Novo biznis okruženje od kompanija zahtijeva visoku prilagodljivost različitim načinima rada i brzu implementaciju novih ideja i rješenja kao reakciju na zahtjeve tržišta, a u vrijeme zdravstveno-ekonomske krize, kada je nesigurnost postala trend koji pokorava svijet, HR direktori moraju biti nosioci optimizma u svojim kompanijama, kazala je u intervjuu za novi broj časopisa „HR World“ izvršna direktorica Crnogorskog Telekoma, Dina Cibulskaja.
Riječ je o časopisu koji objavljuje HR WORLD organizacija kao zajednica HR profesionalaca Adria regiona, a u nastavku možete pročitati cio intervju objavljen u novom, petom broju.
Poslovno postignuće na koje ste ponosni?
Ne bih mogla izdvojiti neki pojedinačni trenutak jer je proces ono što posebno cijenim, naročito kada je riječ o promjenama i suočavanju sa izazovima. Promjene kompanija, prelazak na nove pozicije, rad u drugim zemljama – promjena je ono što nas tjera da rastemo i dokazujemo da možemo da radimo drugačije, da možemo da budemo uspješniji. Mišljenja sam da mijenjajući kontekst i okolnosti, mijenjate sebe. I postajete bolji.
Kako preživeti u novom biznis okruženju?
Fleksibilnošću i agilnošću kako pojedinaca tako i organizacija, i posvećenošću digitalnoj transformaciji poslovanja. Novo biznis okruženje od kompanija zahtjeva visoku prilagodljivost različitim načinima rada, brzu implementaciju novih ideja i rješenja kao reakciju na zahtjeve tržišta, ali i kontinuirano beskompromisno unapređivanje poslovnih procesa uvođenjem digitalnih alata i servisa.
Sa druge strane, svako od nas pojedinačno mora da pokaže inicijativu, ali ne samo kada je riječ o stvaranju nove vrijednosti za naše korisnike kroz razvoj novih servisa, već i kroz pronalaženje neiskorišćenih potencijala postojećih usluga, opet u korist korisnika i u skladu sa njihovim potrebama.
Dakle, sve što radimo i dalje treba da radimo za korisnike i zbog njih, ali nije uvijek neophodno kretati od nule, ponekad je dovoljno biti malo kreativan i pogledati stvari iz druge perspektive kako bi se pronašli odgovori na njihove potrebe. Na taj način ne samo što štedimo vrijeme i resurse u trenutku kada je ekonomija pod velikim pritiskom krize, već i pokazujemo da na sve izazove možemo da odgovorimo efikasno i u kratkom roku.
HR funkcija u 2025. je…
Razvoj i primjena „holističkog“ pristupa ljudskim resursima, odnosno mogućnost da se poslovne operacije kompanije sagledaju iz različitih uglova, koje zatim treba pomiriti. U praktičnom smislu to znači razumijevanje različitih očekivanja zaposlenih, investitora i korisnika kada je riječ o poslovanju kompanije, i pronalaženje načina da se ta očekivanja pretvore u zajednički cilj – profitabilno poslovanje kompanije.
Drugi zadatak sektora za HR je stvaranje produktivnog i inovativnog radnog okruženja za sve zaposlene u vrijeme „hibridnog“ načina rada, odnosno u trenutku kada sve više kompanija prihvata kombinovanje rada od kuće i iz kancelarija.
Konačno, u „high-tech“ budućnosti koju svi zajedno stvaramo, promovisanje i primjena „high-touch“ HR pristupa nije tek jedna od opcija već predstavlja jedini put za svakog lidera kada je riječ o vođenju ljudi i timova.
Poruka za HR direktore u regionu.
U vrijeme zdravstveno-ekonomske krize, kada je nesigurnost postala trend koji pokorava svijet, HR direktori moraju biti nosioci optimizma u svojim kompanijama. Da bi uspjeli u tome, neophodno je da se dodatno međusobno povežu, da podijele jedni sa drugima najbolje prakse svojih kompanija, i da „vakcinišu“ organizacije u kojima rade određenom dozom optimizma.
Neophodno je takođe i da rade na prepoznavanju i zapošljavanju „antikrhkih“ (antifragile) osoba u svojim organizacijama, odnosno onih pojedinaca koji se ne odupiru potresima nego ih koriste kako bih iz njih izašli još jači, koji u vrijeme nestalnosti i nestabilnosti pronalaze način da rastu i razvijaju se, i koji vole avanture i rizike. One kompanije čiji HR direktori uspiju u tome ne moraju da se brinu za svoju budućnost.
Najkreativnija zajednička akcija sa zaposlenima?
Godina za nama suočila nas je sa određenom dozom neizvjesnosti i otvorila brojna pitanja na koja smo zajedno tražili odgovore, a najveća prijetnja na koju smo na tom putu naišli bila je mogućnost da se udaljimo jedni od drugih. Razlog za tu zabrinutost leži u činjenici da smo nekoliko mjeseci protekle godine gotovo u potpunosti proveli u radu na daljinu, a taj model smo zadržali i kasnije u malo drugačijem kapacitetu.
U svakom slučaju, niz aktivnosti koje smo realizovali sa zaposlenima, i ka zaposlenima, krunisali smo pridruživanjem interesantnoj i zabavnoj globalnoj inicijativi – Jerusalema dance challenge – kada smo odgovorili na „izazov“ upućen iz Deutsche Telekoma da se kroz tu koreografiju pridružimo globalnoj borbi protiv pandemije podijelivši sa njima taj trenutak rasterećenja, nade i optimizma. Vjerujem da smo pokazali da nam pandemija nije ubila duh niti optimizam, i da je za dobru zabavu – kao i prije pandemije – dovoljno da se nađemo na jednom mjestu.
Najbolja konferencija na kojoj ste bili?
Ovdje bih posebno izdvojila Međunarodni festival kreativnosti – Cannes Lions, koji sam redovno posjećivala od 2010. do 2014. godine.
Cannes Lions nije samo najveće okupljanje kreativaca i marketara iz cijelog svijeta i najvažniji godišnji događaj za sve one koji se bave oglašavanjem i komunikacijama, već nudi i najbolji uvid u globalne digitalne, komunikacijske i društvene trendove u tom trenutku.
Poslednja knjiga koju ste pročitali?
U pitanju je „Overthrow II“ u izdanju PHD media. U ovoj knjizi autori Adam Morgan i Malcolm Devoy razmatraju na koji način kompanije i brendovi mogu da se pozicioniraju kao „challengers“ – „izazivači“ na tržištu.
Istražujući različite strategije, marketinške i medijske nastupe takvih kompanija, oni zaključuju da sve kompanije – bez obzira na veličinu, konkurenciju i industriju u kojoj posluju – mogu izgraditi bolje odnose sa korisnicima i potrošačima, imati veći uticaj i postići značajan rast ukoliko usvoje pravi način razmišljanja.
Trend koji osvaja svijet?
Rekla bih da je najvažniji trend kojem prisustvujemo stvaranje spontanih „horizontalnih“ društvenih inicijativa i interakcija, kroz koje pojedinci i grupe oblikuju društvene trendove i mijenjaju zajednice. Na šta konkretno mislim? Danas ljudima nisu potrebne velike i centralizovane institucije (poput vlada, lokalnih samouprava, itd) kako bi se organizovali i realizovali akcije važne za zajednicu. To rade sami na društvenim mrežama. Ne čekaju da im neko kaže da treba da se pobrinu za neki ekološki problem (čišćenja rijeka ili šuma, recimo), nije im potreban neko ko će im reći da treba da urade nešto za sebe ili druge.
I to se najbolje vidjelo na početku pandemije, kad su ljudi organizovali dostavu tople hrane ljekarima koji su danima neprekidno radili. Zatim, ljudi su se organizovali i šili zaštitnu odjeću i maske za one koji su bili u kontaktu s virusom kad je širom svijeta nedostajalo zaštitne opreme. Pokretali su i podržavali različite inicijative putem različitih platformi za prikupljanje sredstava. Na kraju krajeva, pojedinci su se organizovali i kreirali vlastiti novac, koji ne kontroliše neka država ili centralna banka (kripto valute). Volim ovu decentralizaciju jer je dobro tlo za započinjanje mnogih velikih stvari i oslobađanje sjajnih talenata i ideja.
