Kako je siromašni mladić ni iz čega napravio biznis?

Mjesec dana poslije velike bujice koja je pogodila Fritaun u Sijeri Leone, zvuk poput eksplozije prodrmao je mirno jutro i zemlja je drhtala. Kula od karata se rušila. Tog 14. avgusta 2017. godine, rijeka blata, drveća, gromada zemlje i đubreta padala je u grad ubivši više od 1.100 ljudi, uključujući sedam članova porodice u kojoj je živio Alhaji Siraj Bah.

Bah, inače 17-godišnjak u tom trenutku, možda bi umro sa njima, ali radio je noćnu smjenu. Kada je  sutradan pokušao da se vrati kući, put mu je bio blokiran. Nakon nekoliko sati, rekli su mu da niko u kući nije preživio.

Alhaji Siraj Bah, koji sada ima 20 godina, rođen je u udaljenom selu 160 milja od Fritauna. Otac mu je umro kada je imao 12 godina, a mladić je autobusom otputovao do glavnog grada države.

“Živio sam na ulici četiri godine”, rekao je on za “CNN”.

“Obavljao sam toliko svakakvih poslova samo da bih nešto pojeo … Donosio  sam vodu, prao odjeću. Nisam se plašio. Samo sam vjerovao u taj jedan dan, dan kada ću uspjeti”, dodao je.

U televizijskoj emisiji je saznao da je katastrofa koja se dogodila, da su klizišta izazvana krčenjem šuma i lošim upravljanjem otpadom – zbog brzog širenja glavnog grada.

Naime, Fritaun je izgubio 31 odsto svoje guste šume na jugu, između 2001. i 2015. godine, prema “Global Forest Watch-u”. Bez drveća, zemlja na uzvišenjima oko grada natopljena vodom bila je savršen potencijal za eroziju.

Takođe, Fritaun nema organizovano nošenje otpada, a to znači da se smeće često odlaže na ulice, oluke i baca u rečne tokove. Ovo blokira drenažu i može dovesti do poplave, erozije tla i širenja bolesti.

“Shvatio sam da moram da učinim nešto” kaže Bah.

Tinejdžer je odlučio da uloži posljednjih 20 dolara u rješavanje problema plastičnog otpada. Počeo je da radi 16 sati dnevno izrađujući vrećice za reciklažu sačinjenih 70% od listića banane i prodajući ih lokalnim preduzećima, a na njima je marljivo utiskivao svoj logo.

“Veoma je teško sve što trenutno radim, jer  ja sam prvi koji je to uradio u cijeloj mojoj zemlji. Moramo započeti recikliranje svega što koristimo”, dodao je on, prenosi “Telegraf.rs”.

Više od osam miliona tona plastike završi u okeanu svake godine, ali nekoliko afričkih država je preduzelo mjere zabranivši plastične kese, uključujući Maroko, Ruandu i Keniju – ali druge zaostaju.

Bahova kompanija je proizvela otprilike 250.000 kesa, a on se posvetio proizvodnju ekološke alternative za drveni ugalj.

Većina domaćinstava u Sijera Leonu oslanjaju se na ugalj za potrebe spremanja hrane i grijanja, ali sječa drveća za ugalj jedan je od glavnih faktora koji doprinose krčenju šuma i degradaciji zemlje.

Sagorijevanje takođe zagađuje vazduh i može da izazove respiratorne bolesti. U globalu, oko 3,8 miliona ljudi umire svake godine usljed izloženosti dimu, uključujući dim od sagorijevanja uglja, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Bah je naučio na YouTube-u kako da proizvode brikete koji ne prave dim, za koje kaže da sagorijevaju četiri sata duže od uglja ili drva. Sakuplja školjke kokosovog oraha, šećernu trsku, pirinčanu ljusku i otpad od zrna palmi od poljoprivrednika i domaćinstava, usitnjava te sirovine i veže ih skrobom prije nego što se poizvod izbaci kroz mašinu.

Sada zapošljava 38 radnika i napravio je više od 120 tona briketa – za koje kaže da su spasli više od 15.000 stabala.

Država koja počinje iznova

Sijera Leone je među najsiromašnijim zemljama na svijetu, nakon decenija ekonomskog pada i 11 godina građanskog rata, koji je okončan 2002. Više od 60 odsto stanovništva preživljava sa manje od 1,25 dolara dnevno, sa prosječnim očekivanim životnim vijekom od samo 48 godina.

“Djetinjstvo mi je bilo tako teško. Ne želim da druga osoba prođe kroz istu stvar, tako da je to jedan od razloga što to radim”, priča Bah.

Kaže da su neka djeca koju je zaposlio da sakupljaju školjke kokosovog oraha mogla da se vrate u školu sa novcem koji su zaradili.

“Mi se staramo o porodicama koje zapošljavamo, o životnoj sredini, o ljudima oko nas. Svi mladi koje sam upoznao žele da se bave preduzetništvom, žele da pokrenu vlastite kompanije. Nikad niste premladi da biste stvarali kako ste sanjali, nikada niste premladi da biste postigli ono što želite da postignete”, rekao je on.

Prošle godine je osvojio nagradu “Anzisha” za mlade afričke preduzetnike. On je dobio 20.000 dolara od humanitarnog investitora i planira da kupi bolje mašine za ubrzavanje proizvodnje briketa i pomogne mu da se posao proširi u Gvineju, Senegal i Liberiju sljedeće godine.

“Ništa nije nemoguće. Ako drugi to mogu sa 20, 10, 5 dolara, drugi mogu da to urade sa nula dolara. Učinite ono što možete – i uradite više”, zaključuje Bah.

Check Also

Građani pozajmili 455 miliona eura

Ukupni krediti privrede i građana na kraju novembra iznosili su 3,09 milijardi eura. Od tog …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *