nedjeljom i da ta plaćanja i da te nadoknade ne budu na nivou simbolike.
Moraćemo da se naučimo da kažemo konkretno: ta i ta kompanija zloupotrebljava to i to. Ovako prihvatati da svi poslodavci i menadžeri zloupotrebljavaju… Moramo izbjeći tu situaciju. Kada idemo u javnost, idemo sa činjenicama i to ne može niko da brani.
Globalna kriza, inflacija i šanse za Crnu Goru
Mi imamo manu što smo uvozno zavisna zemlja i zavisimo od turizma. Ali, može čudno zvučati, svako vrijeme kriza malim sistemima koji su stvarno spremni da postave prioritete, daje i šansu. Ali, ako su nam prioriteti: kako da proizvodimo, kako ćemo da riješimo probleme, kako ćemo da dovedemo turiste, kako nadomjestiti ovih 20%, s kojih tržišta… Ako postavimo te stvari u fokus, a ne neke druge koje su ovih dana jako interesantne možda onima koji žive od toga, a to su ljudi koji se bave politikom, suština je da se stvari moraju jako brzo rješavati.
Vizija
Ovoj državi, ovoj privredi i ovim ljudima trebaju jasne vizije i stvari koje su zajedničke. Ispod kojih se ne ide. A ostalo – ko voli. To je kao u svakom sportu, politika danas jedna dolazi, sjutra druga, neko nekog drugog simpatiše. Ovo su stvari koje su od državnog i nacionalnog značaja i mora se podvući linija.
