Vlada treba da donese mjere kojima će pomoći privredi, a što će da osjete i njihovi zaposleni, da preživi teške mjesece dok se tržište ne stabilizuje. Te mjere po uzoru na zemlje EU mogu biti smanjenje fiskalnih obaveza i odlaganje njihovog plaćanja. Krajnji rok da budu spremne za primjenu treba da bude 15. april, kada je rok za prijavu i plaćanje poreza na dodatu vrijednost (PDV) za mart, kazao je u intervjuu za „Vijesti“ doktor poreskog prava i docent na Univerzitetu “Donja Gorica”, Ilija Vukčević.
U ovom trenutku veliki broj država donosi fiskalne i druge politike koje bi ublažile negativne efekte pandemije koronavirusa. Šta u tom smislu može uraditi Vlada Crne Gore?
Svjedoci smo da je većina država počela donošenje seta mjera ekonomske i fiskalne prirode u cilju pomoći privredi. Analizom mjera predloženih u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji evidentno je da one u načelu idu u dva pravca.
Prvi je direktna novčana pomoć ugroženim privrednim subjektima u vidu raznih subvencija iz budžeta ili drugih javnih fondova. Recimo u Sloveniji je prdloženo da u nekim situacijama država sufinasira čak do 40% plata, a pomoć ove prirode je najavila i Evropska unija za svoje države članice. Drugi glavni pravac jesu razne vrste poreskih rashoda, odnosno poreskih olakšica, koje imaju za cilj da bez trošenja dodatnih sredstava iz budžeta države dopuste privredi da „uhvati vazduh“ i prežive naredne mjesece dok se tržišta ne stabilizuju.
Kada je riječ o mjerama koje bi trebalo da preduzme crnogorska izvršna vlast, smatram logičnim ići u pravcu omogućavanja poreskih olakšica i sličnih mjera sa ciljem smanjenja tekućih rashoda ugroženih privrednih društava. Razlog za to je što u našem budžetu ne vidim veliki prostor za direktne subvencije privredi. Zato je neophodno, po ugledu na najavljene mjere u okruženju, predvidjeti odlaganje ili smanjenje fiskalnih obaveza, prije svega PDV-a i poreza i doprinosa na zarade zaposlenih. Sa druge strane, u nizu država predložene su i mjere odlaganja plaćanja rata kredita komercijalnim bankama koje imaju privredni subjekti, kao i umanjenje ili oslobođenje od plaćanja tekućih troškova kao npr. plaćanje računa za električnu energiju.
Kada bi ove fiskalne mjere trebalo da budu donesene i do kada bi trebalo da traju?
Smatram da je krajni rok da se reaguje i da mjere počnu da se primjenjuju 15. april zbog obaveze prijave i plaćanja PDV-a za mart. Upravo je cilj hitnog donošenja tzv. zakona „Za spas Italije“ do 16. marta pokušaj odlaganja plaćanja tekuće PDV obaveze.
Što se trajanja mjera tiče, naravno sve zavisi od razvoja situacije sa epidemijom, međutim, treba uzeti u obzir i da će privrednim društvima biti potrebno jedan do tri mjeseca nakon uspostavljanja redovnog stanja na tržištu da prevaziđu probleme u plaćanju obaveza i naplati potraživanja. Stoga, u ovom momentu bi bilo realno da ove mjere traju najmanje do kraja juna.
Privreda mora da zaradi da bi isplaćivala zarade
Kako utiče novonastala situacija zbog koronavirusa na kompaniju, čiji ste izvršni direktor?
Sa jedne strane, naše privredno društvo („Mermer“ iz Danilovgrada) je strateški vezano za izvoz na inostrana tržišta tako da trpi ogromnu štetu zbog zatvaranja granica. Da stvar bude lošija, Italija i Kina su dva od tri najveća izvozna tržišta, a izvoz u Italiju predstavlja 30% naših ukupnih prihoda. Stoga, jasno je kakve posljedice trpimo jer već nedelju dana kamioni sa našom robom čekaju u lukama Hrvatske iz kojih je obustavljen transport ka Italiji. Ako tome dodamo da je već drugi mjesec potpuno zaustavljen izvoz na tržište Kine, jasno je kakve finansijske gubitke trpimo. Sa druge strane, tehnologija proizvodnje koja podrazumijeva da je većina mašina proizvedena u Italiji, dovodi nas u poziciju da nije moguće izvršiti uvoz neophodnih rezervnih djelova kao i potrošnog materijala.
Zbog svega navedenog, privrednim društvima koja imaju ovakvu uvoznu i izvoznu strukturu djelatnosti slijedi veoma težak period u kojem su mogući i najcrnji scenariji. Stoga, smatram da bi izvršna vlast morala što prije da reaguje i poput niza poteza u drugim oblastima društvenog života, donese paket mjera ekonomske i fiskalne sadržine usmjerenih na privredu uopšte, sa posebnim akcentom na privredna društva koja su najviše pogođena zatvaranjem ili otežanim pristupom inostranim tržištima.
Ono što raduje jeste da je pri koncipiranju dosadašnjih mjera u pogledu određenog stepena zatvaranja granica vođeno računa da se omogući nesmetan protok roba. Smatram da bi sve države regiona trebalo da imaju senzibiliteta za omogućavanje nesmetane cirkulacije roba jer će u protivnom određene privredne grane doživjeti totalni kolaps. Dodatno, prilikom koncipiranja mjera ograničenja radne obaveze treba voditi računa o proizvodnim djelatnostima pošto mi u realnom sektoru možemo da primimo platu jedino ako proizvedemo, prodamo i naplatimo određeni proizvod, dok u javnom sektoru iako dođe do obustave rada, zarade će biti isplaćene iz budžeta.
