Vjerujem da će ukidanje kriznog poreza direktno uticati na povećanje neto plata, bar kod zaposlenih na čija primanja se odnosio, poručio je ministar finansija Darko Radunović.
On je ukazao da će ispuniti obećanje da iduće godine dođe do smanjenja stope oporezivanja dohotka većeg od prosjeka u državi sa 11 na devet odsto.
“Ova mjera je saglasna našem koncepcijskom opredjeljenju da se privreda rastereti u maksimalno mogućoj mjeri, da bi se povećao prostor za nova zapošljavanja i za uvećanje plata”, rekao je Radunović u intervjuu “Vijestima”.
Radunović je kazao da za sada neće biti uvođenja neoporezivog dijela zarade i poručio da se porezi i doprinosi ne mogu trivijalno smanjivati, jer bi to bilo “tipično populističko i ekonomski neodgovorno postupanje”.
Ministar je naglasio da je sada fokus usmjeren ka povećanju bruto zarada, otvaranju radnih mjesta i minimizovanju neregistrovane zaposlenosti.
On je saglasan da su ukupne obaveze po zaradama zaposlenih nominalno visoke, “posebno ako se na to gleda kao na parametar van cjelovitog makroekonomskog konteksta”.
“Upravo zbog ukupnosti ekonomskog sistema, odnosno zbog balansa budžetskih prihoda i obaveza, porezi i doprinosi se ne mogu trivijalno smanjivati, jer bi to bilo tipično populističko i ekonomski neodgovorno postupanje… Imamo stalno nastojanje da se poveća konkurentost ekonomije i njen ukupni efekat, tako da se otvori prostor za povećanje zaposlenosti, čime se proširuje poreska baza. Samo takvim širenjem, uz suzbijanje sive ekonomije, stvara se prirodan ambijent za smanjenje obaveza o kojima govorimo… Ovo je, dakle, vrlo kompleksna i osjetljiva problematika koja zahtijeva pažljivo balansiranje, bez radikalnih poteza”, odgovorio je Radunović.
Radunović je najavio da očekuje do kraja ove godine bude zaključen ISDA aranžman, koji je pravni osnov za realizaciju hedžing transakcije kod kredita za auto-put, a da se uslovi za prvu zaštitnu hedžing transakciju definišu u toku 2020. godine.
“Kao ozbiljna država, naravno, ne možemo se ‘kockati’. Zbog toga smo se, u dužem periodu bavili traženjem optimalnog modela koji će, faktički, konvertovati dolarsko zaduženje u euro kao valutu koju domicilno koristimo”, kazao je Radunović.
Istakao je da druga dionica auto-puta neće biti finansirana novim zaduženjem, već se razmatraju modeli poput koncesije i javno-privatnog partnerstva, ili njihovo kombinovanje, za nastavak posla.
Hoćete li uvesti neoporezivi dio zarade ili smanjiti dažbine na plate po kojima je Crna Gora lider u regionu?
Slažem se sa ocjenom da su ukupne obaveze po zaradama zaposlenih nominalno visoke, posebno ako ih posmatramo kao autonoman i izolovan parametar, van cjelovitog makroekonomskog konteksta. Upravo zbog ukupnosti ekonomskog sistema, odnosno zbog balansa budžetskih prihoda i obaveza, porezi i doprinosi se ne mogu trivijalno smanjivati, jer bi to bilo tipično populističko i ekonomski neodgovorno postupanje.
Mi moramo stalno imati u vidu potrebu održivosti fiskalnog sistema i fondova na koje se odnose doprinosi na lična primanja. U istoj vizuri, naoko s druge strane, imamo stalno nastojanje da se poveća konkurentost naše ekonomije i njen ukupni efekat, tako da se otvori prostor za povećanje zaposlenosti, čime se proširuje poreska baza. Samo takvim širenjem, uz suzbijanje sive ekonomije, stvara se prirodan ambijent za smanjenje obaveza o kojima govorimo.
Ovo je, dakle, vrlo kompleksna i osjetljiva problematika koja zahtijeva pažljivo balansiranje, bez radikalnih poteza. Moje je ubjeđenje da je Vlada prilično uspješna u tom problemskom kompleksu, o čemu govori povećanje broja zaposlenih za cca 30 hiljada, od početka mandata do danas.
U Crnoj Gori smo imali iskustva sa neoporezivim dijelom zarade. Efekti nijesu bili proporcionalni, upravo zbog izolovanosti te mjere od drugih segmentata ekonomske politike. Uostalom, i u svijetu i kod nas su se promijenile stimulativne razvojne prakse. Sada je razvojni fokus usmjeren ka povećanju bruto zarada, otvaranju novih radnih mjesta i minimizovanju neregistrovane zaposlenosti. Istina je da određeni broj zemalja u našem okruženju još ekperimentiše sa modelom neoporezivog dijela dohotka, ali njihov ukupni rezultat, kada se posmatra makroekonomska cjelina, uključujući stopu nezaposlenosti, nijesu na nivou našeg rezultata.
MMF je upozorio da će Vlada, ako nastavi gradnju auto-puta kroz novo zaduženje, ugroziti fiskalnu održivost. Kako će država da finansira drugi dio projekta?
Treba imati u vidu da je dinamika operativnih radova na nezapočetim dionicama auto-puta zavisna od dvije grupe parametara. Prva se odnosi na integrisanje ovog projekta u evropsku mrežu auto-puteva, odnosno na dinamiku kojom će Republika Srbija realizovati svoj dio koridora 11 na koji se povezuje naš auto-put. Naime, nesumnjivo je da će auto-put Bar – Boljare imati puni strateški efekat tek kada se realizuje infrastrukturna integrisanost, iz čega proizilazi i potreba dinamičkog usaglašavanja realizacije ovih projekata u Crnoj Gori i Srbiji.
Druga grupa parametara podrazumijeva sve naše interne predradnje za neposrednu investiciju. To prvenstveno znači preciziranje trase i troškova druge dionice Andrijevica – Mateševo, a zatim definisanje modela njenog finansiranja. Naravno, već sada je jasno da će ova dionica koštati znatno manje od rute Mateševo – Bioče, ali se kod ovako visokih investicija projekcije moraju raditi sa maksimalno mogućom preciznošću jer i male površnosti rezultiraju nominalno velikim iznosima greške.
Ono što već sada znamo je da druga dionica neće biti finansirana novim kreditnim zaduženjem. Naime, utvrdili smo dinamiku smanjenja aktuelnog javnog duga Crne Gore i odlučni smo da je realizujemo i da javni dug svedemo na znatno niži nivo. Zato intenzivno razmatramo modele poput koncesije i javno-privatnog partnerstva, pa i njihovo kombinovanje. U skupštinskoj proceduri su prijedlozi odgovarajućih zakona koji će biti legislativna platforma za pomenute modele.
Zakoni će uključivati i proceduru izbora i angažovanja partnera, odnosno investitora, njihova prava i obaveze, formate zaštite države, odnosno svođenja rizika na najmanju moguću mjeru. Ovdje prvenstveno mislim na eliminaciju rizika skrivenih troškova, posebno ako bi se oni mogli projektovati na povećanje javnog duga. Zato već sada, sa međunarodnim finansijskim institucijama, dogovaramo obuku naših kadrova za procjenu rizika koncesija i privatno-javnih partnerstva. To znanje će biti primjenjivo ne samo za nastavak projekta auto-puta, već i za druge aranžmane čije se planiranje bude zasnivalo na novim zakonskim okvirima.
Državi auto-put može postati skuplji zbog kredita u dolarima i značajnjih kursnih razlika u odnosu na euro. Zar nije vrijeme da budžet zaštitite od valutnog rizika, jesu li završeni pregovori sa bankama o tom hedžing aranžmanu?
S obzirom na to da se prva dionica auto-puta finansira iz dolarskog kredita, jasno je da postoji ozbiljan valutni rizik koji proističe iz fluktuacije kursnog odnosa dolar/euro. Teorijski, ta fluktuacija može imati i štetne i korisne posljedice na nas kao korisnika kredita, ali se, kao ozbiljna država, naravno, ne možemo ‘kockati’. Zbog toga smo se, u dužem periodu, bavili traženjem optimalnog modela koji će, faktički, konvertovati dolarsko zaduženje u euro kao valutu koju domicilno koristimo.
Sa šest međunarodnih banaka smo u procesu pregovora oko pripreme i usaglašavanja kompletne pravne dokumentacije kao podloge za zaključenje ISDA sporazuma koji je pravni osnov za realizaciju hedžing transakcije. Takvom transakcijom, naše zaduženje se konvertuje u euro-dug, a rizici promjene kursnog odnosa eura i dolara prelaze na treće lice. Očekujem da, do kraja ove godine, ISDA aranžman bude zaključen, a da se uslovi za prvu zaštitnu hedžing transakciju definišu u toku 2020. godine, zavisno od kretanja valutnih kurseva na tržištu.
Jasno je da je, za takvu transakciju, veoma bitno odabrati pravi, za nas najpovoljniji momenat, na osnovu projekcija kretanja kurseva, što nije jednostavno. Po predmetnom kreditnom aranžmanu, mi smo još u okvirima grejs-perioda. Otplata glavnice počinje u julu 2021. godine, a godišnja tranša je na nivou od 67,5 miliona dolara. Dakle, samo se neposredno pred plaćanje tranše može približno uporediti kvantum kursnih razlika i transakcionih troškova. No, ni to nije sve – tek se na kraju perioda otplate, odnosno 2035. godine, kada se izračuna ukupan iznos otplate u eurima, može sagledati ukupan dobitak ili gubitak. Ovo navodim samo kao ilustraciju kompleksnosti ovog kreditnog aranžmana i planiranih zaštitnih postupaka.
Šta će biti odgovor Crne Gore na nadolazeću ekonomsku krizu, na koju svjetski stručnjaci upozoravaju, s obzirom na to da se od one prethodne branila povećanjem poreza, akciza i zaduženjima?
Potencijalna nova ekonomska kriza se najavljuje prvenstveno na osnovu aktuelnih i projektovanih stopa rasta na globalnom nivou, prvenstveno u razvijenim ekonomijama. Takva parametrizacija ukazuje na moguću recesiju, sa bitnim implikacijama na ukupnu svjetsku ekonomiju, pa, naravno, i na zemlje u razvoju, iako one, ni na koji način, ne doprinose indukovanju kriznog scenarija. U svakom slučaju, ne radi se o krizi koja će, po spoljnoj vizuri i po silini udara u kratkom vremenu, ličiti na onu iz 2008. godine, ali se ne isključuje mogućnost da efekti budu jednako radikalni.
S druge strane, svjedoci smo tekućih i mogućih zbivanja koja već imaju ili mogu imati jako nepovoljne refleksije na globalnu ekonomiju. Proces globalizacije je pod udarom narastajućeg državno-ekonomskog protekcionizma. Dalje, imamo latentan trgovinski sukob SAD i Kine. Uz to, politika se, kroz sankcioni model, postavila iznad ekonomije u odnosima Evropske unije i Rusije. Imamo i oružane sukobe na Srednjem istoku koji su, već odavno, prevazišli lokalni okvir i sve više, pored etničko-političke, imaju i ekonomsku komponentu. Nije ni izbliza jasno kakve će implikacije imati Bregzit, zatim kriza u pojedinim značajnim državama EU poput Italije, kao ni sama institucionalno-organizaciona kriza u ovoj asocijaciji.
Postoji još čitav niz faktora koji, poput pomenutih, mogu imati negativan uticaj na globalni ekonomski razvoj, dakle i doprinijeti intenziviranju najavljene krize i njenim neočekivanim pojavnim formatima.
U tako nejasnim, a prilično prijetećim okolnostima, jasno je da male ekonomije, posebno one koje su, zbog svoje otvorenosti, izložene okolini, ne mogu da se izoluju od negativnih uticaja. Zato se moramo koncentrisati na praćenje zbivanja, predviđanje implikacija i, u mjeri mogućeg, preduzimanje zaštitnih mjera, tamo gdje je to moguće. Primjera radi, za našu ekonomiju su jako važna predviđanja kretanja u sektoru turizma na globalnom nivou i odgovarajuće „okretanje“ ponude onim emitivnim tržištima koja će biti najmanje tangirana krizom.
S druge strane, ostaje nam da, u vremenu naglašenih tenzija i neizvjesnosti, nastavimo i koliko god je moguće intenziviramo reformski proces, čuvajući opredjeljenja koja vode zaokruženju fiskalne stabilnosti i samoodrživosti i daljem kompetitivnom jačanju naše ekonomije, uz stalni politički angažman na doprinosu regionalnoj stabilnosti.
Opasno bi bilo da naše radne kapacitete rasipamo na prazno razmatranje „što će biti, ako bude“, posebno ako nove globalne opasnosti ne možemo spriječiti. I bez ovih prijetećih najava, mi imamo više nego dovoljno internog posla čiji rezultat jeste i važan i koristan za Crnu Goru, bez obzira na eksterne procese i zbivanja.
Državna revizorska institucija je utvrdila značajna odstupanja od planova koje je Vlada zacrtala u Fiskalnoj strategiji, kao i u reviziji o završnom računu budžeta za 2018. Zašto do toga dolazi?
Ne mislim da Vaša konstatacija može opstati ako se Izvještaj DRI o prijedlogu Zakona o završnom računu budžeta za 2018. pročita pažljivo i u cjelini. Odstupanja ima, ali se ona ne mogu nikako kvalifikovati kao značajno odstupanje od Fiskalne strategije. Većina zapažanja, primjedbi i sugestija u Izvještaju su tehničke prirode i mi ćemo ih otkloniti, saglasno preporukama.
DRI je u kontrolnoj reviziji Regionalnog vodovoda ocijenila da bi bio nepotreban trošak za državni budžet od 7,93 miliona za isplatu osnivačkog uloga IRF-a u postupku transformacije javnog preduzeća: da li ćete poštovati preporuku?
Što se tiče pitanja učešća države u regulisanju pitanja IRF-a u Regionalnom vodovodu, kao što ste upoznati, još uvijek nije donijeta odluka na koji način će pomenuta inicijativa biti regulisana. Vlada još razmatra da li će to biti jednočlano ili dvočlano društvo i kakve sve to pravne i ekonomske aspekte ima što se tiče i jednog i drugog društva, i na bazi toga biće donijeta odluka. Svakako, tokom razmatranja prijedloga biće uzeto u obzir i mišljenje DRI, tako da će u krajnjem rješenje pomenutog pitanja obuhvatati sva relevantna mišljenja.
Budžet je razvojni, oštrije ćemo kod naplate poreza
Ministar finansija je, navodeći podatke iz nedavno predstavljenog predloga budžeta za iduću godinu od 2,57 milijardi, naglasio je da su fokusirani i na reformu poreske administracije, uz kreditnu podršku Svjetske banke, za povećanje discipline, odnosno efikasniju naplatu poreza i doprinosa.
Radunović je precizirao da su izdaci (koji ukupno iznose 2 milijarde i 38 miliona eura, što je 40,5% BDP-a planiranog za 2020), u odnosu na ovu godinu, veći za 61,7 miliona. “To je zbog povećanja bruto zarada u zdravstvu, prosvjeti, povećanih troškova zdravstvene zaštite, nastavka izgradnje auto-puta i rješavanja pitanja konsolidacije Montenegro airlinesa”.
Za kapitalni budžet planirano je oko 230 miliona eura, odnosno 4,6% BDP-a.
“Sredstva kapitalnog budžeta namijenjena su za projekte kojima se unapređuje javna infrastruktura i turistička ponuda, uključujući prioritetnu dionicu auto-puta”, kazao je Radunović.
On je rekao da je predviđeni deficit budžeta oko 50 miliona eura, odnosno nešto manje od 1% BDP-a, što nije potpuno saglasno planu finansijske konsolidacije. “Ali, očigledno je da imamo nastavak trenda smanjenja deficita budžeta, s obzirom na to da je, 2017. godine, kada smo počeli finansijsku konsolidaciju, relativni deficit bio 5,8% BDP-a”, naglasio je ministar, navodeći da je predviđen suficit u odnosu na tekuću budžetsku potrošnju od oko 180 miliona eura (3,6% BDP-a), kao i primarni suficit od 1,1% BDP-a.
Podsjetio je da su predvidjeli novac za nastavak sprovođenja optimizacije javne uprave kroz isplatu otpremnina zaposlenima, ukidanje “kriznog poreza“…
“Budžet za 2020. ima prvenstveno razvojni karakter jer, pored ostalog, predviđa značajna izdvajanja za nastavak snažnog investicionog ciklusa iz prethodnog perioda, te završetak oko 30 kapitalnih projekata. Karakteristika novog budžeta je nastavak ulaganja u oblasti zdravstva i prosvjete, ne samo kroz uvećane zarade, nego i kroz investicije u infrastrukturne objekte i modernizaciju kroz nabavku adekvatne specijalizovane opreme za oba ova sektora”, dodao je ministar.
Radunović je naveo i “značajna mandatorna izdvajanja u oblasti penzionog osiguranja kojima je podržano redovno usklađivanje penzija”.
“Obezbijeđeni su i transferi za socijalnu zaštitu, subvencije poljoprivrednim proizvođačima, realizacija više projekata u oblasti sporta i omladine, unapređenje bezbjednosnog sistema i slično”.
On je ocijenio da se iz predloga budžeta vidi i “namjera Vlade da nastavi restriktivnu politiku potrošnje državne administracije, prvenstveno u odnosu na neproduktivne troškove, poput reprezentacije i službenih putovanja”. “Racionalizovaće se i troškovi objedinjenih nabavki opreme za državnu upravu.
Nijesu predviđena sredstva za rješavanje stambenih pitanja, sem za namjene koje proističu iz sporazuma o finansijskoj podršci potpisanih sa solidarnim i sindikalnim organizacijama u oblasti zdravstva, prosvjete i službi bezbjednosti”, dodao je Radunović.
Radi relaksacije skupih zaduženja iz prošlosti, emitovali smo obveznice u vrijednosti od 500 miliona eura, uz povoljnu kamatnu stopu od samo 2,55% godišnje. To je, naravno, u određenom procentu, uticalo na javni dug, tako da će on ove godine dostići svoj maksimum od 79%, ali će već sljedeće početi intenzivno da pada. Realno je da 2022. godine bude na nivou 63% BDP-a
Javni dug dostiže maksimum od 79%, ali će da pada od 2020.
Ukupan javni dug države će na kraju godine značajno preći 70 odsto BDP-a, da li je realno moguće da bude ispod mastrihtskog limita od 60% do 2022, što najavljujete strateškim dokumentima?
Tačno je da smo u Programu ekonomskih reformi i Smjernicama makroekonomske i fiskalne politike planirali da, do 2022. godine, naš javni dug svedemo u mastrihtski okvir, odnosno ispod 60%. Međutim, realnost nas stalno dovodi u situaciju vaganja različitih opcija i koraka. Nijedan od tih koraka ne donosi samo prednosti, već vuče i neke nedostatke. Mi i dalje ne odustajemo od pomenutog plana svođenja javnog duga na 60%, ali treba imati u vidu da smo, u međuvremenu, imali neke iznuđene pomake u suprotnom smjeru. Tako smo, ove godine, radi relaksacije skupih zaduženja iz prošlosti, emitovali obveznice u vrijednosti od 500 miliona eura, uz povoljnu kamatnu stopu od samo 2,55% godišnje. To je, naravno, u određenom procentu, uticalo na javni dug, tako da će on ove godine dostići svoj maksimum od 79%, ali će već sljedeće početi intenzivno da pada. Imali smo i promjenu u planu budžeta za period 2020-22. godine, zbog povećanja izdataka za zarade u prosvjeti i zdravstvu, rasta troškova zdravstva i još nekih uvećanih troškovnih pozicija budžeta. U tom kontekstu, realno je da 2022. godine javni dug bude na nivou 63% BDP-a.
Bez namjere da zatvaram oči pred ovom korekcijom, hoću da naglasim da je mastrihtski limit od 60% ipak samo psihološka linija i da, uz evidentno dostižan pad javnog duga za nekih 16 procentnih poena (umjesto planiranih 19), nikako ne smijemo biti nezadovoljni. U makroekonomskom planiranju je ključno da li pratite projektovane trendove i da, za slučajeve gdje to nijeste 100% uspjeli, postoji racionalan benefit koji potvrđuje da korekcija nije posljedica površnosti ili planske neodgovornosti, nego rezultat racionalne reakcije na okolnosti koje nijesu bile poznate kod primarnog planiranja.
Izvor: Vijesti online
