Bio sam jako razočaran kada sam saznao za planirano zaustavljanje proizvodnje u Kombinatu aluminijuma (KAP), ali, nažalost, usled odsustva izbalansirane strategije razvoja domaće industrije i energetike to se prije ili kasnije moralo desiti, ocijenio je za “Dan” bivši izvršni direktor KAP-a Jurij Mojsejev (Yury Moiseev). On je bio poslednji izvršni direktor KAP-a prije uvođenja stečaja u tu kompaniju. Mojsejev je nakon KAP-a otišao na čelo jednog od preduzeća RUSAL-a Volgoradski aluminijumski kombinat (VgAZ) kojim i danas rukovodi.
Istakao je da je sa cijenom struje od preko 100 eura nemoguće proizvoditi aluminijum, kao i da proizvodnja primarnog aluminijuma zahtijeva modernizaciju, za šta su potrebna velika sredstva.
– KAP su, inače, do sada već dva puta “ubili” – prvi put kad su poništili tender za prodaju Termoelektrane Pljevlja i drugi put kad su 2010. izignorisali KAP prilikom utvrđivanja energetske strategije razvoja Crne Gore. Kad je CEAC kupovao KAP 2006. godine sva strategija razvoja ovog biznisa zasnivala se na modelu vertikalne integracije – proizvodnji i preradi boksita u glinicu, elektrolizi i daljoj razradi prerade primarnog metala. Naravno, ključni element ovog modela bio je svoj izvor električne energije, bez kojeg je cijeli biznis model postao nestabilan i vrlo zavisan od volatilnosti međunarodnog tržišta. Pad cijene aluminijuma i rast tarifa električne energije bili su neprekidna prijetnja za KAP – ocijenio je Mojsejev.
Da li je KAP mogao da radi sa tržišnom cijenom struje od preko 100 eura po MW? Vlasnik Uniproma tvrdi da to nije bilo moguće
– To je prilično nemoguće, cijena električne energije za elektrolizu zaista bi trebalo da bude mnogo manja od 100 eura. Naravno, država nije obavezna da donacijama održava proizvodnju. Međutim, ključ za rešavanje problema snabdijevanja električnom energijom leži u različitim oblicima saradnje s nacionalnim monopolistom i razvojem sopstvenog izvora električne energije. Upravo takav model državno-privatnog partnerstva mi smo i pokušavali da realizujemo.
Kao dobar primjer izbalansiranosti javnog i privatnog interesa poslužiće upravo otvaranje od strane naše kompanije prve serije Tajšetskog aluminijumskog kombinata, kapaciteta 428 hiljada tona godišnje. Fabrika je otvorena prije dvije sedmice i biće kapaciteta od skoro milion tona. Razradili smo i uveli najsavremeniju tehnologiju proizvodnje “zelenog aluminijuma”, zahvaljujući kojoj su štetne emisije smanjene za 90 odsto. Tako velika investicija od 1,5 milijardi može se realizovati samo onda kada javnost, kompanija-investitor, banke i proizvođači električne energije u potpunosti sarađuju. Ono što je veoma važno – sa početkom proizvodnje i grad je započeo s novim životom: investitor u regionu u kojem prisustvuje razvija socijalnu infrastrukturu – gradi škole, vrtiće, sportske i kulturne institucije. U grad se doseljavaju visokokvalifikovani kadrovi.
Da li je moguće očekivati obnovu proizvodnje u KAP-u nakon planskog gašenja?
– Obnova proizvodnje uvijek zavisi od lokalnih uslova u kojima se nalazila proizvodnja prilikom zatvaranja. Problem je u tome što primarna proizvodnja aluminijuma u KAP-u zahtijeva modernizaciju, primjenu novih visokoekoloških standarda. A to su već velike cifre i ozbiljne investicije.
Međutim, kako pokazuje iskustvo VgAZ, čak i dugogodišnja konzervacija proizvodnje ne znači kraj za preduzeće i ukoliko budu obezbijeđeni adekvatan pristup i podrška akcionara, potpuno je realno ne samo obnoviti proizvodnju već i podići je na novi nivo.
Izvor: Dan.co.me