Poslodavci, ali i država nijesu ništa uradili da zadrže mladu radnu snagu u zemlji – prije svega povećanjem zarada. U prilog tome svjedoči podatak da u Crnoj Gori, prema podacima CBCG, plate stagniraju već devet godina, iako je došlo do zavidnog rasta ekonomije…
Unija poslodavaca iznenadila je crnogorsku javnost saopštenjem u kome se ističe da će „nadolazeći talas odliva radne snage biti koban po crnogorsku privredu i tržište rada“.
To je najdramatičnije saopštenje nekog relevantnog poslovnog udruženja nakon dvije i po decenije i uvođenja sankcija tadašnjoj SR Jugoslaviji u čijem sastavu je, podsjetimo, bila i Crna Gora.
Poslodavci su, što se tiče odliva radne snage, potpuno u pravu. Mlada i mahom obrazovana radna snaga odlazi trajno iz Crne Gore.
Mladi odlaze
Prema zvaničnim podacima, samo u posljednje tri godine Njemačka je crnogorskim građanima izdala oko 3.000 radnih dozvola.
Poseban problem predstavlja sezonska radna snaga.
Niko ne vodi evidenciju koliko mladih iz Crne Gore radi sezonski od Hrvatske, preko Malte do Sjedinjenih Američkih Država, ali je sigurno riječ o više hiljada osoba.
Bilo je inicijativa da Crna Gora drastično spusti kvotu za sezonski rad stranaca, kako bi stimulisala domaću sezonsku tražnju, no od toga ne bi bilo neke vajde.
Jedno je sigurno – slabo ko od mladih iz Crne Gore želi da sezonski radi za 300-400 eura bez slobodnog dana i uglavnom bez osiguranja na crnogorskom primorju, no, iz sasvim razumljivih razloga, radi za višestruko veću sumu u pomenutim zemljama.
Plate stagniraju devet godina, nema stimilacije
S druge strane, poslodavci, ali i država nijesu ništa uradili da zadrže mladu radnu snagu u zemlji – prije svega povećanjem zarada.
U prilog tome svjedoči podatak u Crnoj Gori plate stagniraju već devet godina, iako je došlo do zavidnog rasta stope ekonomije.
Tako su pedantni ekonomisti iz Centralne banke izračunali da je najveća realna zarada u Crnoj Gori bila ona isplaćena 2010. godine. Od tada je razliku od nekih tridesetak eura pojela – inflacija.
Takođe, država nije stvorila stimulativan okvir za rast zarada. Dok su države regiona više puta povećavale minimalce i uvodile neoporezovane djelove zarada sve u cilju povećanja plata, dotle se naša izvršna vlast tri godine premišljala i na kraju, reklo bi se sa zakašnjenjem, povećala najmanji minimalac u regionu na 222 eura.
Gazde i poslodavci su, sudeći prema relevantnim podacima, tokom posljednjih nekoliko godina dobro iskoristili rast ekonomije.
Tako je prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori čak 60.000 praznih stanova, a na računima komercijalnih banaka se početkom ove godine nalazilo oko 3,4 milijarde eura (pola firme, a pola stanovništvo). To praktično znači da ne stoje primjedbe poslodavaca, da nema para za povećanje zarada.
Očigledno je da novca ima, ali još nijesu posegnuli za tom mjerom.
Ista plata 14 godina
Sagovornici Portala Analitika iz sektora usluga tvrde da im plate nijesu povećavane više od deceniju. To praktično znači da je procjena CBCG da plate stagniraju – korektna.
„Zaposlila sam se prije 14 godina i od tada mi je plata ostala ista 300 eura. Gazde tvrde da je to zbog države koja uzima veliki porez, ali ja u to ne vjerujem jer oni voze džipove i kupuju stanove na Primorju“, tvrdi za naš portal Nadežda N. radnica u jednoj podgoričkoj kladionici.
Jovana. M kasirka u jednom podgoričkom supermarketu kaže za naš portal da u tom lancu plate nijesu povećavane već deset godina.
„Radimo i ćutimo. Sva sreća da ćemo dobiti neradnu nedjelju, a o povećanju zarada niko i ne pomišlja iako su pazari porasli“, dodaje naša sagovornica.
Visoka poreska opterećenja plata
Poslodavci su u pravu kada se žale na visoka poreska opterećenja rada. Opterećenja su do sada iznosila oko 66 odsto i najnovijim mjerama su smanjena na 64 odsto, ali su i dalje najveća u regionu.
Zbog toga se mora naći način da država ide na dalje smanjenje poreskog opterećenja rada uz prelaznu mjeru – uvođenje neoporezivog dijela plate kako bi snažnije stimulisala rast zarada.
„UPCG godinama unazad predlaže smanjivanje troškova (poreskog opterećenja) na rad, jer je Crna Gora jedina zemlja u regionu u kojoj se, primjera radi, dio zarade koji se odnosi na topli obrok i regres oporezuju. Za razliku od nas, Republika Srpska je upravo iz razloga suočavanja sa ozbiljnim odlivom radne snage, kako bi postala primamljiva za svoje radnike, nedavno usvojila mjeru za izvjesno povećanje plata, te će država za zarade iznad оdređenog iznosa poslodavcima vraćati 70% uplaćenih doprinosa na taj uvećani dio“, navedeno je u saopštenju Unije poslodavaca dostavljenom Portalu Analitika.
Jeftina radna snaga u turizmu
Na očiglednu stagnaciju rasta zarada u Crnoj Gori uticala je procjena izvršne vlasti da preko svake mjere stimuliše razvoj turističke privrede – iako je u pitanju niskoprofitna djelatnost sa malim prosječnim zaradama.
Zvanični podaci govore da je prosječna plata u turističkom sektoru manja od 390 eura i za četvrtinu je niža od državnog prosjeka.
Takođe, Analiza Ministarstva održivog razvoja i turizma iz 2014. godine pokazala je da je period povrata investicije u hotel sa pet zvjezdica sa 300 soba, na atraktivnoj lokaciji u Budvi, vrijednosti 63 miliona eura na 35.000 kvm bruto-razvijene građevinske površine (BGRP) je veći od 18 godina.
Što praktično dovodi u pitanju isplativost takve investicije, a i prilično obesmišljava vladino tvrdoglavo insistiranje na razvoju turizma. Jednostano rečeno: država treba da stimuliše otvaranje visokoplatežnih radnih mjesta poput onih iz oblasti IT-a, poljoprivrede i industrije.
Šta dalje: Iz Unije poslodavaca su upozorili da najavom otvaranja tržišta u EU, nedostatak radnika će vrlo brzo postati ključni problem crnogorske privrede – ne samo u oblasti ugostiteljstva, turizma i građevinarstva, već i mnogih drugih djelatnosti, poput zdravstva.
Nadalje, odliv mlade radne snage i nepovoljna demografska kretanje dovešće do ozbiljnih problema u održivosti penzijskog fonda i sveobuhvatne održivosti privrede.
Zbog svega, Vlada mora hitno preduzeti mjere za ostanak mlade radne snage, prije svega stimulacijom povećanja zarada. Za tako nešto najbolje je uvođenje sistema neoporezovanja jednog dijela zarade.
U protivnom, naši mladi radiće u zemljama EU, a domaći poslodavci za potrebe turističke privrede i građevinarstva uvoziće Vijetnamce, Filipince i Indonežane…
Izvor: Portal Analitika
