Državna revizorska institucija (DRI) uočila je da državne institucije koje gube sudske sporove ne isplaćuju novac ni nakon pravosnažnih presuda, već je ustaljena praksa da se naplata obavlja prinudnim putem, čime se stvaraju dodatni troškovi za budžet.
To je za “Vijesti” kazao član Senata DRI Branislav Radulović koji je najavio da će vrhovna revizija cijeneći visok rizik i ponavljanje identifikovane pojave, u postupku planiranja za 2021. godinu uzeti u obzir reviziju na temu izdataka za prinudnu naplatu po osnovu sudskih sporove koji se isplaćuju iz državnog budžeta.
“DRI je kroz revizije uspjeha, ali i kroz kasnije finansijske revizije utvrdio da se po sudskim rješenjima (odlukama) kojima se nalaže državnom organu isplata određenog novčanog iznosa ne postupa u zakonskom roku, već je ustaljena praksa da se naplata vrši kroz prinudno izvršenje, što dodatno dovodi do nepotrebnih troškova za budžet. Takođe, ovakva praksa otežava evidenciju i kontrolu plaćanja po ovoj osnovi pa se može konstatovati da postoji rizik da se naplata izvrši više puta po istom osnovu. Samo u 2019. godini, na primjer, kod dvije potrošačke jedinice budžeta (MUP i Uprava policije), prema podacima Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, na ime glavnog duga naplaćeno je 2.821.200,72 eura, troškova prinudnog izvršenja 436.398,75 eura i troškova parničnog postupka 1.039.862,29 eura. Prema podacima glavne knjige državnog trezora u 2019. je po osnovu sudskih rješenja isplaćeno ukupno 16,3 miliona eura”, istakao je Radulović.
Veliki ceh bez odgovornosti
On je podsjetio da se vrhovna državna revizija već duži period bavi problematikom izdataka za sudske sporove (posebno po osnovu radnih odnosa) gdje su tužena strana državni organi i koji za posljedicu imaju visoke troškovi koji se svake godine isplaćuju iz državnog budžeta.
DRI je u martu 2016. godine objavio izvještaj o reviziji uspjeha „Izdaci iz budžeta Crne Gore za sudske sporove po osnovu radnih odnosa“ u kojem je izraženo mišljenje da upravljanje izdacima za te sporove po osnovu radnih odnosa nije bilo ekonomično. Tada je utvrđeno da je od 2012. godine do 2015. godne iz državnog budžeta po tom osnovu isplaćeno ukupno 71,3 milion eura, od čega je na osnovu uzorka utvrđeno da je 46 odsto novca pošlo na sudske troškove, a samo 54 odsto predstavlja glavni dug.
“DRI je stoga u cilju poboljšanja ekonomičnosti upravljanja izdacima za sudske sporove (po osnovu radnih odnosa) preporučilo Mininistarstvu finansija, Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa i državnim organima da, između ostalog, uspostave evidencija koje će omogućiti bolji sistem kontrole izdataka i izrade analiza na bazi kojih je neophodno sprovoditi korektivne aktivnosti, da bi se ostvario uticaj na uzrok nastanka spora i spriječilo ponavljanje sporova po istom osnovu. Posebno je preporučeno da se novac za ove izdatke planira i izvršava u budžetima potrošačkih jedinica, kako bi se identifikovala odgovornost istih za izgubljene sporove”, podsjetio je Radulović.
