Beranski rudnik ponovo prodaju

Kompanija “Metalfer” iz Sremske Mitrovice na putu je da proda beranski Rudnik uglja i trenutno se čeka formiranje vlade, kako bi se o tome razgovaralo i dogovaralo sa novim premijerom i novim ministrom ekonomije.

Da se sa potencijalnim kupcem priprema trgovina, potvrdio je direktor tog rudnika Rade Guberinić.

On je naglasio da posao nije doveden do kraja, ali da “Metalfer” čini sve da Rudnik uglja Berane ponovo počne da radi.

“Ovaj rudnik je dobar i može da radi sa 120 radnika. Iz ‘Metalfera’ sam obaviješten da imaju potencijalnog kupca i investitora koji će ga preuzeti. Čekamo samo da se formira nova vlada i da započnemo razgovore oko toga”, kazao je Guberinić “Vijestima”.

Prema njegovim riječima, u kompaniji očekuju pozitivne pomake, nakon polugodišnjeg “praznog hoda”.

Poslije šest godina, u trenutku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji, ova kompanija se odjednom našla na koljenima.

Proizvodnja je prekinuta, a 66 rudara ostalo je bez posla na kraju aprila ove godine.

“Glavni razlog za prekidanje proizvodnje je činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Vlasnik nam je u posljednje dvije godine svakog mjeseca pomagao sa stotinu hiljada eura“, kaže Guberinić.

Prema njegovim riječima, vlasnik se tada odlučio da održava rudnik do nekog rješenja, i zato je zadržao 16 radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

U ovoj siromašnoj opštini, koja prije tranzicije nije to bila, to je doživljeno kao da je u pitanju neka velika državna firma, što zapravo tako i jeste u odnosu na broj stanovnika. Rudnik uglja jedini je preživo gusarsku tranziciju u kojoj su sve druge industrijske kompanije i fabrike u Beranama opljačkane tako “temeljno” da su ostali samo goli zidovi, i više ni u jednoj nije moguće ponovno pokretanje proizvodnje.

Zbog svega toga beranski rudnik ima posebnu vrijednost za grad, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih.

Iz lokalne uprave u ovom gradu ranije su ocijenili da zatvaranje Rudnika uglja i otpuštanje sa posla toliko radnika predstavlja veliki udar za Berane i istovremeno izrazili očekivanje da Vlada Crne Gore neće mirno posmatrati gašenje ove kompanije.

Menadžer Opštine Vladimir Đaković (Demokrate) kaže da su se kao barijera postavile nove okolnosti koje nameće evropska regulativa.

On objašnjava da je Rudnik uglja Berane imao donedavno status biznis zone, i da je po tom osnovu bio oslobođen svih lokalnih poreza, prireza i ostalih naknada, ali da to više nije moguće.

“Mi smo tražili sastanak u Agenciji za zaštitu konkurencije i Ministarstvu ekonomije. Ali, ispostavilo se da je Crna Gora morala svoju zakonsku regulative da prilagodi evropskoj, a evropska regulativa je isključila rudarsto iz programa državne pomoći iz ekoloških razloga”, kaže Đaković.

Prema njegovim riječima, beranski rudnik je iz tih razloga izgubio status biznis zone.

“Mi smo voljni da opet pomognemo koliko možemo, ali se bojim da sada to, poštujući novu zakonsku regulativu, nećemo moći u mjeri u kojoj smo to činili do sada”, kaže menadžer Opštine Berane.

U Rudniku uglja su očekivali da ih Vlada, preko resornog ministarstva, uključi u sistem snabdijevanja Termolektrane Pljevlja ugljem iz basena koji se eksploatiše na području opštine Berane, uz iznalaženje adekvatnog pariteta cijena.

Od svega toga nije bilo ništa.

Zato se sada, u novim okolnostima, kao slamka spasa, za beranski rudnik, pojavljuje informacija da „Metalfer“ ima potencijalnog kupca koji će biti u stanju da rudnik samostalno održava i da ponovo zaposli makar stotinu radnika.

Ostalo nejasno kako je moguće da tako loše posluju

Nevjerovatno zvuči činjenica da rudnik uglja, uz tolike rudne rezerve, ne može da radi.

Geolozi objašnjavaju da, zapravo, čitavo Berane leži na velikoj ugljenoj ploči debljine četiri i po, do devet metara, pa i više na pojedinim mjestima. Ploča ispod grada je na dubini od oko dvjesta metara. Upravo na toj dubini su i rudarski hodnici jame Petnjik.

Ukupne rezerve uglja u takozvanom beranskom basenu procijenjene su na 167 miliona tona. Riječ je o geološkim rezervama. Bilansne rezerve, ili drugim riječima ono što je dostupno, iznosi oko trideset miliona tona. Od toga, objašnjavaju geolozi, eksploatacione rezerve iznose dvadeset pet miliona tona. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona. Jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Sremski “Metalfer” je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhuncu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje.

Šta se dešavalo u međuvremenu da njihov posao postane nerentabilan, da broj radnika počne konstantno da se smanjuje i da im posljednje dvije godine, kako kaže izvršni direktor, gubitke pokriva vlasnik, nejasno je.

Sta će se sada dešavati i ko bi rudnik u Beranama mogao da preuzme od “Metalefera”, zasada se ne otkriva. Ko će to biti, u krajnjem nije ni važno prema činjenici da bi taj ostatak industrije u ovom gradu mogao opet proraditi i da bi makar stotinu porodica bilo materijalno zbrinuto.

Izvor: Vijesti