Nakon Drugog pa sve do okončanja Hladnog rata, cijela planeta je neprekidno strahovala od mogućnosti novog sukoba, prije svega nuklearnim oružjem. Globalna politička scena usmjerila se na sprečavanje potencijalno katastrofalnog rata pa već 75 godina nema velikih sukoba svetskih razmjera.
Međutim, izgleda da su borbe počele. Ne vode se nuklearnim arsenalom. Štaviše, niko još nije ispalio niti metak, a ipak su sve države, naročito najjače, u potpunosti angažovane.
Da apsurd bude veći, u današnjim bitkama vojska i policija imaju sporednu ulogu, a u prvim redovima su bankari, političari i farmaceutska industrija.
Višak parade, manjak efikasnosti
Riječ je, naravno, o pravoj grabeži za vakcine koja već mjesecima traje širom svijeta. Poslednjih nedjelja se zaoštrava i postaje sve vidljivija.
Posljedice su ratne, smrt osetljivijih i snažnijom zarazom zahvaćenih ljudi, nastavak širenja pandemije i dobit po ekonomiju onih država koje se bolje zaštite od dalje eskalacije korona virusa. Unutar svake zajednice, bogati su sve “lovarniji”, ostali tonu svakim danom trajanja epidemije.
Zaraza sa kojom se čovečanstvo suočilo otkrila je najgore u postojećoj svjetskoj konfiguraciji. Međunarodne institucije, pre svih Ujedinjene nacije i Svjetska zdravstvena organizacija, pokazale su se paradnim, sa nedovoljnim pravima i kapacitetima da imaju veću ulogu, posebno ne u kriznim prilikama.
Ispostavilo se da ni brojni sporazumi o saradnji među državama, ni potpisani ugovori nisu dovoljni da se svi organizovano usmjerimo ka zaustavljanju smrtonosne epidemije. Svako gleda samo sebe, često se ne obazirući ni na prvog komšiju, makar mu bio i najbliži politički prijatelj.
Jednostavno, vakcinacija, najsigurnija zaštita, dostupna je prije svega onima koji imaju realnu moć da kontrolišu globalnu političku scenu i farmaceutsku industriju vežu za sebe. Novcem koliko i političkom snagom.
Vakcinacija i sljedeće godine
Pogledajmo kako trenutno stoje stvari sa pandemijom. Zaraženo je više od sto miliona, preminulo je 2,2 miliona ljudi, pandemija i dalje besni po cijelom globusu. Pojavljuju se infektivniji sojevi što preti još ubrzanijem umnožavanju pošasti.
Pronađene vakcine bi mogle da budu spas, ali njihov sveukupni broj je mali i nedovoljan da pokrije potrebe. Pri tome donose zaštitu na kratak rok, od devet mjeseci do dvije godine, kako koja. Čini se realnim da naredne godine na djelu bude nova opšta vakcinacija. Naravno, opet u dva navrata sa razmakom od dvadeset i jedan dan.
Nema spora da je i politička scena doprinijela da se stvari usmjere neželjenim smjerom. Mada su gotovo sve države dobrim dijelom finansirale ubrzani i efikasni rad instituta i farmaceutskih kuća na iznalaženju vakcine, propustili su da obezbijede uticaj na način upotrebe novog izuma. Sve je ostalo unutar proizvođača, posljedično i onih koji novcem i političkom snagom jesu najprivlačniji proizvođaču, ujedno i prodavcu vakcina.
Amerikanci Amerikancima
Tako sada kompanija “Fajzer” prodaje vakcinu isključivo Amerikancima, preostalima odvaja simboličnih 10 odsto proizvodnje. Podsjetimo, Evropska unija, a i još nekoliko država, pravovremeno su sklopili ugovor o kupovini vakcina dok su još bile u razvoju. Veći dio novca su unaprijed uplatile.
Riječ je o proizvođaču sa najvećim kapacitetima, od kojih se mnogi rekonstruišu kako bi godišnja produkcija dostigla dvije milijarde doza. Sličnu RNK vakcinu nudi i druga američka firma “Moderna”, ali je sa neuporedivo manjim kapacitetima. Međutim, ni jedna od dvije kompanije ne dopušta da bilo ko drugi proizvodi vakcinu na bazi kupovine licence. Vlasnici su autorskog prava i žele što duže čuvati monoplosku poziciju.
Ono što je najčudnije je da vakcina nije izmišljena u istraživačkim pogonima firme. Osmišljena je i kreirana u pogonima njemačke inovativne kompanije “Bajontek”, ali ova manja firma nema kapaciteta da izum razvije do masovne proizvodnje vakcine. Godinama je bila miljenik Njemačke, pretprošle godine je iz državne kase na račun firme leglo 290 miliona eura subvencija, lane, kada je epidemija zahvatila globus, još 375 miliona je iz Berlina uplaćeno za rad na ubrzavanju istraživanja. Ipak, sa “Fajzerom” je sklopljen ugovor koji autorska prava na vakcinu daje novom vlasniku.
Zaboravljeni prijatelj
Mnogo se očekivalo od saradnje Oksfordskog instituta i švedsko-britanske kompanija “AstraZaneka”. I dobila se vakcina, istina nešto niže efikasnosti od očekivane. Mada je Evropska unija sa ovom kompanijom sklopila ugovor o kupovini 400, potom dodatnih 200 miliona doza, i ova kuća minimalni dio produkcije odvaja za države sa Starog kontinenta.
Praktično, sva proizvodnja se usmjereva prema Londonu, pa su tako Britanci već vakcinisali blizu osam i po miliona stanovnika. U Evropi se vakcinacija odvija neobično sporo, tako su u Njemačkoj, sa 15 miliona više stanovnika od Britanije, prvu dozu vakcine dobili tek 1,7 miliona starijih od 80 godina i medicinsko osoblje. Ostali su još i više zaostali.
Ovih dana je “Fajzer” prepolovio isporuke evropskim državama, dok je “AstraZaneka” najavila da će narednih mjeseci EU isporučivati tek 60 odsto ugovorenih količina. Američka kompanija se nije ni obazirala na primjedbe iz Brisela, jednostavno je svu proizvodnju usmjerila na američko tržište i tamo je već isporučila blizu 50 miliona doza, deset puta više nego svima drugima.
Očito da su Amerikanci izvršili pritisak na kompaniju, bez obzira što je na udaru Evropska unija, region sa kojom SAD imaju najbližu političku i najintezivniju ekonomsku saradnju, kako se često, posebno kada je u Bijeloj kući izabranik Demokratske stranke, voli reći sa druge strane Atlantika.
Nejednak tretman
“AstraZaneka”, koja je naknadno najavila mogućnost da, ipak, narednih mjeseci šalje ugovorene količine, sugerisala je da je poprilično nezadovoljna radom regulatornih tijela Unije.
Primjedbe se odnose na favorizovanje “Fajzera”, čija je vakcina odobrena još 21. decembra na pritisak političkog liderstva Unije, mada su prethodnih mjesec i po dana stručnjaci iz Regulatorne komisije bili nezadovoljni učinkom vakcina iz komercijalne proizvodnje u kojima je udio ribonukleinske kiseline, najvažnijeg sastojka, bio za 25-35 odsto niži nego u dozama za klinička ispitivanja.
Pariski “Mond” je objelodanio i o mogućem interesnom uticaju američke kompanije na prvu ličnost Francuske. Naime, dok je bio ambiciozni činovnik u “Rotšild” banci, Makron je vodio prodaju segmenta “Fajzera” za proizvodnju dječije hrane. Uspio je da nagovori “Nestle” da kupi, prodavac je bio neobično zadovoljan i, prema “Mondu”, ni koordinator prodaje nije ostao zaobiđen. Ugledni list piše da je to bio, politički i finansijski, početak državničke karijere aktuelnog francuskog predsjednika.
Ljekari preblizu kompanijama
Mada je predsjednica Evropske komisje Ursula fon der Lajen prva javno ukazala na težinu preteće zaraze, čini se da je Unija prilično mlitavo reagovala. Nadležnosti u slučaju epidemija su na državama, a i Unija je sklapala po sebe nedovoljno konkretne ugovore.
Čini se da je u glasovima iz Brisela, još više kod evropskih parlamentaraca iz Strazbura, u početku bilo previše kritike na račun vakcina iz Rusije i Kine. Stručnjaci, među kojima je previše naslonjenih na pojedine farmaceutske kompanije, listom su kudili obije vakcine ističući da nisu prošle cjelokupnu propisanu kontrolu.
Kasnije se ispostavilo da ni vakcine iz “Fajzera” i “Moderne” nisu prošle baš sve faze provjere, ali su odobrane za primjenu u hitnim i nenadanim prilikama. Sadašnje mišljenje evropskih ljekara je da bi i vakcine iz dvije velike zemlje sa istoka mogle biti odobrene po istom osnovu i obe su pred Regulatornom komisijom Unije.
Jalova strategija
Nevolja se kineskom vakcinom je izrazito visoka cijena i nešto sporija proizvodnja. Slabija tačka ruske vakcine je takođe sporija proizvodnja, pa stoga Rusi nude ono što zapadne kompanije izbjegavaju, proizvodnju i prenos tehnologije drugim zemljama na osnovu prodaje licenci. Slično rade i Kinezi.
Čini se da su eurounijske farmaceutske kompanije, sa velikim kapacitetima, pravi partner za ovakvu formu saradnje. Sada i u Briselu može povremeno da se čuje da je bilo bolje da do prije nekoliko mjeseci nije bilo prave povike na izume iz dvije velike države i da se sto odsto oslanjanje na SAD pokazalo jalovim.
Gotovo potpuna nestašica vakcina u Uniji, upravo onda kada su najpotrebnije, ide u prilog mišljenjima da prevelika zavisnost od samo jednog partnera, ma kako bilo riječ o bliskom i moćnom, nije dobra strategija.
Izvor: 021/Bif.rs
