Protekcionizam kao “privremeno rješenje” za ekonomsku krizu

Dodajte komentar

Pandemija korona virusa nije podstakla rast protekcionizma u svijetu, već ga je samo intenzivirala. Naime, i prije nego što je na jednoj kineskoj trpezi poslužen slijepi miš bujali su trgovinski ratovi, koji bi sada, zbog stabilizacije nacionalnih ekonomija teško pogođenih korona-krizom, mogli biti učestaliji. Poskupljivanje uvoza kratkoročno doprinosi nekim ekonomijama, kažu stručnjaci, ali na duge staze usporava njihov razvoj a samim tim i kapacitet svijeta za oporavak od ove krize.

Iako se trenutno čini da je korona virus njegov uzročnik, zapravo je i prije pandemije bilježen rast protekcionizma. Kumovali su mu ekonomsko osnaživanje Kine ali i rast populizma u mnogim državama na Zapadu. Nije mu odmogao ni izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD, a potom i trgovinski rat pokrenut između Amerike i Kine. Da podsjetimo, prema izvještaju Oxford Economics-a, američke takse na uvoz iz Kine su sada sedam puta veće nego što su bile prije samo tri godine. Zato je od početka 2019. godine uvoz kineske robe u SAD u padu.

To međutim ne važi samo za Ameriku. Udio spoljnotrgovinske razmjene u globalnom BDP-u bio je na vrhuncu 2008. godine, da bi posle toga postepeno opadao.

Pretkrizni ekonomski nacionalizam

Monika de Bol i Džeromin Zetlmajer, istraživači sa američkog Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju, su još ljeta 2019. godine objavili rad o rastu ekonomskog nacionalizma. Za potrebe tog rada su analizirali platforme vodećih političkih partija u zemljama članicama G20. Zaključili su da još od prethodne finansijske krize političke stranke u razvijenim zemljama pojačano propagiraju nacionalističke ideje u domenu sprečavanja imigracije i međunarodne trgovine, dok one iz zemalja u razvoju više insistiraju na jačanju domaće industrije. To insistiranje se najviše ogleda u favorizovanju pojedinih sektora.

Ocijenili su da će ovo biti velika prepreka u koordinaciji zemalja u odgovoru na potencijalno usporavanje globalne ekonomije koje se potom, zahvaljujući pandemiji, zaista i desilo. Zbog svega navedenog će, smatrali su oni, biti usporen udruženi odgovor zemalja na sve nedaće sa kojim je svet te, čini se, tako daleke 2019. godine, trebalo da se suoči.

Ni najveća svjetska ekonomija ne može bez uvoza

A onda se u Vuhanu pojavio korona virus, koji se velikom brzinom proširio po cijelom svijetu. Istina je, piše američki Cato Institute, da je globalizacija doprinijela bržem širenju ovog virusa, ali ne treba zaboraviti ni da bi međudržavna saradnja mogla pomoći u njegovom bržem iskorenjivanju, bar ukoliko bi se udruženim snagama radilo na pronalasku vakcine. Ali šta je sa ekonomijom, koliko je slobodna spoljnotrgovinska razmena važna za privrede širom svijeta?

Za velike zagovornike protekcionizma, SAD, je više nego važna, kažu iz ovog instituta. Mnogi Amerikanci misle da su Sjedinjene Američke Države ekonomski samodovoljne, međutim to nije istina. Ova zemlja je treća u svijetu po stepenu zavisnosti od spoljne trgovine. U 2019. godini američki izvoz i uvoz su vrijedjeli 5,9 biliona dolara, što je činilo četvrtinu američkog BDP-a. To jeste dvostruko manje od svjetskog proseka, ali ipak ne znači da bi Amerika mogla potpuno da se zatvori, a da to njeni građani ne osjete. Naime, SAD ne proizvode sve sirovine koje su im potrebne za normalno funkcionisanje društva, a i kada bi bile primorane da ih proizvode to bi činile skuplje nego države iz kojih uvoze.

“Kupovina vremena” za stabilizaciju ekonomija

Naravno, potpuno zatvaranje ekonomija nije na vidiku, ali upadljivi su napori pojedinih svjetskih sila da na svaki mogući način poskupe uvoz kroz povećavanje carina. Neoliberali smatraju da je to potpuno pogrešno, jer slobodna trgovina omogućava ljudima i kompanijama da rade ono u čemu su najbolje a da preostalu robu nabavljaju bez komplikacija. Barijere koje se postavljaju pred slobodnu trgovinu zahtijevaju vreme i novac da bi se otpočelo sa sopstvenom proizvodnjom potrebne robe, a krajnji rezultat ovih komplikacija je – usporavanje ekonomije.

Ipak, priznaju, slobodna razmjena nosi sa sobom i određene rizike, kao što su stvaranje međuzavisnosti, koja je bila najuočljivija na početku pandemije kada je usporilo dobavljanje sirovina iz Kine, što je globalnu ekonomiju stavilo u veoma nepovoljan položaj.

No, protekcionizam ima i svoju ekonomsku logiku. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, takse koje velike sile uvode jedna drugoj utiču na pad uvoza, ali mogu doprinijeti i pokretanju njihove proizvodnje a samim tim i privremenom otvaranju novih radnih mjesta, odnosno “kupovini vremena za razvoj konkurentskih prednosti”.

Krizna vremena i krizna rješenja

Od početka pandemije do danas videli smo više nego nekoliko ozbiljnih pokušaja Amerike i Kine da ograniče poslovanje konkurencije na svojoj teritoriji. Slično se dešava i u drugim državama, samo što mediji ne pišu mnogo o tome. Primjera radi, u Francuskoj je ministar finansija nedavno uputio direktivu kompanijama da analiziraju i, ako je potrebno, reformišu svoje dobavljačke lance kako bi smanjili zavisnost od azijskih preduzeća, pri čemu se vjerovatno najpre misli na kineska.

Osim sprečavanja kompanija da jeftino i bez komplikacija trguju, protekcionizam se vidi i na primjeru uvođenja taksi za uvoz proizvoda iz inostranstva.

Prema podacima HSBC, ukoliko ne budu snižene takse koje su međusobno jedna drugoj uvele neke članice G20, to bi do 2025. godine moglo oštetiti globalnu ekonomiju za 10 biliona dolara, bar u pogledu izgubljene dobiti zbog njenog sporijeg rasta.

A sudeći prema ponašanju i izjavama lidera velikih sila, takse će vjerovatno ostati nepromijenjene, ako ne i biti povećane. Naime, pandemija korona virusa doprinosi bujanju ekonomskog patriotizma, odnosno sklonosti velikih sila da “štite svoje građane i ekonomije”.

Prema mišljenju Elizabet Ekonomi sa Stenford Univerziteta, koja je specijalizovana za spoljnotrgovinsku razmjenu, sve ovo međutim ne znači kraj globalizacije, već – porast simpatija prema Trampovim idejama o sprečavanju upliva ”stranog faktora” u tehnološki i ostale sektore koji rade sa korisničkim podacima, kao i o jačanju proizvodnih kapaciteta “za svoje potrebe”.

Poznato je da se u kriznim vremenima političari više okreću populističkoj retorici, u koju spada i protekcionizam. Kako ističu iz Svjetskog ekonomskog foruma njegovoj atraktivnosti doprinosi i činjenica da je teško u kratkom roku izmjeriti koristi od slobodne trgovine. A smanjivanje uvoza i ulaganje u domaću proizvodnju omogućavaju kreiranje novih radnih mjesta, koja su mnogo “opipljivija” od apstraktnog pojma kao što je “slobodna trgovina”.

Izvor: Bif.rs

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *