Tamna strana istorije ili kako su američke banke prihvatale robove kao garanciju za odobravanje kredita

Avgusta ove godine navršilo se 400 godina otkako su prve porobljene Afrikance trgovci robljem dovezli na prostor današnjeg SAD-a. Ropstvo je u SAD-u zvanično zabranjeno 1865., ali povjesničari upozoravaju da se nasljedstvo ropstva još uvijek ne može odvojiti od ekonomskog uticaja na društvo, navodi BBC.

Zoe Thomas članak započinje vrućim avgustovskim danom kojega se 25 ljudi okupilo ispred malog komemoracijskog spomenika u finansijskom distriktu New Yorka. Vodič im je objasnio da je tu bila glavna tržnica robova, da su se samo dvije ulice dalje od današnje njujorške berze kupovali i prodavali muškarci, žene i djeca.

“To nije istorija crnaca. To nije povijest New Yorka ili SAD-a. To je svjetska istorija”, kazala im je Damaris Obi.

To je ujedno i ekonomska istorija. Direktorica agencije koja vodi obilaske “NYC Slavery and Underground Railroad”, Stacey Toussaint, otkriva da su ljudi često iznenađeni koliko je ropstvo bilo važno za New York. “Oni ne shvataju da su porobljeni ljudi izgradili zid po kojem je nazvan Wall Street.”

Procjenjuje se da je taj grad inkasirao 40 posto ukupnih američkih prihoda od pamuka, kroz svoje finansijske kompanije, brodarstvo i osiguravajuće kompanije. Robovlasništvo je cvjetalo tokom kolonijalne vladavine. Britanski i holandski doseljenici oslanjali su se na rad robova kako bi razvijali svoje farme i gradili nove gradove, što je vremenom sve skupa postalo SAD.

Robovi su radili na plantažama pamuka, šećera i duvana. Ono što bi proizveli, slalo se u Europu ili u sjeverne kolonije na dalju preradu. A zarada od tih proizvoda koristila se za nove ekspedicije u Afriku u kojima su se zarobljavali novi ljudi i slali nazad u SAD. Zemljoposjednici bi od Londona podizali zajmove kako bi nabavili brodove i sve potrebno za takve ekspedicije.

U 19. vijeku američke banke i južne države prodavale su obveznice kako bi aktivno pomagale širenje plantaža na kojima su radili robovi. Prisilno dovoženje ljudi iz Afrike u SAD sa sobom je nosilo rizike, pa je iz toga izrasla nova finansijska grana – osiguranje.

Neke od najvećih američkih kompanija – New York Life, AIG, Aetna – prodavale su polise kojima se osiguravalo da će robovlasnici biti u stanju da kompenzuji novčani gubitak u slučajevima kad bi robovi bili ubijeni ili ranjeni. Do sredine 19. vijeka izvoz sirovog pamuka donosio je SAD-u više od polovice zarade od prekomorskog izvoza.

Ono što se nije uspjelo prodati vani, slalo se u predionice po sjeveru SAD-a. Američke banke tog doba, kad bi procjenjivale nečije bogatstvo, u računicu su uzimale i broj robova koje bi dotična osoba posjedovala. Posljednjih godina neke američke banke počele su slati javna izvinjenja društvu zbog svoje uloge u istoriji robovlasništva.

JP Morgan Chase, danas najveća američka banka, priznala je 2005. da su dvije njene podružnice – Citizens’ Bank i Canal Bank iz Louisiane – prihvatale navođenje robova kao garanciju za odobravanje kredita. Pa ako bi zemljoposjednik bankrotirao, banka bi mu zaplijenila robove. Prije toga to su činile još i Citibank, Bank of America, Wells Fargo i mnogi drugi.

“Ropstvo je imalo sveopšti utjicaj na američku ekonomiju”, ustvrdio je Sven Beckert, profesor istorije Amerike na Harvardu.

On je otkrio da gradovi poput Bostona nikada nisu imali veliku ulogu u trgovini robovima, ali su direktno profitirali na ekonomiji koja je počivala na radu robova.

Čak i trgovci iz Nove Engleske zarađivali su prodajući drvo i led na jugu i po Karibima, a onda bi tim novcem kupovali pamuk i šećer. Brendovi poput Brooks Brothersa, najveća kompanija za odjeću muškaraca u SAD-u, jug SAD-a pretvorila je u jedan kraj svog visoko modnog biznisa. Domino’s Sugar je prerađivao šećer koji su kao šećernu trsku uzgajali robovi.

Zarađivale su i američke željeznice koje su imale posebno konstruisane vozove za prevoz poljoprivrednih proizvoda američkih robova. Dobrim dijelom robovi su gradili i željeznice. Tokom vijeka i po otkako je zabranjeno ropstvo u SAD-u, zakoni koji su zabranjivali potpuno učestvovanje robovlasnika u ekonomiji SAD-a, oblikovali su zemlju.

Nakon Američkog građanskog rata, predsjednik Andrew Johnson, koji je naslijedio ubijenog Abrahama Lincolna, nije htio da se zamjera južnjacima utjerivanjem isplate odšteta novooslobođenim bivšim robovima. To plus niz drugih zakona koji su ekonomski i politički obespravljivali bivše robove, doveli su kao posljedicu do dandanas izrazitih raslojenosti u društvu.

Ali, navodi BBC, tema nije zaključena, doživjela je svoju renesansu u već nezvanično započetoj predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore 2020. Senator iz New Jerseyja Cory Booker, kandidat za čovjeka kojega će na izborima niminovati Demokratska stranka, predložio je zakon kojim bi se osnovao odbor sa zadatkom da pronađe način za isplatu odšteta potomcima.

Predlog su podržali mnogi drugi kandidati Demokratske stranke. Ali, iako već postoji nekoliko konkretnih predloga, ankete pokazuju da većina Amerikanaca ne podržava ovu ideju.

U međuvremenu spomen obilježje na mjestu bivše najveće pijace robovima u New Yorku smješten je tako blizu njujorškoj berzi da djeluje kao trajni podsjetnik snažne povezanosti ekonomskog i ropskog naslijeđa u SAD-u.

(Express)

Check Also

Do kraja godine biće obrađeno svih 51.000 zahtjeva za legalizaciju

Od podnijetih 51.000 zahtjeva za legalizaciju bespravno podignutih objekata do sadaje obrađeno 31.000. Preostalih dvadeset …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *