April 1988: Četvoročlanoj porodici za deset dana odmora na Jadranskom moru u privatnom smještaju sa ishranom i boravišnom taksom biće potrebno najmanje sto starih miliona! Prevoz, kafa, sokovi, sladoled… nisu uračunati, a kako nam tek predstoji majsko “odmrzavanje cijena” ne treba sumnjati da će i za to biti potrebna puna kesa para.
I Grčka, dosadašnja Meka jugoslovenskih turista, postala je nedostižna, iako su cijene u njoj upola manje nego kod nas…
Ko želi da svoj godišnji odmor ovog ljeta provede na našem lijepom plavom Jadranu, moraće da spremi džak para! Samo jednodnevni boravak četvoročlane porodice, i to na skromniji način, stajaće čitavu jednu prosječnu platu! Naravno, bez prevoza i ostalih “sitnica” kao što su sokovi, kafe, sladoledi, voće…
Ovako bi ukratko mogao da glasi izvještaj sa nedavno protekle Turističke berze u Sarajevu, na kojoj se već godinama, tradicionalno prvi put saopštavaju cijene za predstojeću ljetnju turističku sezonu. Iz tabele koju objavljujemo može se vrlo brzo i jednostavno vidjeti šta sve sačinjava pomenutu cijenu. Međutim, može se vidjeti i to da hotelskih cijena uglavnom nema. Razlog je lako naslutiti.
Iako su nas predstavnici pojedinih hotelijera i agencija ubjeđivali da će se cjenovnici pojaviti najkasnije do kraja aprila, skloni smo nevjerici. Jer, očigledno je da svi čekaju polovinu maja i “odmrzavanje”, pa da tek posle bujice koja nastaje uvjek posle otapanja leda, i raznih kalkulacija, iziđu na vidjelo sa “crnim na belo”. Koje li će to tek cifre biti može se samo pretpostavljati, ali i od ovih već viđenih boli glava!
No, da biste dobili pravu migrenu, pomenućemo i sljedeći “detaljčić”: ispod tabela gotovo svih cjenovnika koji su ponuđeni našim širokim narodnim masama stoji napomena da “hoteli, turističke agencije i turistička društva zadržavaju pravo izmjena cijena”.
Pa sad, ko voli, nek’ izvoli
Kraći boravak
Očigledno je da će Jugoslovena na svom moru biti znatno manje nego lane. Životni standard, koji se srozao na nivo od prije dvadeset i više godina, prisiljava svako projsečno jugoslovensko domaćinstvo da više od 70 odsto svojih prihoda izdvoji samo na ishranu!
Otkud mu onda stotine starih miliona da bi išao na more, na ljetovanje? O padu interesovanja otvoreno govore i turistički poslenici. Naime, ovog ljeta se na Jadranu nudi 20 miliona pansionskih dana, a tražnja je za četvrtinu manja!
Osim toga, smanjuje se i broj dana koje domaći turisti žele da provedu na moru, na ispod devet. Ako se ima u vidu i činjenica da je i interesovanje stranaca za našu zemlju manje, jer konkurenti sa Mediterana Španci, Grci, Italijani, Turci… nude i za 20-30 % niže cijene od naših, a daleko atraktivniji odmor, onda zbilja, ostaje za čuđenje zašto se nije nešto povoljnije ponudilo domaćem gostu. Pogotovu što se zna da je on taj koji je uvjek “vadio kestenje iz vatre”. Međutim, posle saznavanja ovih cijena, sumnjamo da će to moći da uradi i ovog ljeta.
Koje logike, na primjer, ima da se za upotrebu kuhinje dnevno po osobi plaća 2.000 dinara? Četvoročlanoj porodici za deset dana, samo za to je potrebno 80.000 dinara. A da li se za to vrijeme, zbilja, potroši toliko električne energije? Sigurno ne, jer što se tiče kuvanja, u najvećem broju se to čini na plinskim štednjacima. Ne vjerujemo ni da stalno uključeni bojler za 10 dana može ovoliko struje da “izgori”, posebno što su nam predstavnici turističkih agencija rekli da im se iz godine u godinu sve više turista, koje smještaju privatno, žali da im gazdarice isključuju bojlere ili izjavljuju da su pokvareni, pa se kupaju hladnom vodom.
O cijenama ležajeva da i ne govorimo. No, moramo, jer svedoci smo da većina gazdarica ne samo što isključuje bojlere, nego za 10-15 dana nikad i ne uđe u sobu svojih gostiju da je pospremi ili dobrovoljno zamijeni posteljinu. Tek na insistiranje to čini, iako je dužna da svakih nedjelju dana stavi čistu. A 30-40 starih miliona samo za spavanje, za četvoročlanu porodicu, zbilja nije malo.
Bez popuštanja
Neko će možda pomisliti da će cijene, ipak, biti niže ako ne bude bilo dovoljno stranaca. Ali, to je teško očekivati, ubjeđuju nas predstavnici turističkih agencija. Po prvi put zvanično oni su saopštili da gazdarice neće ni da čuju za niže cijene. Jednostavno, izjavljuju da im se više isplati da im sobe budu prazne i po 15-20 dana, pa da posle prime stranca samo nedjelju dana. Jer, razlika u cijeni za domaće i strane goste je poprilično velika.
Čak i Makarska rivijera na kojoj se po tradiciji odmara najveći broj Jugoslovena, i na kojoj su uvjek bile najpristupačnije cijene, ovog puta ne zaostaje za drugim regijama.
Najjeftiniji pansion ponudilo je selo Morin u bokokotorskom zalivu – 13.000 dinara dnevno po osobi, ali, spavanje je pod šatorima.
Nešto pristupačnije cijene ponudila su odmarališta pojedinih radnih kolektiva, ali njihovi kapaciteti su, ipak, minimalni u odnosu na one koje nudi “domaća radinost”. I SIZ za organizaciju odmora radnika “Beograd”, za svoje članice ima znatno niže cijene. Na primjer, pun pansion u julu i avgustu, u dvokrevetnim sobama sa kupatilom, kreće se od 14.400 do 19.000 dinara dnevno. No, njihovi kapaciteti ne mogu da prime sve zainteresovane, a za lica čije radne organizacije nisu njihove članice, u toku leta uopšte nema mjesta.
Beogradska agencija “Putnik” bila je jedina na berzi u Sarajevu koja je ponudila specijalan program za radne organizacije, baš imajući u vidu sveopštu skupoću. U sobama druge kategorije, što znači jedno kupatilo na dvije-tri sobe, u 12 manjih mjesta na moru, nudi puni pansion u privatnom smještaju od 17 do 19 hiljada dinara dnevno. Naravno, ove cijene važe samo ako radna organizacija zakupi smještaj za određeni broj dana.
Cijene hotelskog smještaja nećemo ni da pominjemo, ne samo zato što je veoma malo njih bilo koji su ih već iznijeli, nego i zato što su one astronomske. Minimalni pansion je 30.000 dinara, a kreće se sve do 88.800 po osobi dnevno! Međutim, ovo sigurno nije najviša cifra, jer dubrovački i istarski hoteli, koji uglavnom imaju najviše cijene, još nisu napravili svoje kalkulacije. A i kad ih naprave, ne moraju ni da ih saopštavaju našem narodu, jer on to sigurno neće moći da plati.
Koliko će teško biti domaćim godišnjeodmorcima u ovoj sveopštoj skupoći govori i sljedeće. Grčka, obećana zemlja za Jugoslovene i njihovo ljetovanje posljednjih nekoliko godina, takođe je postala nedostižna, iako su cijene apartmana, po trenutno važećem kursu dolara, upola niže od naših, a hrana u odnosu na prošlo ljeto poskupjela je samo za 20 odsto.
Naime, 1985. godine u ovoj susednoj zemlji na ljetovanju je bilo pola miliona naših zemljaka. Prošle godine taj broj je iznosio 250.000. Koliko će ih ove godine biti, teško je pretpostaviti.
Tek, sve u svemu, našim ljudima se loše “piše” ovog ljeta i na svom i na tuđem moru.
Napisala: Ljiljana Matejić-Vučković (Nada, 1988.)
Preuzeto sa: Yugopapir
