Nova alternativna tržišta za uvoz robe – države jugoistočne Azije, Indija i Australija

Pandemija je, kao i u gotovo svim sferama života, napravila korjenite promjene na ekonomskoj globalnoj sceni. Kada je riječ o svjetskoj trgovinskoj razmjeni, na neku vrstu testa stavljeni su dosadašnji ključni igrači.

Zbog niza problema došlo je do drastičnog rasta cijena transporta robe iz Kine, što je za posljedicu imalo rast cijena i sirovina i finalnih proizvoda. Nedavna zatvaranja najvećih transportnih terminala u Kini, zbog strategije nulte tolerancije na Covid-19, potvrdila su neophodnost postojanja alternativnih tržišta za nabavku robe, koja možda mogu biti i jeftinije i pouzdanije rješenje.

Uvoznici i trgovci su raspoloženi za nova tržišta kako bi se spriječilo da teret poskupljenja robe padne na potrošača. Umjesto sve skupljeg kontejnerskog transporta iz Kine, koga brodari drže na istorijskom maksimumu, pojavile su se povoljnije opcije za naše prostore, koje je EU već odavno spoznala – zemlje Jugoistočne Azije, Indija i Australija.

Mnogi će rijetko na etiketama garderobe omiljenih svjetskih brendova, koje kupuju u našim šoping centrima, pogledati naziv zemlje u kojoj je proizvedena. Vijetnam, Tajland, Kambodža, Indonezija, samo su neki od tih novih industrijskh centara, čije su ekonomije posljedenjih godina u ekspanziji i postižu izuzetne rezultate.

Očekuje se da će do 2030. godine, Savez država jugoistočne Azije – ASEAN, koji čine Bruneji, Indonezija, Kambodža, Laos, Malezija, Mijanmar, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam postati četvrta svjetska ekonomija po veličini! Trenutno je treća u svijetu po iznosu stranih investicija, a ono što je izuzetno značajno je da se 99 procenata unutrašnje trgovine odvija bez naknade i taksi. Osim toga, neprestano se radi na unapređivanju tih olakšica. Sve to podrazumijeva jeftiniji transport, pa samim tim i manju krajnju cijenu koju plaćaju potrošači. Ne čudi u takvim okolnostima da je očekivani iznos godišnjeg izvoza iz ove regije – trilion USD.

Trgovanje između Evropske unije i ASEAN regije gotovo se udvostručilo tokom prethodne decenije. Ključni trgovinski partneri trenutno su UK, Njemačka, Francuska, Holandija i Italija.

Od ukupne trgovine na relaciji EU-ASEAN, Vijetnam i Singapur su zaslužne za više od 45 procenata, a Indonezija, Filipini, Malezija i Tajland za oko 50 procenata. Ostatak pripada Brunejima, Kambodži i Mijanmaru. Procjenjuje se da bi Vijetnam mogao da poveća izvoz u EU do 20 procenata, a prošle godine je bio vrijedan čak 42,5 milijardi USD.

ASEAN je postigao značajan napredak u pogledu ekonomske integracije i slobodne trgovine u regionu. Prošle godine ministri iz 15 zemalja, 10 država članica ASEAN-a, zajedno sa Australijom, Kinom, Japanom, Novim Zelandom i Republikom Korejom, potpisali su Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo (RCEP). Kada stupi na snagu, RCEP će biti najveći svjetski sporazum o slobodnoj trgovini. Pokrivat će više od trećine svjetske populacije i činiti 30 procenata globalnog BDP, a širom grupacije više od 90 odsto robe će se trgovati bez carina. Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Vijetnama, poznat kao EVFTA, stupio je na snagu 1. avgusta prošle godine, a vjeruje se da će otvoriti put za plodove mora ka EU.

Svaka od članica Indo ASEAN-a već se izdvojila po nekoj specifičnosti, a neke od njih već mogu da pariraju Kini kao centru svjetske ekonomije. Po proizvodnji odjeće i tekstila – Vijetnam, Mijanmar, Kambodža, Indonezija. Centri industrija obuće su Vijetnam, Kambodža, Indija, Indonezija. Tajland se ističe po proizvodnji IT opreme, a Singapur po računarima, solarnim diodama, bezbjednosnoj opremi, telefonskim centralama itd. Kambodža, Australija, Indonezija, Malezija, Mijanmar i Vijetnam značajni su i po nafti i njenim derivatima, Indija po žitaricama, koži, bakru, pamuku i optičkoj medicinskoj opremi. Indonezija bilježi izuzetne rezultate u proizvodnji elektronskih mašina, vozila, računara, proizvoda od gume itd.

“Ne postoji nikakva kočnica za povezivanje naših privrednika, uvoznika sirovina, sa regionom ASEAN, kada je riječ o transportu robe do Evrope” rekao je generalni direktor cargo-partner Sarajevo Sanjin Hamidović.

„Imamo izuzetnu pokrivenost, pa i uprkos pandemiji i njenim negativnim efektima na lance snabdjevanja, u mogućnosti smo ponuditi redovne polaske, brzu, sigurnu i pouzdanu uslugu”.

Ova austrijska logistička kompanija u regiji raspolaže dobavljačkom mrežom, partnerima, dobavljačima, kompletnom logistikom, sa preko 280 zaposlenih i sa 69 miliona eura prometa. U Singapuru se nalazi njihov distributnivni centar veličine 26.000 kvadrata, a transport do Centralnoistočne Evrope i preko ovih distrubutivnih centara do Bosne i Hercegovine organizovan je brodskim i avio linijama.

Uz uslugu konsolidacije pomorskog prijevoza preko luke Koper, ovaj logistički provajder nudi bržu alternativu isporuci preko sjevernih luka. Posljednjih mjeseci, proširili su svoje LCL usluge preko Kopra novim vezama iz Tajlanda, Indije i Vijetnama.

Ono što prije svega opredjeljuje proizvođače za ovu dinamičnu i atraktivnu regiju su troškovi radne snage i veoma mlado stanovništvo – čak polovina ima manje od 30 godina. Pozicija ove oblasti je nesumnjivo konkurentna naspram Kine i sve je privlačnija iz godine u godinu i za uvoznike iz Bosne I Hercegovine – zaključuje Hamidović.

Izvor: BiznisInfo.ba

Check Also

CBCG: Broj novoodobrenih kredita u prvih devet mjeseci za 22 % veći nego u istom periodu prošle godine

Što se Crne Gore tiče, prema preliminarnim podacima MONSTAT-a, ostvaren je realni rast BDP-a od …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *