Lagarde će koristiti i neuobičajene alate kako bi postigla rezultate

Nakon niza godina pod rukovodstvom Marija Draghija, na čelu Evropske centralne banke odnedavno se nalazi Christine Lagarde. Kao što to obično bude slučaj kod izbora novih visokih funkcionera, u medijima smo imali priliku da propratimo detaljno predstavljanje nove čelnice uz analizu svih njezinih kompetencija s ciljem procjene je li upravo ona najbolji izbor za ovu poziciju.

Lagarde je na čelo centralne banke došla u prilično nezavidnoj poziciji, naslijedivši osobu čija politika me već duže vremena podsjećala na uzrečicu “drži vodu dok majstori odu”. Preciznije, eurozona je nakon godina rasta ušla u silaznu fazu ekonomskog ciklusa bez praktički bilo kakvih monetarnih alata na raspolaganju novom rukovodstvu. Kamatne stope već se nalaze u negativnoj teritoriji te je upitno koliki je dalji potencijal njihovog pada te ima li isti uopšte smisla iz perspektive generisanja pozitivnih ekonomskih učinaka.

Centralna banka u svom bilansu drži visok procenat duga zemalja članica, koji u pojedinim slučajevima doseže i do jedne trećine ukupne zaduženosti. S negativnom depozitnom kamatnom stopom, banke u eurozoni su stimulisane da obilje likvidnosti kojom raspolažu plasiraju stanovništvu i korporacijama umjesto da plaćaju trošak držanja centralnoj banci. To se u praksi pokazalo kao dobar alat stimulisanja kreditne aktivnosti te posljedično cijele ekonomije, naravno do trenutka dok banke ne počnu labaviti uslove za dobivanje kredita i upuštati se u kreditiranje pretjerano rizičnih klijenata.

Upravo iz tog razloga kompetencije Lagarde su izuzetno važne jer je u nedostatku klasičnih alata monetarne politike suočena sa samo dvije mogućnosti. U prvom slučaju se baš kao i njen prethodnik, može nadati najboljem mogućem ishodu u danoj situaciji i uz date limitirane alate. U praksi se to svodi na čekanje da se situacije koje su uzrokovale slabljenje ekonomske aktivnosti u eurozoni riješe (Brexit, trgovinski rat Kine i SAD-a), a da monetarna politika za to vrijeme uspije da spriječi ulazak u recesiju. Iako ovakva politika ne mora nužno biti neuspješna, ne uspijeva riješiti dugoročne slabosti eurozone.

U suprotnom, Lagarde je prisiljena da proširi svoja razmišljanja izvan konvencionalnih alata monetarne politike, a njezini prvi javni nastupi u novoj ulozi sugerišu kako bi upravo ovo mogao biti put za koji se odlučila kao nova predsjednica centralne banke. Naime, Lagarde je samo nekoliko dana prije preuzimanja ove uloge, u javnom nastupu pozvala Njemačku i Holandiju da iskoriste suficite budžeta kako bi povećali investicionu aktivnost i stimulisali ekonomiju. Države su u prošloj godini ostvarile suficite budžeta od 2,0% i 1,5%, a s obzirom na niske, odnosno negativne kamatne stope po kojima se zadužuju, logično je zapitati se zašto ne bi iskoristili ta sredstva za ulaganje u infrastrukturu, ili možda još značajnije edukaciju, inovacije, istraživanja i razvoj s ciljem stvaranja svjetlije ekonomske budućnosti, prenosi Jutarnji.

Lagarde je ovom prilikom istakla kako eurozona dijeli zajedničku valutu, ali ne i zajedničku budžetsku politiku. Naizgled ovo se može činiti kao nevažna opaska budući da je dobro poznato i onima s najosnovnijim znanjem o funkcionisanju eurozone. Značaj izjave pak leži u tome da je prepoznavanje uzroka problema i otvorena komunikacija o istome i prvi korak prema njegovom rješavanju. Članovi centralne banke obično izbjegavaju da imenuju pojedine zemlje u javnim izjavama upliću se i u fiskalnu politiku, što je još jedan pokazatelj kako nova predsjednica nema problema s odmicanjem od uobičajenoga. Slična razmišljanja je predstavila i u svom prvom javnom nastupu nakon preuzimanja nove pozicije, gdje je još jednom pozvala vlade eurozone da povećaju državnu potrošnju, uz naglasak na razliku između jednostavnog i produktivnog povećanja državnih rashoda. Prvo ima brže i direktnije ekonomske učinke te je upravo zato često omiljen alat političara. Produktivnije investicije se odnose na ranije navedena ulaganja u edukaciju i inovacije koja prvotno stimulišu ekonomiju kroz rast potrošnje, ali generišu i dugoročne pozitivne ekonomske i socijalne posljedice.

Aktuelno usporavanje ekonomskog rasta jasno je otkrilo slabe tačke eurozone i pojedinih zemalja članica. Upravo to je lekcija na kojoj se treba temeljiti buduća ekonomska politika. Dometi Lagarde u ovom području su naravno ograničeni, budući da nema zvaničnih kanala kojima će podstaći države da više investiraju a još manje da odredi kanale tih investicija. Ipak, Lagarde je do sada pokazala kako ima razmišljanja usmjerena dugoročnom poboljšanju ekonomskog blagostanja te da se ne boji koristiti neuobičajene alate kako bi postigla te rezultate, što čini moja razmišljanja oko budućnosti eurozone nešto optimističnijima.

Check Also

Hakeri ‘provalili’ u 60 banaka i korisnicima ukrali sav novac

Norveška kompanija za mobilnu sigurnost Promon otkrila je opasan propust na Android mobilnim uređajima koja …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *