Posljednjih mjeseci se sa raznih adresa može čuti priča o neophodnosti podizanja minimalane zarade u Crnoj Gori, sa 193 na 230 ili 250 eura, uz argumentaciju, a prema podacima Poreske uprave, da čak 70.000 zaposlenih u Crnoj Gori prima neto platu u ovom minimalnom iznosu.
Prema zadnje ažuriranim podacima iz Monstata, broj zaposlenenih u Crnoj Gori iznosi 182.368, što znači da čak 39% zaposlenih prima neto platu u iznosu od 193 eura. Međutim u realnosti ovaj podatak nije tačan, jer se nalaze načini (legalni i ilegalni) da se nadomjesti razlika od “zvanične” do stvarno dogovorene zarade između zaposlenog i poslodavca.
Ukoliko na krivim podacima kreirate strategiju razvoja, donošenje planova, ekonomske politike i zakonsku regulativu, dobijate niz loših dokumenata i promašenih zakonskih riješenja, a to se nažalost vrlo često dešava u Crnoj Gori.
Statistika pokazuje jedno, a u realnosti se dešava sasvim drugo. Tako na primjer svi znamo da su neto zarade odnosno primanja zaposlenih u Crnoj Gori za one 70.000 ljudi koji prema Poreskoj upravi primaju 193 eura, mnogo veća od te sume i da se u praksi nalaze drugi načini za isplatu realnih neto plata. Postoje zakonske mogućnosti za tzv. dostizanja neto zarada do realnog nivoa, kao što je obračun neoporezivih dnevnica, podizanje dividendi i sl. ali postoje i one proistekle iz sfere “sive ekonomije”, odnosno iz prihoda ostvarenih u gotovini koja ne prolazi legalne tokove poslovanja. Kao posljedicu ovakvog poslovnog ambijenta, imamo krivi podatak, kako o visini prosječne zarade u CG, tako i o broju zaposlenih sa minimalnim primanjima.
I umjesto da se realnost sagleda i pronađe način uticaja na uzroke, svi populistički “mašu” posljedicama (koje su pri tome netačne).
U preko 90% slučajeva poslodavci prikazaju minimalne zarade u svom poslovanju iz razloga ogromnog zahvatanja države na ime poreza i doprinosa, čije opterećenje ne može podnijeti veliki broj manjih privrednih subjekata koji čine većinu subjekata u Crnoj Gori. Ako se zna da na 200 eura isplaćene neto zarade, poslodavac ukupno mora državi uplatiti 65% ili 130 eura na ime poreza i doprinosa, može se bez posebnog ekonomskog znanja zaključiti koliko su plate ogromno opterećenje za privrednike i da njihovi biznisi jednostavno ne bi izdržali obračunavanje realnih zarada. Mišljenja sam na osnovu terenske analize, da 90% zaposlenih od onih 70.000 radnika koji navodno primaju 193 eura neto plate, imaju primanja ne manja od 350 eura, a veliki broj (trgovaca, ugostitelja i sl.) između 500 i 700 eura. Međutim oterećenje od 65% na takva primanja zatvorilo bi ogroman broj malih privrednih subjekata. Jednostavna analiza pokazuje da privrednik na primjeru ostvarivanja neto prihoda od 100.000 eura godišnje (a što nije zanemarljiva suma) i na primjeru 7 zaposlenih, uz sve ostale troškove, ne nalazi nikakvu ekonomsku opravdanost opstajanja svog privrednog subjekta, jer mu stopa profitabilnosti ne može biti ni 5% na godišnjem nivou.
Ako tome pridodamo realnost nemogućnosti naplate prihoda u 100% iznosu, dolazimo do zaključka da privrednik ima gubitke u poslovanju. Ovu našu analizu temeljimo na činjenici da u Crnoj Gori najveći dio privrednika čine mikro i mala preduzeća (preko 40.000) iz oblasti trgovine, ugostiteljstva, zanatstva i nekih uslužnih intelektualnih usluga, i koji u prosjeku zapošljavaju izmedju 3 i 10 zaposlenih. Monstatovi podaci govore da ako od 182.000 ukupno zaposlenih u Crnoj Gori oduzmemo one koje rade u državnoj i lokalnoj upravi, obrazovanju, zdrastvu, energetici, bankama, finansijskim institucijama i građevinarstvu, broj zaposlenih u trgovini, ugostiteljstvu, sporednim uslužnim djelatnosima, saobraćaju i poljoprivredi iznosi cca 90.000 zaposlenih i upravo su to grane privrede koje ne mogu izdržati realno prikazivanje zarada zbog visokih nameta na iste.
Ako se Vlada CG odluči da podigne minimalnu zaradu a ne smanji opterećenja na istu, za rezultat ćemo imati uništenje i zatvaranje mnogih malih biznisa a time i ogromno povećanje broja nezaposlenih. Ne treba žuriti dok se ne uradi jedna sveobuhvatna analiza i sistemski ne riješi problem. U tom procesu i sindikaati moraju imati veću ulogu i sveobuhvatniji pristup. Pri tome lideri sindikalaca nijednom nijesu iznijeli predlog o smanjenju ili ukidanju stope njihovog zahvatanja iz plata zaposlenih a znamo da svako podizanje minimalca znači i veće prihode u njihovim budžetima, čije trošenje niti je transparetno niti je namjensko za dobrobit zaposlenih.
Predlog Građanskog pokreta URA koji smo predstavili u ekonomskom program “Posao za sve”, sastoji se u sljedećem – Minimalna neto zarada treba da bude 300 eura uz uslov promijenjenog načina obračuna zarada. Predlozi su sljedeći:
a) Ukinuti obračun po odbitku odnosno na neto zaradu primjeniti postojeće stope poreze i doprinosa. To znači da bi pri 300 eura isplaćene neto zarade porez i ostali doprinosi iznosili 45,77 % ili 137 eura, dok je pri sadašnjem načinu obračuna zahvatanje 65% (usljed tzv. obračuna po odbitku, pa realno na primjeru poreza na dohodak stopa od 9% primjenjena na obračun zapravo je 13,43%.). Uz ovakav način obračuna poslodavci bi usljed manjeg opterećenja prikazivali relanije zarade, manje bi bilo “sive ekonomije”, realnije bi bili prikazani prihodi preduzeća (a time i PDV) a statistički podaci kao osnov za upravljanje bili bi realniji.
b) Ostaviti postojeći način obračuna ali minimalac osloboditi poreza. To bi značilo da pri neto zaradi od 300 eura, zahvatanja iz minimalca bi iznosila 51,66% ili 158 eura što bi u odnosu na sadašnji minimalac bilo minimalno opterećenje za privredu od 28 eura po zaposlenom koji prima minimalac. Za primanja u visini najniže cijene rada. I pri ovoj opciji, privrednici bi realnije prikazivali zarade a naši statistički podaci bili tačniji.
c) Za sve neto zarade iznad minimalnog iznosa uvesti progresivno oporezivanje po kategorijama primanja: npr. za zarade od 301-600 eura stopa poreza da iznosi 9%, od 601-1.000 stopa poreza da iznosi 12%, od 1.001-1.500 stopa poreza 14 %, od 1.501-2.000 stopa poreza da iznosi 16% i preko 2.000 stopa poreza da iznosi 18%, uz obavezu ukidanja sadašnjeg obračuna po odbitku.
U zemljama EU je urađen takav sistem oporezivanja da se ide ka redistribuciji od bogatih ka siromašnijima.
Primjera radi, u Austriji se plata do 1.000 eura uopšte ne oporezuje.
Sve ove zemlje, (pa čak i bivše Jugoslavije) imaju i iznose plata koji se uopšte ne oporezuju.
Osnov našeg predloga je da minimalna zarada ide na 300 eura neto, uz obaveznost promjene obračuna plata (ukidanje stopa na bruto primanja i uvođenje stopa na neto primanja), kao i uvođenje kategorija neoporezivih neto primanja i progresivnog oporezivanja. Za mene i za GP URA to je jedini način da ispravimo potpuno krivu sliku za sagledavanje pokazatelja o prihodima koje ostvaruje privreda. Prikazati realne neto plate (jer imamo zvaničnu i nezvaničnu platu), kao i pokazati jasno rashode privrede.
Autor: Ljiljana Popović-Moškov, dipl. ecc i članica Predsjedništva Građanskog pokreta URA
