Ko može imati koristi od energetskog sukoba između Evrope i Rusije?

Dodajte komentar

U igri koja se odvija ucjenjivanjem energentima svi gube. EU 60 odsto svojih energetskih potreba namiruje iz uvoza, a najviše iz Rusije, dok je Rusija skoro 72 odsto svog gasa izvozi u evropske države, a ostatak u sve druge zemlje sveta.

Prema pisanju Rojtersa, Rusija je u 2020. godini u evropske zemlje koje su članice OECD-a izvezla 71,9 odsto svog gasa, a 28,1 odsto u druge zemlje. Najviše gasa izvezla je u Njemačku, Italiju i Francusku.

S druge strane, prema posljednjim kompletnim podacima, iz 2019. godine, EU je 60 odsto svojih potreba za enegijom zadovoljavala iz uvoza. Te potrebe se uglavnom zasnivaju na dva energenta – nafti i gasu. Rusija zadovoljava 38 odsto potreba Evrope za gasom, kroz gasovode Sjeverni tok, Jamal, i one kroz Ukrajinu i Tursku. Dopremanje gasa preko svih ovih kanala je smanjeno u januaru kada su počele da rastu tenzije na granici Rusije i Ukrajine, a očekuje se da će tek padati u narednom periodu, dok Zapad i Rusija budu odmjeravali snage na energetskom bojištu.

Trenutno se svi trude da diverzifikuju svoj uvoz ili izvoz ali nije lako odjednom naći tako velike dobavljače ili potrošače, koji mogu da popune toliku rupu na tržištu. Drugi snabdjevač Evrope gasom, Norveška, nije u stanju da proizvede dovoljno gasa da bi mogla da zameni Rusiju. Čemu se onda Evropa nada?

EU ulaže u LNG

I prije rata u Ukrajini Evropa je bila u energetskoj krizi, budući da su joj zalihe gasa bile na petogodišnjem minimumu a da je njegova cijena rasla i da je dolazilo do smanjenja ponude. Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Njemačka, ka kojoj je trebalo u budućnosti da ide još veča količina gasa, je stopirala projekat Sjeverni tok 2.

No, i prije ovog sukoba, lideri EU su shvatili da će Rusija, ukoliko bude imala veliki uticaj na energetskom tržištu, moći da postavlja neke svoje zahtjeve, pa su počeli da istražuju i druge opcije. I tako, dok je Gasprom bio zauzet izgradnjom gasovoda ka Njemačkoj, Unija je razmatrala neke druge energente.

Zato su u Zapadnoj Evropi nikla postrojenja za preradu tečnog prirodnog gasa (LNG) i sklopljeni su dogovori o povećanju uvoza sa njegovim proizvođačima kao što su Katar i SAD. Pre nekoliko godina ta postrojenja su radila na 50 odsto svojih kapaciteta a sada koriste svoj pun potencijal.

Evropski stručnjaci se nadaju da će sa rastom kapaciteta za preradu moći da popune rupe na tržištu koje bi napravilo povlačenje Rusije iz snabdijevanja EU gasom. Navodno je Evropa uvezla već toliko ovog energenta da više neće imati gdje da ga skladišti. Zato je izdvojila dvije milijarde eura za izgradnju skladišta za LNG.

Ipak, treba biti oprezan kada su u pitanju ove tvrdnje. Evropa uvozi toliko gasa, nafte i uglja iz Rusije, da bi joj, prema nekim procjenama, bilo potrebno pet godina da pređe na druge dobavljače.

Rusija se okreće ka Kini

Dok se sve pomenuto dešavalo na evropskom tlu, ni Rusija nije sjedjela skštenih ruku, već je već uveliko bila u pregovorima sa drugim potencijalnim naručiocima energenata. Najveći od njih je Kina. Ova zemlja već nekoliko godina pokušava da smanji svoju zavisnost od uvoza prirodnog gasa iz zapadnih zemalja.

Prema pisanju RTS-a, Peking je prošle godine postao najveći uvoznik prirodnog gasa na svijetu, a čak 40 odsto kineskog uvoza plavog energenta otpada na Australiju, tradicionalnog američkog i britanskog saveznika s kojim posljednjih godina ima mnogo trzavica, a još deset procenata na same Sjedinjene Države.

Međutim, Kina u posljednje vreme ima trzavica i sa ostatkom Zapada i ne odgovara joj da zavisi od njega. Možda je baš zato potpisala ugovor o isporuci novih deset milijardi kubnih metara ruskog prirodnog gasa i izgradnji novog gasovoda između kineske provincije Heilongđan i Sahalina, u čijem su neposrednom okruženju u posljednje dvije decenije razvijena polja nafte i gasa, izgrađeni potrebni terminali i gasovodi.

Taj ugovor je vrijedan 80 milijardi dolara i pokriva isporuke gasa za narednih 25 godina. Neki zapadni analitičari smatraju da bi Rusija povećanjem svog učešća na kineskom energetskom tržištu mogla steći ucjenjivački potencijal kakav je mislila da ima i kada je u pitanju Evropa, ali ima i onih koji smatraju da je Rusija znatno oslabljena zapadnim sankcijama i da trenutno nije u dobroj pregovaračkoj poziciji.

Sve je izglednije, kažu stručnjaci, da će najveći pobjednik ovog sukoba biti baš Kina.

(Bif.rs)

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *