Arapske članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEK) 1973. godine su bacile američku ekonomiju na koljena. Sada, ovaj kartel, stvoren prije 60 godina, uglavnom „igra“ kako Vašington svira.
Od kako su Saudijska Arabija i druge članice OPEK-a uvele poznati naftni embargo u znak odmazde zbog američke podrške Izraelu tokom Jomkipurskog rata, promjene u globalnoj politici i porast američke naftne proizvodnje ukrotile su grupu.
Najratobornije članice OPEK-a, Iran i Venecuela, ostale su po strani zbog američkih sankcija dok je Saudijska Arabija pokazala da će radije udovoljiti Vašingtonu nego rizikovati da izgubi američku podršku, kazali su za Rojters sadašnji i bivši zvaničnici.
Mada se OPEK kao blok decenijama odupirao pritisku SAD-a da smanji cijene nafte, najviše 2011. godine tokom ustanka protiv Muamera Gadafija u Libiji, u posljednjih tri godine uglavnom je pristajao na kapitulaciju, kazali su zvaničnici.
Osnovan u Bagdadu 14. septembra 1960. kao odgovor na moć sedam američkih i britanskih naftnih kompanija, OPEK je, od kako je predsjednik Donald Tramp stupio na dužnost početkom 2017. godine, popuštao pod pritiskom Vašingtona da poveća proizvodnju nafte.
Tramp je, kako podsjeća britanska agencija, uporno pozivao na smanjenje cijena goriva kako bi pomogao američkim potrošačima. A kada su cijene dovoljno pale da američke kompanije mogu da zarade, OPEK je razmatrao sporazum kako bi postepeno povećao cijene što je, kako su kazali izvori za Rojters, izazvalo prijetnje Vašingtona da će smanjiti vojnu podršku Rijadu.
“Tramp naruči od Saudijske Arabije ono što mu je potrebno za cijene nafte i to i dobije“, kazao Čakib Kelil, koji je bio alžirski ministar nafte deset godina i predsjednik OPEK-a 2001. i 2008.
“Dakle, OPEK se itekako promijenio“, kazao je on za Rojters.
Saudijska Arabija je decenijama bila vodeći proizvođač u OPEK-u, zbog čega je imala najveći uticaj na politiku grupe, a marginalizovanje Irana i Venecuele je samo povećalo uticaj Rijada.
Udio Irana u proizvodnji OPEK-a se skoro prepolovo na 7,5 odsto od 2010. dok je Venecuela pala na 2,3 sa skoro 10 procenata. Udio Saudijske Arabije je porastao za sedam procenata na 35 odsto.
Iran i Venecuela, koji su osnovali OPEK zajedno s Irakom, Kuvajtom i Saudijskom Arabijom, redovno su se protivili svim potezima za obaranje cijena nafte pod pritiskom SAD.
Povećana dominacija Saudijske Arabije unutar OPEK-a dogodila se u trenutku povećane američke proizvodnje nafte i gasa, što je pretvorilo SAD u najvećeg svjetskog proizvođača goriva i smanjilo američku zavisnost od stranih energenata.
Američka proizvodnja se više nego udvostručila u posljednjih deset godina, a 2019. je iznosila preko 12 miliona barela dnevno, nakon što je tehnološki napredak u bušenju omogućio pristup prethodno nedostupnim basenima. OPEK se udružio s Rusijom i još devet naftnih proizvođača 2016. godine kako bi formirali grupu poznatu kao OPEK plus i pojačali kolektivni uticaj, ali je jedan visoki zvaničnik u Trampovoj administracji kazao da čak i uticaj nove grupe jenjava dok američka proizvodnja raste.
“OPEK to ponovo radi”
Tramp se više bavio OPEK-om od njegovih prethodnika, često na Tviteru komentarišući odluke koje se tiču proizvodnje i cijena.
Tramp je takođe razvio blizak odnos sa saudijskim de fakto vladarom, Mohamedom bin Salmanom, ili MbS-om, koji se oslanja na SAD za oružje i zaštitu od regionalnih rivala poput Irana.
“Nijedna američka administracija do sada nije bila toliko uključena u međunarodnu naftnu politiku i u OPEK kao Trampova“, kazao je ekspert OPEKA-a Geri Ros.
Cijene nafte su 2018. godine skočile na 70 dolara po barelu, što je Vašington smatrao previsokim za njihove potrošače i zbog čega je Tramp „ispalio niz tvitova“ protiv kartela.
“Cijene nafte su previsoke, OPEK to ponovo radi. Nije dobro“, objavio je na Tviteru 13. juna 2018. godine, devet dana uoči sastanka članica OPEK-a. Tokom sastanka OPEK-a u Austriji 22. juna, Tramp je napisao: Nadam se da će OPEK značajno povećati proizvodnju. Potrebno je spustiti cijene“.
Kasnije tog dana, OPEK je pristao da poveća proizvodnju na milion barela dnevno.
Dvojica zvaničnika OPEK-a, koji su željeli da ostanu anonimni, kazali su za Rojters da nakon Trampovih intervencija, organizacija razgovara pa čak i prilagođava svoju proizvodnu politiku. Trampov Tviter nalog je postao izvor anksioznosti.
“Nadam se da nijedan tvit neće uslijediti“, kazao je za Rojters jedan visoki zvaničnik OPEK-a 9. aprila 2019. godine nakon što su cijene dostigle 71 dolar po barelu.
Analitičari smatraju da je ironija u tome što je skok cijena 2018. i 2019. izazvan američkim sankcijama Iranu i Venecueli – zbog čega je dnevna proizvodnja smanjena za nekih tri miliona barela dnevno.
Sjajno za industriju!
Ranije ove godine, Tramp je želio nešto potpuno drugačije od OPEK-a: smanjenje proizvodnje, kako bi pomogao američkim naftnim kompanijama da zarade.
Cijene nafte su potonule zbog zasićenja tržišta koje je izazvao rat cijenama između Saudijske Arabije i Rusije u isto vrijeme kada je došlo do pada potražnje zbog pandemije koronavirusa.
“Upravo sam razgovarao s mojim prijateljem MbS-om iz Saudijske Arabije, koji je razgovarao s predsjednikom Rusije Putinom i ja očekujem i nadam se da će se proizvodnja smanjiti za oko 10 miliona barela, a možda i značajno više, što će, ako se ostvari, biti sjajno za industriju nafte i gasa“, objavio je Tramp 2. aprila.
Već 12. aprila OPEK plus je pristao na rekordno smanjenje proizvodnje. Rojters je 30. aprila objavio da je Tramp dao Bin Salmanu ultimatum: smanjite proizvodnju ili rizikujte povlačenje američkih vojnika iz kraljevstva.
Na pitanje o ultimatumu, Tramp je tada odgovorio: „Nijesam morao da mu to kažem“. Rekao je da je razgovarao sa saudijskim princem i da su se dogovorili oko smanjenja proizvodnje.
“Da sumiramo, OPEK više ne donosi odluke na osnovu onoga što je najbolje za njene članice u ekonomskom smislu, kao što bi to trebalo da radi prema statutu organizacije“, kazao je Kelil.
Poklon Trampu
Kada je 2011. godine libijska proizvodnja pogođena ustankom protiv Gadafija, Saudijska Arabija je pokušala da ubijedi OPEK da poveća proizvodnju kako bi spustili cijene. Međutim Alžir, Angola, Ekvador, Irak, Iran, Libija i Venecuela su se oduprle.
“Ranije ste imali jedan blok koji je znao biti veoma glasan, a sastanci su bili neizvjesni“, kazao je Samuel Čizuk, osnivač konsultantske kompanije ELS Analysis.
“Sada Iran i Venecuela i dalje imaju glasove, ali su marginalizovani i u takvom su očajnom ekonomskom stanju da se druge zemlje ustežu da ih politički podrže.“
Bivši iranski predstavnik u OPEK-u Hosein Kazempur Ardebili kazao je za Rojters 2018. godine, kada je OPEK plus popustio pod Trampovim pritiskom i povećao proizvodnju, da je grupa počela da djeluje protiv interesa manjih članica.
“Cijenom nafte su dali poklon Trampu, a nanijeli štetu u prihodima svim članicama OPEK-a“, kazao je on.
Mada nema naznaka da će doći do egzodusa malih članica zbog pomjeranja dinamike – a ima i novih članica – pojedine države su ipak napustile grupu. Katar je izašao 2019. dijelom zbog političkog spora s Rijadom. Još jedan mali proizvođač, Ekvador je izašao ove godine, a Indonezija 2016. Obje države su saopštile da ne žele da ih ograničavaju OPEK-ove proizvodne kvote.
Drugi koji su možda nezadovoljni pravcem u koji ide OPEK, ipak planiraju da ostanu kako bi i dalje imali pravo glasa.
Kao što je za britansku agenciju kazao izvor upućen u naftnu politiku Irana:
“Važno je biti član OPEK-a ili OPEK-a plus, kako biste maksimalno zastupali svoje interese“.
Izvor: Vijesti.me
