Iznad tradicionalnog fudbala visi giljotina koja se zove Superliga. Dvanaest klubova (za sada) pokušava da izvede ustanak protiv Evropske fudbalske federacije, UEFA.
To nisu bilo koji klubovi, već oni najbolji iz Engleske, Španije i Italije.
Velika imena evropskog fudbala kao što su Real Madrid, Barselona, Juventus, Mančester Junajted ili Liverpul.
Klubovi koji se već godinama razbacuju parama kao da sjutra ne postoji.
Oni koji svojim zvijezdama isplaćuju astronomske sume novca, a cijene transfera za svoje igrače uzdižu do potpuno iracionalnih visina.
I koji, uprkos svemu tome, nisu siti.
Što se njih tiče, Superliga će biti liga superbogatih, koji će postati još bogatiji.
Ili klubovi poput Barselone, koja je investicioni ventil već previše odvrnula.
Kase klubova, osnivača Superlige, napuniće milijarde eura – milijarde koje, između ostalog, garantuju sponzori, poput američke investicione banke JP Morgan.
Veliki kapital i fudbalski-kapitalisti se konačno spajaju, sport ostaje kratkih rukava.
Na kraju krajeva, osnivači Superlige ne mogu iz nje da ispadnu. Samo za pet preostalih mjesta Superlige predviđene su kvalifikacije i ispadanje.
A šta je s navijačima? Od njih su se ti veliki klubovi već odavno oprostili.
Navijači na tribinama su još samo dobri za malo folklora.
To da se vodeći njemački i francuski klubovi nisu priključili pokušaju puča najvećih klubova iz Engleske, Španije i Italije, s jedne strane im ide na čast.
S druge strane, njihovo opredjeljenje za UEFA i Ligu šampiona ne znači da se oni sada odjednom vraćaju tradicionalnim vrijednostima fudbala.
I klubovi poput Pari Sen Žermena, Bajerna ili Borusije prvenstveno su komercijalna preduzeća.
Dogovorena reforma Lige šampiona i njima će od 2024. donijeti znatno više novca, jer će biti više klubova i više utakmica.
Jaz između klubova koji igraju u elitnoj evropskoj ligi i onih koji su van nje sve više će se povećavati.
Možda je akcija dvanaest superbogatih klubova sa Superligom samo jedna velika dimna zavjesa: negodovanje zbog tog besramnog pokušaja puča toliko je veliko da niko više ne govori o veoma spornoj reformi Lige šampiona.
A na kraju će dvanaest pobunjenika da se vrati, i da u novoj Ligi šampiona postanu još bogatiji.
Bez obzira šta se desi, tradicionalni fudbal okrenut sportskom takmičenju i navijačima, barem kada je riječ o profesionalnom fudbalu, osuđen je na smrt.
Ako već nije mrtav.
Izvor: DW/Vijesti.me
