Državna Elektroprivreda (EPCG), čije poslovanje plaćaju potrošači, u protekloj deceniji je izgubila najmanje 100 miliona eura, zbog ogromne i neopravdano visoke cijene uglja, koju je plaćala radi proizvodnje električne energije u Termoelektrani Pljevlja, saopšteno je iz Akcije za socijalnu pravdu.
Pravna savjetnica pri toj nevladinoj organizaciji, Ines Mrdović, kazala je da će stoga ASP sjutra uputiti novu inicijativu predsjednicima Vlade i Skupštine Zdravku Krivokapiću i Aleksi Bečiću, u kojoj se ukazuje na neophodnost što hitnijeg redefinisanja cijene, po kojoj Rudnik uglja prodaje ugalj EPCG za rad TE.
– Od sredine 2018. godine EPCG je vlasnik pljevaljskog Rudnika uglja, ali se ugalj i dalje prodaje po skupoj cijeni, a nešto manjoj od perioda kada je Rudnik bio u većinski privatnom vlasništvu (od 2010. godine, pa do sredine 2018.), gdje je italijanska A2A bila pojedinačno najveći akcionar, zatim država Crna Gora, pa Aco Đukanović, brat aktuelnog crnogorskog predsjednika – navela je Mrdović u saopštenju.
Ona je kazala da je jedan od ključnih argumenata tadašnjeg menadžmenta EPCG za kupovinu rudarske kompanije i za cijenu, kako su utvrdili ugledni ekonomisti, koja je za trećinu bila veća od stvarne vrijednosti Rudnika, bio je smanjenje cijene uglja, radi isplativije proizvodnje struje iz TE.
– Prema podacima ASP-a, uoči tadašnje kupovine Rudnika, iz menadžmenta EPCG su navodili da visoki udio troška uglja u proizvodnoj cijeni TE dostiže i do 65 odsto, što proizvodnju u TE, a posebno u uslovima niske cijene energije na tržištu, čini neekonomičnom i nekonkurentnom – rekla je Mrdović.
Prema važećem četvorogodišnjem ugovoru o prodaji uglja između EPCG i Rudnika uglja, koji je zaključen početkom 2018. godine i neposredno prije kupovine Rudnika od EPCG, utvrđena je cijena od 24 eura po toni uglja garantovane kalorijske vrijednosti 9.211 KJ/kg. Veća kalorijska vrijednost znači i veću cijenu uglja, po ugovorom definisanoj vrijednosnoj skali.
– Ta garantovana cijena je u vrijeme većinskog privatnog vlasništva u Rudniku iznosila 25,65 eura po toni, dok su iz EPCG još i prije deceniju ukazivali da stvarna vrijednost uglja te kalorijske vrijednosti ne treba da iznosi više od 18 do 19 eura po toni. Međutim, takvi glasovi su „utihnuli“ dok su A2A i Aco Đukanović u Rudniku imali vlasništvo – kazala je Mrdović.
Preliminarna analiza ASP-a pokazuje da je za deceniju gubitak EPCG zbog previsoke cijene uglja bio najmanje 100 miliona eura, a budući da se pitanje prodajne cijene ni danas ne poteže, ASP je uputila novu inicijativu Krivokapiću i Bečiću sa ciljem preispitivanja poslovnih odnosa energetskih kompanija vlasnički povezanih.
ASP je protekle sedmice uputila odvojenu inicijativu Krivokapiću i Bečiću da se razmotri opcija raskida ugovora za ekološku rekonstrukciju TE, kako se ne bi uzaludno potrošila ugovorena 54 miliona EUR, a posebno nakon najave da bi TE mogla raditi samo do 2030. godine.
– Napore ASP-a da ukaže na pravne i ekonomske alternative za Pljevlja, u kontekstu neophodne zelene tranzicije jednog od najzagađenijih gradova u Evropi, podržava norveška Minor fondacija za velike izazove – zaključuje se u saopštenju.
(Pobjeda)
