Pohlepa je u porastu

Dok počinjemo 2022. godinu, u ovim neviđenim vremenima, znam da je lako prepustiti se očaju.

Suočeni smo sa bijesnom pandemijom kojoj se naizgled ne nazire kraj. Brzo se krećemo ka oligarhiji i dok nejednakost prihoda i bogatstva raste, milioni se bore da nabave osnovne životne namirnice. Imamo nefunkcionalan zdravstveni sistem sa više od 84 miliona neosiguranih ili nedovoljno osiguranih i skoro svaki četvrti ne može da priušti lijekove na recept. Klimatske promjene pustoše planetu, a sistemski rasizam i drugi oblici netrpeljivosti nastavljaju izjedati tkivo našeg društva. Imamo korumpirani politički sistem u kojem korporativni novac kupuje izbore i mainstream medije koji uglavnom ignoriraju bol koji obični ljudi doživljavaju.

I, usred svega ovoga, Republikanci širom zemlje rade prekovremeno pokušavajući da potkopaju demokratiju otežavajući ne-bijelcima, mladim ljudima i onima koji im se protive da glasaju na našim sljedećim izborima.

Drugim riječima, izazovi s kojima se suočavamo su ogromni i lako je razumjeti zašto mnogi mogu pasti u depresiju i cinizam. Ovo je stanje uma, međutim, kojem se moramo oduprijeti – ne samo zbog nas samih već i zbog naše djece i budućih generacija. Ulozi su jednostavno previsoki. Očaj nije opcija. Moramo ustati i uzvratiti.

A evo i nekoliko dobrih vijesti. Iako korporativni mediji možda o tome ne izvještavaju aktivno, radnici širom zemlje, sa izuzetnom hrabrošću i odlučnošću, napadaju korporativnu pohlepu i pobjeđuju.

Radnici u korporaciji John Deere izveli su svoj prvi štrajk u više od tri decenije, ostali na linijama protesta i na kraju dobili ugovor sa snažnim povećanjem plata, bonusom za ratifikaciju i poboljšanim zdravstvenim osiguranjem.

Medicinske sestre u štrajku u Buffalu izborile su povišice koje su sve radnike i radnice osigurale na najmanje 15 dolara na sat i smanjile nedostatak osoblja. Ove sestre su se borile ne samo za sebe, već i za svoje pacijente – i pobijedile su.

Zdravstveni radnici Kaiser Permanentea odnijeli su veliku pobjedu nakon što su odbili ugovor koji bi novim radnicima dao niže plaće i beneficije.

Radnici kompanije Nabisco, boreći se protiv prinudnog prekovremenog rada, neadekvatnih plata i penzija, dvoslojnog zdravstvenog sistema i ugovaranja poslova, stupili su u štrajk i pobijedili. Još jednom smo vidjeli radnike koji se bore ne samo za sebe, već i za sljedeću generaciju radnika.

Više od 1400 radnika kompanije Kellogg’s u Michiganu, Tennesseeju, Pensilvaniji i Nebraski štrajkovalo je mjesecima i pobijedilo, boreći se protiv plana da se novim radnicima daju manje plate i beneficije.

Zaposlenici kompanije Starbucks u sjevernom dijelu New Yorka su po prvi put organizovali sindikalnu radnju u borbi protiv gigantske korporacije koja je učinila sve što je mogla da ih zaustavi.

To su samo neki od inspirativnih napora koji su se dogodili prošle godine. Dozvolite mi da vam ispričam šta se dešava upravo sada dok se radnici i dalje suprotstavljaju nekim od najmoćnijih korporativnih interesa u zemlji.

U Huntingtonu, u Zapadnoj Virdžiniji, 450 radnika zaposlenih u izradi čelika u kompaniji Special Metals uključeno je u veliki štrajk već skoro 100 dana. Special Metals je profitabilna kompanija u vlasništvu Berkshire Hathawaya Warrena Buffetta. Warren Buffett je, naravno, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, sa bogatstvom od preko 109 milijardi dolara.

Dok je Special Metals ostvario profit od 1,5 milijardi dolara prošle godine, a gospodin Buffett postao bogatiji za više od 40 milijardi dolara tokom pandemije, rukovodioci ove kompanije ponudili su radnicima nečuven i uvredljiv ugovor koji uključuje nulto povećanje plata za ovu godinu i potpuno neprihvatljivo povećanje od 1% iduće godine, dok će četiri puta povećati zdravstvene premije i smanjiti vrijeme godišnjeg odmora.

Nažalost, korporativna pohlepa koja se dešava u Zapadnoj Virdžiniji nije anomalija. U Santa Fe Springsu u Kaliforniji, oko 100 pekarskih radnika, koji prave kolače za Baskin Robbins, Safeway i Cold Stone Creamery, štrajkuju protiv korporacije prigodnog naziva Rich Products Corporation u proizvodnom pogonu Jon Donaire Desserts. Oko 75% ovih zaposlenika su latino žene koje su često prisiljene na obavezni prekovremeni rad sa najavom ili bez najave, a ponekad rade i do 16 sati dnevno.

Ovo je kompanija koja je prošle godine ostvarila prihod od 4 milijarde dolara. Tokom pandemije, Bob Rich, većinski vlasnik Rich Productsa, povećao je svoje bogatstvo za više od dvije milijarde dolara. Dok radnici koje zapošljava jedva zarađuju više od minimalne plate u Kaliforniji, gospodin Rich trenutno ima neto vrijednost veću od 7,5 milijardi dolara. Ipak, uprkos milijardama bogatstva, “najbolja i konačna ponuda” koju je gospodin Rich stavio na sto za svoje radnike je uvredljivo povećanje plate od 1 dolara na sat. To je patetično.

Ali to također nije neobično u svijetu korporativne pohlepe. U Brukvudu u Alabami, oko 1100 radnika u kompaniji Warrior Met Coal štrajkuje od aprila. Baš kao i pekari u Kaliforniji i radnici u čeličani u Zapadnoj Virdžiniji, ovo su radnici koji su radili čak sedam dana u sedmici i do 16 sati dnevno.

U 2016. godini, pod velikim pritiskom da održe kompaniju na površini i zadrže radna mjesta u svojoj zajednici, ovi radnici su pristali na smanjenje plate od 6 dolara na sat – više od 20% njihove prosječne plate – i značajno smanjenje njihovih zdravstvenih i penzijskih beneficija kao dio ugovora o restrukturiranju koji su sklopili grabežljivi fondovi Wall Streeta kao što su Blackstone i Apollo.

U međuvremenu, rukovodioci u Warrior Metu i njihovi investitori sa Wall Streeta izgledali su kao banditi. Od 2017. godine, Warrior Met je svoje bogate dioničare nagradio sa 1,4 milijarde dolara dividende dok je svojim rukovodiocima podijelio bonuse do 35.000 dolara. Ipak, dok se kompanija vratila profitabilnosti, Warrior Met je ponudio svojim radnicima mizernu povišicu od 1,50 dolara tokom 5 godina i odbio je vratiti oduzete zdravstvene i penzione beneficije.

Borbe koje ovi radnici proživljavaju nisu jedinstvene. Postoje milioni drugih Amerikanaca u potpuno istoj poziciji – ljudi koji se moraju boriti zubima i noktima protiv bogatih i moćnih korporativnih interesa za pristojne plate, zdravstvenu zaštitu, penzije i sigurne uslove rada. I da budemo jasni: klasni rat u ovoj zemlji se intenzivira. Pohlepa je u porastu.

Ono što nas je historija oduvijek učila jeste da se prava promjena nikada ne dešava odozgo na dole. To se uvijek dešava odozdo prema gore. To je historija radničkog pokreta, pokreta za građanska prava, pokreta žena, pokreta za zaštitu životne sredine i pokreta za prava gej osoba. To je historija svakog napora koji je doveo do transformacijskih promjena u našem društvu.

I to je borba koju danas moramo intenzivirati. U vrijeme kada nas demagozi žele podijeliti na osnovu boje naše kože, mjesta rođenja, naše vjere ili seksualne orijentacije, moramo učiniti upravo suprotno. Moramo okupiti ljude oko progresivne agende. Moramo educirati, organizirati i izgraditi nezaustavljiv pokret koji pomaže stvaranju nacije za kakvu znamo da možemo postati. Onu koja se zasniva na principima pravde i suosjećanja, a ne pohlepe i oligarhije.

Najveće oružje koje naši protivnici imaju nije samo njihovo neograničeno bogatstvo i moć. To je i njihova sposobnost da stvore kulturu koja nas čini da se osjećamo slabim i beznadežnim i koja umanjuje snagu ljudske solidarnosti.

I evo naše novogodišnje odluke. Poput hiljada radnika koji su ustali i hrabro se borili 2021. godine, i mi ćemo učiniti isto. Niko nas neće spasiti. Moramo zajedno ustati.

Sretna Nova godina.

Berni Sanders

(The Guardian; Prometej.ba; prevod: M. Abaz)

Izvor: Vijesti.me

Check Also

Ruska nafta može se kupiti i po niskim cijenama, evo ko je preprodaje Zapadu

Indija trenutno naveliko koristi mogućnost uvoza jeftine ruske nafte, ali tamošnji prerađivači to koriste kako …

Leave a Reply

Your email address will not be published.