Situacija u ekonomijama Centralne, istočne i Jugistočne Evrope (CESEE) biće strašna u 2020. godini, bez garancije značajnog uspona u 2021. godni, ocjenjuje Bečki institut za međunarodne ekonomske studije (wiiw).
Bruto domaći proizvod (BDP) trebao bi se smanjiti između 3% i 11% , s tim da su najteže pogođene zemlje one s najvećom izloženošću trgovini i turizmu.
Mračni brojevi na stranu, većina država CESEE – posebno one u Evropskoj uniji – u jačem su položaju nego u razdoblju 2008.-09., kada su neograničeno kreditiranje i slabe valute kočile lokalni bankarski sektor, konstatuje bečki institut.
Ova institucija kaže da ulagačima u ovim zemljama prijeti “scenario direktne eksproprijacije njihove imovine”.
– Jasno je da mnoge zemlje regije više ne teže ili se ne drže liberalno demokratskog kapitalističkog modela, već su hibridna varijanta u kojoj je država upornija, za neke aktere izvlačeći crvene tepihe, dok drugima dopuštaju da gladuju. Na kraju optimističnog spektra, to će vjerovatno podrazumijevati i više intervencionističkih industrijskih politika, uključujući izdašnije subvencioniranje i poreske režime za strane ulagače. Ipak postoji i moguća obrnuta strana, naime veća autoritarna i proizvoljna ponašanja, kao i favorizovanje. Za to već postoji presedan, najočiglednije u Mađarskoj, Poljskoj i Srbiji, ali postoje i pokazatelji različitih nijansi u državama, uključujući Rumuniju, Albaniju, Sjevernu Makedoniju, Slovačku, Sloveniju i Češku, dok Ukrajina i Moldavija ostaju zarobljene privatnim interesima, navodi institut u svojoj analizi.
U takvom okruženju ulagači će morati nadgledati pokazatelje “puzajuće” eksproprijacije, poput posebnih poreza, iskrivljenih natječajnih postupaka i kaznenih regulatornih mjera, kao i politiziranje neovisnih institucija kao što su sudovi i regulatorne agencije.
Konstatujući kako pristupanje zemalja zapadnog Balkana i istočnog partnerstva članstvu u EU izgleda sve udaljenije, Bečki institut navodi da se usred ovih izazova, javljaju i neke mogućnosti. Prvo, iako je članstvo u EU malo vjerovatno, ekonomska integracija većine CESEE izvan EU s blokom vjerovatno će se povećati. Strani investitori moći će iskoristiti svoj status pristupnika, čime će steći sposobnost istovremene prodaje na tržištima EU, Euroazijske ekonomske unije, pa čak i Kine.
Drugo, usprkos bučnoj geopolitičnosti, CESEE će vjerovatno ostati sigurno utočište za američke investitore, posebno ako se očekuje da će trgovinski rat s Kinom biti velik.
Treće, iako kineski i ruski ulagači mogu zaobići poštenu konkurenciju kako bi osigurali brze pobjede političkim elitama, njihove kolege iz EU-a i SAD-a mogu ponuditi sofisticirane alternative koje odgovaraju lokalnim potrebama.
Na primjer, industrijski projekti kao što su rudnici i fabrike mogu se pokretati obnovljivim izvorima energije, osiguravajući zaposlenje, a istovremeno odgovarajući na zabrinutosti sve ekološki osviještenijeg građanstva.
Za investitore će biti potrebno promišljeno planiranje, zastupanje i navigacija na njihovom putu kroz okruženje rizika do uspjeha.
