Ekonomisti još nisu sigurni šta za svjetsku ekonomiju predstavlja pandemija koronavirusa, odnosno kakav je to tip krize. Za neke je to “crni labud”, za druge pak “sivi nosorog”.
Dr. Aida Hanić s Instituta ekonomskih nauka u Beogradu za portal Klix.ba kaže kako je, kada je u martu 2020. godine Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju koronavirusa, problem koji je u početku posmatran kao “kineski”, a zatim i “italijanski”, ubrzo postao globalni.
“U ekonomskom aspektu, prema podacima Svjetske banke, pandemija je u vrlo kratkom roku proizvela najdublju recesiju poslije Drugog svjetskog rata i dovela do gubitka više od 114 miliona radnih mjesta. Vrlo brzo nakon proglašenja pandemije revizorske kuće poput Deloitte ovaj događaj su okarakterisali kao ‘crni labud’ (engl. Black Swan). Termin je popularizovao Nassim Nicholas Taleb (2007), statističar, nekadašnji berzanski broker i analitičar rizika američko-libanskog porijekla, u svojoj knjizi iz 2001. godine ‘Fooled by Randomness: The Hidden Role of Chance in Life and in the Markets’. Ipak, pažnju svjetske javnosti izazvala je njegova druga knjiga iz 2007. godine pod nazivom ‘The Black Swan: The Impact of the Highly Improbable'”, navodi Hanić.
Dodaje kako se metafora “crni labud” odnosi na filozofski eksperiment iz 17. vijeka. Naime, do tada u Evropi niko nije vidio drugačijeg labuda osim bijelog. Samim tim, tvrdnja da su svi labudovi bijeli je bila često korištena kao primjer nepobitne istine, jer je šansa da se pronađe labud koji nije bijeli bila ravna nuli. Ovakvo mišljenje bilo je zastupljeno sve do 1697. godine, kada je u Australiji otkriven crni labud. Na osnovu toga, ono što ne znate je ustvari znatno relevantnije od onoga što znate, jer vanredno otkriće crnog labuda za Evropljane nije bilo i za domoroce.
“Samim tim, da bi događaj bio klasifikovan kao ‘crni labud’, potrebno je da budu ispunjena tri uslova: da je vanredan i ne spada u domen uobičajenih očekivanja, da mu je utjecaj ogroman te da ima retrospektivnu predvidljivost. U razumijevanju ovakvih događaja centralno polazište jeste da ljudi ovakve događaje dočekuju nespremni, jer su skloni da se suočavaju s rizicima i prijetnjama koje su trenutno prisutne, a ne onima koji će nastupiti u budućnosti. Drugačije rečeno, odgađanje da se prihvati potencijalna katastrofa umjesto da se suoči s njom. Posljedice ovakvih događaja ozbiljnije su jer je potrebno vremena da se ljudsko ponašanje prilagodi okolnostima”, izjavila je.
U osnovi, iako je ‘crni labud’ iznenađenje posmatraču, istovremeno on i zavisi od posmatrača, jer upravo je posmatrač taj koji donosi zaključak šta je to “značajan događaj”.
“Na osnovu toga, bitno je razlikovati vrste labuda koje su se pojavile: bijeli (engl. White Swan), sivi (engl. Grey Swan) i crni (engl. Black Swan). Sve tri metafore variraju u kontekstu utjecaja koji mogu da imaju. Najblaži labud jeste bijeli, jer je njegov utjecaj mali i određen je za specifičnog pojedinca ili grupu ljudi, bez globalnog utjecaja. Sivi labud, kao i crni, odnosi se na događaj čije posljedice mogu biti izražajne, ali razlika između ova dva jeste što se za sivog labuda zna od ranije, dok je crni potpuno neočekivan. Klasičan primjer ‘sivog labuda’ su klimatske promjene: problem postoji od ranije, naučnici godinama upozoravaju na ozbiljne posljedice kojima će ljudi biti izloženi, ali mi ga ignorišemo. Sve dok se ne desi i pretvori u katastrofu. Samim tim, ‘sivi labud’ vremenom može prerasti u crnog”, kaže ona.
U prošlosti je bilo nekoliko događaja koji su okarakterisani kao “crni labud” poput finansijske krize u Aziji (1997), napada u New Yorku (2001), svjetske ekonomske krize (2008), Brexita (2016), dodaje. Pitanje koje zaokuplja pažnju svjetske javnosti jeste da li je pandemija koronavirusa taj neočakivani događaj, ogromnog utjecaja o kojem sada već znamo nešto više nego u ovo doba prošle godine.
“Sa zdravstvenog aspekta, korona je definitivno ‘crni labud’. U ekonomskom aspektu, veliki broj ekonomista smatra da ovo nije bio ‘crni labud’. Naprimjer, sam Taleb navodi: upozorili smo 26. januara (2020) i imali smo priliku ubiti virus u ranoj fazi. Ali vlade nisu htjele potrošiti ni penija na to u januaru. Sada će potrošiti trilione. Ova pandemija je ‘bijeli labud’! Zašto? Pojava pandemija i opasnih virusa se ne dešava baš prvi put u ljudskoj historiji. Konkretno, od 2011. do 2018. godine Svjetska zdravstvena organizacija registrovala je čak 1.483 epidemije u 172 zemlje. Isto tako, upozorenja o širenju samog covida nisu shvaćena ozbiljno, jer prva rekacija bila je ‘ma to je daleko, u Kini’. Na koncu, svijet je jednostavno bio izuzetno loše pripremljen za ovakav događaj, jer su se prethodne pandemije, poput SARS-a, dešavale ‘daleko od nas'”, smatra Hanić.
Pitanje je kako onda možemo posmatrati koronu, a odgovor na ovo pitanje može nam pružiti metafora “sivi nosorog”.
“Istu je osmislila autorica Michele Wucker 2012. godine kao njeno objašnjenje razlike između Argentine i Grčke po pitanju duga i načina na koji su reagovale na prijetnju kojoj su bile izložene. Detaljnije je ova metafora opisana u njenoj knjizi ‘The Gray Rhino: How to Recognize and Act on the Obvious Dangers We Ignore’ iz 2016. godine. Specifičnost ‘sivog nosoroga’ jeste što se radi o događaju koji je veliki (kao nosorog) i opasan (ima rog i ide prema onome koga napada). Karakteriše ga i pet faza kroz koje prolazi, a što se najbolje može opisati upravo u slučaju korone: poricanje (to je samo malo jača gripa, globalna reakcija usljedila je tek nakon proglašenja pandemije, iako se to moglo učiniti znatno ranije), izbjegavanje (to je daleko od nas, prepoznavanje problema, ali izmišljanje razloga da se ne uradi ništa), dijagnoza (testirajte što više), panika (virus je tu, ali nije opasan, reakcija postoji, ali često se donose pogrešne odluke) i akcija (testiranje, tačne informacije, transparentnost). Svi učesnici zajedno i aktivno rade na sprečavanju širenja virusa”, navodi ona.
Na kraju je optimalno pitanje šta možemo naučiti iz ove pandemije.
“Sljedeći sivi nosorog koji ide direktno prema nama su definitivno klimatske promjene. Utjecaj klimatskih promjena na zdravlje bit će dramatičan. Pored direktne prijetnje od sve češćih ekstremnih vremenskih pojava, poput izuzetno vrelih ljeta (jedan od razloga zašto se Evropa trenutno suočava s energetskom krizom), ekstremno hladnih zima, poplava, kao i zemljotresa, doći će do porasta siromaštva, nestašice vode i obradivog tla, kao i masovne pojave klimatskih migranata, što će nas uvesti u jedan začarni krug. Na osnovu toga, ova pandemija može poslužiti da se bolje pripremimo na tog ‘sivog nosoroga’ koji ide prema nama i koji će ostaviti katastrofalne posljedice”, zaključuje Aida Hanić.
Izvor: Klix.ba
