Ekonomska opasnost koronavirusa eksponencijalno je veća od rizika za javno zdravlje. Ako virus bude direktno uticao na vaš život, najvjerovatnije će se dogoditi da vas zaustavi u poslu, natjera poslodavca da vas proglasi viškom ili vam odvede kompaniju u bankrot.
Kako piše ugledni Indenpendent, trilioni dolara izbrisani su s finansijskih tržišta ove sedmice i ovo je samo početak ako vlade zemalja ne uskoče.
Ako američki predsjednik Trump i dalje nastavi da se spotiče u rješavanju situacije, to bi moglo značajno uticati na njegove šanse za ponovni izbor. Joe Biden posebno je identifikovao koronavirus kao slabost za Trumpa, obećavajući drugačiji i postojaniji način vođenja zemlje.
Koronavirus je do danas u svijetu ubio više od četiri i po hiljade ljudi, ali ekonomski će osakatiti milione, posebno jer je epidemija stvorila savršenu oluju s padovima na berzi, naftnim ratom između Rusije i Saudijske Arabije i prelivanjem stvarnog rata u Siriji u novu potencijalnu migrantsku krizu.
Autor kaže kako se na koronavirus može gledati kao na trenutak kad su se niti koje spajaju globalnu ekonomiju razdvojile, startupe i rastuće kompanije poput njegove, mogle bi na kraju platiti cijenu.
Jednako je važno kao i borba protiv virusa – ako ne i važnije – “vakcinisati” naše ekonomije protiv nadolazeće pandemije panike. Ljudska patnja može doći u obliku bolesti i smrti. Ali može se doživjeti i da ne možete platiti račune ili izgubiti dom.
Posebno se mala preduzeća muče dok presušuju lanci snabdijevanja i ostavljaju ih bez proizvoda ili bitnih materijala. Kina je najveći svjetski izvoznik i odgovorna je za trećinu svjetske proizvodnje, pa je problem Kine svačiji problem, čak i usred trgovinskog rata između Bijele kuće i Pekinga.
Sve to još više zabrinjava što vlade i dalje to vide kao zdravstvenu krizu, a ne kao ekonomsku. Vrijeme je da ekonomisti preuzmu inicijativu, prije nego što se prava pandemija raširi.
Teško je pretpostaviti da Italija neće ući u recesiju (deveta najjveća svjetska ekonomija sada je zatvorena). Teško je i zamisliti da, ako ne utiče na Evropu i njenog najvećeg trgovinskog partnera, Sjedinjene Države. I nemoguće je vidjeti kako bilo što od ovoga neće donijeti globalni pad, osim ako vlade ne uskoče brže i snažnije nego prije 12 godina tijekom posljednje finansijske krize.
Autor nastavlja kako su ulozi ovoga puta veći jer se čini da postoji koordinirani napor da se ekonomski našteti mnogim zapadnim zemljama i upozori ih na agresivne trgovinske politike koje je Trump s toliko entuzijazma usvojio.
Iako je Kina imala najveću štetu gledajući ekonomske i ljudske troškove virusa, mnogi će u Pekingu vidjeti uzročnika slabljenja američke ekonomije i odvraćanja pažnje od Trumpovih trgovinskih ratova za koje se činilo da eskaliraju bez ikakvog viđenja.
Gotovo savršeno sinrhoniziran s koronavirusom, izbio je rusko-saudijski naftni rat. Kratkoročno, i Moskva i Rijad mogu priuštiti 30-proccentni pad cijene nafte preko noći, ali američki posao s gasom iz škriljca ne može. Najskuplji postupak proizvodnje znači da veliki dio američkog naftnog sektora jednostavno neće postojati ako cijene nafte ostanu na istorijskim minimumima, što će dovesti do zatvaranja, gubitka radnih mjesta i možda čak do recesija na državnom nivou, prenosi Klix.ba.
Ovdje se radi o mnogo više od koronavirusa, cijena nafte ili čak globalne ekonomije. Ovdje se radi o ravnoteži moći Istoka i Zapada. Epicentar toga bila je posljednjih deset godina Sirija. Nakon decenije sukoba na terenu, čini se da je ovo suočavanje sada eskaliralo iz “proxy” rata u ekonomski sukob.
Supersile Rusija i Kina u nastajanju bile su svjedoci onoga što su mnogi smatrali američkom nebitnošću u Siriji. I oni sada pokušavaju da cementiraju svoju viziju uistinu višepolarnog svijeta. Umjesto da američkoj saveznici Saudijskoj Arabiji dopuste da vodi naftna tržišta putem kartela OPEC, Rusija i Kina žele preoblikovati globalna tržišta – i ravnoteže snaga – u svoju korist.
Kako bi preživjeli ove promjene, SAD, Velika Britanija i drugi moraće da zaštite budućnost svojih velikih i malih kompanija i traže mogućnosti da se okoriste novim svjetskim ekonomskim poretkom, a ne uskraćivajući ga. Ignorisanje ovih promjena bit će još štetnije od bilo koje pandemije gripe.
