Majlinda Bregu, generalna sekretarka Vijeća za regionalnu saradnju (RCC) za politicki.ba dala je duži intervju.
U njemu govori o stvaranju zajedničkog regionalnog tržišta, izazovima putovanja zapadnim Balkanom samo s ličnom kartom, smanjenju cijena rominga unutar ovog podrušja, ali i prema Evropskoj uniji, lošoj ekonomskoj situaciji koja nas čeka, ali i dobrim prilikama pred zapadnim Balkanom…
Izgubljeno vrijeme
U Sofiji je 10. novembra konstituisano zajedničko regionalno tržište. Šta je njegova svrha?
Svi želimo da pristupimo Evropskoj Uniji (EU), za šta će trebati vremena, a Zapadni Balkan je već dosta vremena izgubio na tom putu. Zajedničko regionalno tržište ima jednu svrhu, a to je stvaranje jednog tržišta za svih šest ekonomija Zapadnog Balkana, po uzoru na jedinstveno tržište Evropske unije. Dakle, bez prepreka i da bi se podstakao ekonomski rast. S obzirom na nezadovoljavajuće društveno-ekonomsko stanje u kome se region nalazi, jasno je da treba uraditi još mnogo toga, a cilj zajedničkog regionalnog tržišta je da se integracijom regiona ova situacija popravi. Produbljivanje ekonomske integracije šest ekonomija Zapadnog Balkana je od presudnog značaja. To nije zamjena za članstvo već alat pomoću kojeg ćemo se brže približiti pristupanju u EU.
Da se kratko osvrnem na to gdje se sada nalazimo. Imamo visok stepen nezaposlenosti, nepovoljnu ekonomsku situaciju, veliki odliv kvalifikovane radne snage, mlade ljude koji napuštaju svoju zemlju. Ovo je veoma zabrinjavajuća stvarnost Zapadnog Balkana. Prije 20 godina veliki broj ljudi koji su tražili utočište od ratova vraćalo se kući. Danas 71 odsto mladih sa Zapadnog Balkana razmišlja o odlasku u inostranstvo radi posla, dok je 43 odsto spremno da se odseli u potrazi za izgubljenom nadom. Predviđeno je da će regionalni rast pasti na -5,1 odsto. Pad BDP-a u drugom kvartalu ove godine je ogroman, u nekim slučajevima do -20 odsto, uglavnom zbog kolapsa u sektoru turizma.
To je ono što želimo promijeniti u našu korist. Neće biti lako napredovati, ali ne treba dodatno komplikovati stvari, već dati priliku da se realizuju oni prijedlozi koje je šest ekonomija Zapadnog Balkana pomoglo utvrditi, a koji su utkani u zajedničko regionalno tržište.
Činjenica da su plan za zajedničko regionalno tržište potpisali lideri svih šest ekonomija Zapadnog Balkana prošlog mjeseca u Sofiji uliva nam nadu da će njegovo sprovođenje donijeti koristi za sve. Integrisano tržište od 18 miliona ljudi je konkurentnije na evropskoj i svjetskoj sceni od šest manjih. Zato često govorimo da smo „zajedno jači“, jer je teško biti primjećen na velikoj sceni kada si mali, ali kao sinhronizovana grupa sa zajedničkim interesom, odlučna da djeluje zajednički predstavljamo jakog igrača.
Jedan od temeljnih preduslova realizacije zajedničkog regionalnog tržišta je sloboda protoka ljudi, robe i kapitala. Kako se to misli realizirati ako BiH ne priznaje Kosovo* i ako te dvije države imaju rigidan vizni režim?
Upravo smo to i imali na umu kada smo pripremali plan za zajedničko regionalno tržište, da iznađemo način i omogućimo slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi, sa ličnom kartom, u cijelom regionu. Svih šest ekonomija Zapadnog Balkan je potpisalo plan, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Kosovo[1], tako da smo sada svi zajedno i moramo raditi da to i ostvarimo. Sveobuhvatnost je ono što je ovdje najvažnije i to je ono što Akcioni plan za zajedničko regionalno tržište, čije će sprovođenje pratiti Savjet za regionalnu saradnju i CEFTA, omogućava.
Počeli smo pregovore o putovanju sa ličnom kartom i sporazumu o priznavanju stručnih kvalifikacija. Želimo više mogućnosti u regionu za naše građane, i sretna sam da vidim opredjeljenost vlada šest ekonomija Zapadnog Balkana da se to i ostvari.
Koliko je koncept zajedničkog regionalnog tržišta vezan za Investicioni plan EU za zapadni Balkan?
Ekonomski i investicioni plan Evropske unije jasno pokazuje da će se povećanjem regionalne ekonomske integracije i trgovine Zapadni Balkan približiti jedinstvenom tržištu EU, a Akcioni plan za zajedničko regionalno tržište je sastavni dio procesa pristupanja regiona Evropskoj uniji. Rekla bih da su, stoga, oni komplementarni i da, štaviše, pokazuju posvećenost EU našem regionu, koji vidi kao svoj sastavni dio i podržava aktivnosti koje sam region pokrene. Jednostavno rečeno, kada je Evropa uvjerena da Zapadni Balkan iskreno želi da napreduje, Evropa će mu u tome velikodušno pomoći.
Posebno smo zahvalni Evropskoj uniji na brzoj pomoći tokom prvih mjeseci pandemije, s obzirom da nas je neočekivano pogodila i negativno uticala na sve, uključujući i EU. Ali čak i tada, i pored brojnih svojih briga, pružili su nam pomoć i kasnije usvojili Ekonomski i investcioni plan radi poticanja ekonomskog oporavka regiona. Međutim, ova vrsta pomoći nije dovoljna da se oporavimo i transformišemo. I mi sami trebamo da se konsolidujemo, i to brzo.
Kako planirate ostvariti potpisani akcioni plan?
Mi nismo ti koji će provoditi plan već će to raditi svaka od šest ekonomija Zapadnog Balkana, uz pomoć Evropske unije, nas u Savjetu za regionalnu saradnju i CEFTA-e, kao organizacija koje će omogućavati, nadzirati, pratiti i izvještavati o sprovođenju plana. Naredni samit u okviru Berlinskog procesa održava se 2021. godine u Njemačkoj. Uvjerena sam da ćemo tada moći da predstavimo neke konkretne rezultate i direktne koristi za građane.
Cijeli koncept zajedničkog regionalnog tržišta, kao što je bio slučaj i sa regionalnim ekonomskim prostorom prije njega, treba biti u vlasništvu regiona, a to znači da je to inicijativa koju su dogovorili njeni učesnici, ekonomije Zapadnog Balkana. Dakle, ono što je dogovoreno je ono što su smatrali da je moguće i realno da se sprovede. Plan je vremenski dobro tempiran, jer je pandemija, iako je i dalje veoma izazovna, jasno pokazala najslabije tačke i nedostatke društava na Zapadnom Balkanu i podstakla ih da preduzmu korake i naprave značajnije promjene, odnosno da se okrenu budućnosti i zajedničkim interesima, umjesto našeg tradicionalnog balkanskog pristupa preispitivanja istorijskih razlika.
Šta on sve podrazumijeva?
Glavni cilj zajedničkog regionalnog tržišta je atraktivniji i konkurentniji Zapadni Balkan, bliži jedinstvenom tržištu Evropske unije.
Kao prvo, predviđeno je stvaranje regionalnog trgovinskog prostora. To znači otklanjanje prepreka i smanjivanje troškova i vremena potrebnog za slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi u cijelom regionu. Osim slobodnog kretanja sa ličnom kartom na cijelom Zapadnom Balkanu, cilj je i da se, sa zelenim koridorima i zajedničkim graničnim prelazima, vrijeme čekanja na granicama šest ekonomija regiona, kao i na granicama sa Evropskom unijom smanji za 30 odsto. Takođe je predviđeno i ukidanje radnih dozvola za radnike koji se raspoređuju unutar istog preduzeća, kao i za pružaoce usluga, uključujući odabrane profesije u svim ekonomijama Zapadnog Balkana, uspostavljanje regionalnog tržišta e-trgovine, priznavanje diploma, sertifikata i stručnih kvalifikacija bilo gdje u regionu. To su samo neke od aktivnosti predviđenim planom.
Kao drugo, predviđeno je uspostavljanje regionalnog investicionog prostora, odnosno predviđena je promocija regiona kao jedinstvene destinacije za ulaganja, što bi trebalo da dovede do boljih investicionih politika zasnovanih na evropskim standardima, kao i do privlačenja većeg broja novih investicija.
Treći je regionalni digitalni prostor, odnosno pridruživanje region panevropskom digitalnom prostoru. Ukratko, to znači pristup brzom internetu za većinu domaćinstava na Zapadnom Balkanu do 2024. godine, manje cijene rominga sa Evropskom unijom i pokrivenost industrijskih gradova šest ekonomija Zapadnog Balkana 5G mrežom.
Na kraju, ali ne manje značajan je regionalni industrijski i inovacioni prostor. Da bismo imali održiv ekonomski razvoj trebamo poboljšati industrijsku i inovacionu infrastrukturu, obezbjediti, između ostalog, podršku malim i srednjim preduzećima i povezati dobavljače sa privrednim subjektima. Time će se malim i srednjim preduzećima iz regiona omogućiti pristup međunarodnim tržištima. Takođe je predviđen i prelazak sa industrijske ekonomije na zelenu i cirkularnu ekonomiju, uključivanje inovacija sa Zapadnog Balkana u evropske lance snabdijevanja, razvoj regionalne automobilske industrije, poljoprivrede i prehrambene industrije, kao i povećanje broja turista kroz promociju Zapadnog Balkana kao regionalne turističke destinacije.
Promjene koje su predviđene planom će se preliti i na brojne druge aspekte života u regionu. I to u pozitivnom smislu, jer će biti potrebno prilagođavanje socijalnih prava, što obuhvata veći broj dobrih radnih mjesta, socijalnu inkluziju, plate, i slično, odgovornost u domenu vladavine prava, poboljšanje infrastrukture, dakle, promjene u svim sferama.
Koje su njegove mane?
Još uvijek ne znamo koliko će zapravo posljedice korona virusa biti teške. Gubici se broje svakodnevno, i to ne samo u najvažnijem segmentu, a to su ljudski životi, već i u domenu finansija i ekonomije. Kada se pandemija smiri, moći ćemo da vidimo koliko će privrednih subjekata biti zatvoreno ili koliko će ljudi biti nezaposleno, koliki će biti gubici BDP-a i rasta, koliko mladih ljudi će napustiti svoje domove u potrazi za boljom budućnosti, gdje će biti industrija turizma koja je i najteže pogođena, a gdje naš zdravstveni sistem. U ovom trenutku to niko ne zna tačno. Na tom putu ćemo se možda morati pregrupisati ili se ponovo prilagoditi procesu, a za to je potrebno vrijeme.
Naravno, tu su i tradicionalno živopisni politički odnosi između šest ekonomija Zapadnog Balkana, koji često predstavljaju okosnicu svih ostalih odnosa u regionu.
Ipak, ja sam optimistična, moram biti. Politička volja koju su lideri svih šest ekonomija pokazali u Sofiji nije bila samo predstava već istinski izraz dobre volje i razumijevanja da naša bolja budućnost leži u produbljivanju regionalne ekonomske integracije.
Možemo li očekivati da se plan u potpunosti sprovede do 2024. godine?
To i jeste plan. I znamo da je moguće da region radi brzo i postigne rezultate. Da navedem konkretan primjer iz aprila kada su kretanje i rad bili ograničeni, kada su granice bile zatvorene i kamioni na granicama čekali duže od 20 sati, a minut čekanja košta 2 eura, tada smo, zajedno sa Evropskom komisijom, CEFTA-om i Sekretarijatom Transportne zajednice, pokrenuli inicijativu da region otvori zelene koridore unutar Zapadnog Balkana. Ekonomijama regiona bilo je potrebno samo par sedmica da to urade. Nije bilo jednostavno, ali su ipak svi prepoznali hitnost da hrana, lijekovi i medicinska oprema stignu na vrijeme i to su i ostvarili.
Još jedan primjer je novi Regionalni sporazum o snižavanju cijena rominga potpisan prošlog aprila u Beogradu, na 2. Digitalnom samitu Zapadnog Balkana. Vjerujte mi da ni to nije bio lak zadatak. Evropskoj uniji je trebalo deset godina da ukine roming za svoje građane, a Zapadni Balkan je to ostvario za samo dvije godine. Kao rezultat toga naši građani već plaćaju 96 odsto manje cijene rominga u cijelom regionu, a od jula 2021. troškovi rominga će biti nula.
Dakle, postoje pozitivni primjeri da region može ostvariti sve ono što zacrta. Sada, u principu, nastavljamo tamo gdje smo stali sa regionalnim ekonomskim prostorom. Tu su zeleni koridori u svih šest ekonomija Zapadnog Balkana, ali i sa Evropskom unijom, kao i zajednički granični prelazi između šest ekonomija regiona koji nam godišnje mogu uštediti i do 800 miliona eura. Što se tiče rominga, sljedeći korak je smanjivanje cijena rominga sa Evropskom unijom, na čemu sada radimo.
Dakle, moguće je. Kada postoji volja, politička volja, postoji i način. Možda to neće biti lagano, ali je definitivno „moguća misija“.
Koliki rast BDP-a možemo očekivati od realizacije zajedničkog regionalnog tržišta?
Jedna od potencijalnih koristi zajedničkog regionalnog tržišta je da bi ono regionu moglo donijeti dodatni rast BDP-a od 6,7 odsto. To u stvarnosti znači više dobrih radnih mjesta za naše građane i veći izbor po nižim cijenama. Trebali bi da lakše, bez prepreka možemo putovati, raditi i poslovati u regionu.
Neophodnost regionalne saradnje vidi se i iz činjenice da 77 odsto građana Zapadnog Balkana vjeruje u nju. Smatram da je to pomoglo političarima da bolje uvide da je, iako teška, transformacija našeg regiona moguća uz mnogo dobre volje, posvećenosti, spremnosti na kompromis, uz uzajamno uvažavanje i zajedničku nesklonost sukobima. Znamo da ovaj plan neće transformisati region preko noći ili u skladu sa našim nadanjima. Postavljanje ambicioznih ciljeva, međutim, može biti od pomoći i ubrzati promjene, ako budemo radili zajedno. Ova transformacija neće imati žrtava, samo koristi.
Sporazum koji omogućava građanima prelazak granica sa ličnom kartom je potpisan 9. novembra. Potpisale su ga Albanija, Srbija i Sjeverna Makedonija. Kosovo* ga je odbilo. Da li su ga u međuvremenu prihvatili? Ako nisu, hoće li?
Vjerujem da sam na ovo već odgovorila. Akcioni plan za zajedničko regionalno tržište je sveobuhvatan i svi su ga potpisali 10. novembra u Sofiji, uključujući Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo*. Dakle, „lagani“ dio je iza nas, sada političku odluku koja je iskazana potpisivanjem plana treba učvrstiti njegovom povedbom, a Vijeće za regionalnu saradnju je spremno da regionu pomogne da to i ostvari.
