Uprkos generalno pozitivnim trendovima zaposlenosti, zabrinjavajuće je da samo polovina radno sposobnih ljudi na Zapadnom Balkanu ima posao. Nezaposlenost je visoka, a neaktivnost još veća.
U današnje vrijeme, kada pomislimo na 1. maj, mislimo na dva slobodna dana, kratak, ali zaslužen odmor, roštilj sa porodicom i prijateljima, možda čak i posjetu nekom od popularnih izletišta u blizini i slično.
Mnogi ne razmišljaju o njegovom porijeklu i događaju poznatom kao nemiri na Trgu Žitne berze ili masakr na Trgu Žitne berze davne 1886. godine, kada je više od 300.000 radnika širom Sjedinjenih Američkih Država napustilo svoja radna mjesta i otišlo na prvu prvomajsku proslavu u istoriji, što je za posljedicu imalo smrt mnogih, ali i podstaklo sindikalne pokrete širom svijeta, koji su tražili prava radnika i zakonski utvrđeno osmočasovno radno vrijeme.
Međunarodni dan radnika ili Praznik rada danas je praznik koji se slavi širom svijeta u čast borbe radnika i sindikata. Aktivisti za prava radnika svake godine koriste ovu priliku da traže više pravde, bolje uslove rada i inkluziju.
Ova su prava, koja su mnogi platili svojom krvlju, a sada su dio Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima usvojene i donesene na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1948. godine. Za ostatak svijeta, kao i za nas na Zapadnom Balkanu, ona su data i podrazumijevaju se.
Ipak, čak i sada na Zapadnom Balkanu, u srcu Evrope, mi se i dalje borimo sa nezaposlenošću, neformalnom zaposlenošću, niskim platama, visokim rizicima od siromaštva…
Zaposlenost je najvažniji faktor da se ljudi izvuku iz siromaštva. Dobra vijest je da je konačno, nakon decenije recesije, siromaštvo u regionu u padu, uglavnom zahvaljujući otvaranju novih radnih mjesta. Loša vijest je, međutim, ta da je stopa siromaštva i dalje visoka. Prema Svjetskoj banci, u 2018. godini prosječna stopa siromaštva u Albaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji opala je za 1 procenat na godišnjem nivou, te je stopa siromaštva u regionu procijenjena na 21,6 posto. Međutim, stopa siromaštva onih koji već imaju posao nije zanemarljiva, jer, na primjer, u Sjevernoj Makedoniji ta stopa iznosi 9 procenata, a u Srbiji 11,9 procenata, što ukazuje na veliki broj loše plaćenih poslova.
S druge strane, kada su u pitanju trendovi zaposlenosti, region pokazuje pozitivne znake, s obzirom da je od 2012. godine na Zapadnom Balkanu otvoreno 700.000 novih radnih mjesta od kojih je 48 posto pripalo ženama, ali samo 4,3 posto osobama mlađim od 24 godine. U svih šest država Zapadnog Balkana više od jedne petine mladih (između 15 i 24 godine) nisu zaposleni, ne školuju se niti se na drugi način usavršavaju. Ovaj procenat se kretao od 24, odnosno 26 posto u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i Kosovu do 17 posto u Crnoj Gori i Srbiji.
Međutim, uprkos generalno pozitivnim trendovima zaposlenosti, zabrinjavajuće je da samo polovina radno sposobnih ljudi na Zapadnom Balkanu ima posao. Nezaposlenost je visoka (oko 17%), a neaktivnost još veća (38%).
Strukturalni nedostaci tržišta rada uzrok su i značajnog gubitka produktivnih godina radnog vijeka. Prema Svjetskoj banci, prosječna radno sposobna žena na Zapadnom Balkanu gubi više od trideset, a prosječan radno sposoban muškarac više od dvadeset godina svog produktivnog radnog vijeka zbog nezaposlenosti i neaktivnosti, što je zapanjujuće, posebno kada pomislimo da produktivni radni vijek traje ukupno nekih četrdeset godina.
Teodor Ruzvelt je jednom rekao da samo teškim i mukotrpnim radom i trudom, velikom snagom i nepokolebljivom hrabrošću možemo ići dalje, ka boljim stvarima. Mi, kao društva i kao region, moramo uraditi više i brže da ove brojke promijenimo i pretvorimo u naš napredak i rast.
Da zaključim činjenicom da je obrazovanje jedan od najvažnijih faktora nečije uspješnosti na tržištu rada. Naime, na osnovu globalnog presjeka stanja, koji su uradili Psaharopulos i Patrinos u 2018. godini, jedna dodatna godina školovanja u prosjeku povećava prihod za 9 posto! Prihodi su čak i veći za žene i u zemljama sa niskim prihodima, što pokazuje da obrazovanje djevojčica i djevojaka treba da ostane prioritet. Kada se najugroženijim građanima jedne zemlje omogući da postanu kvalitetan ljudski potencijal i kada im se poboljšaju mogućnosti zapošljavanja, znatno im se povećaju i šanse za pronalazak dobro plaćenog i stabilnog posla i pomaže im se da pobjegnu iz siromaštva.
Nand Šani
*Autor je vođa tima Platforme Savjeta za regionalnu saradnju (RCC) za zapošljavanje i socijalna pitanja, koja radi na jačanju institucionalnih kapaciteta i poboljšanju efikasnosti politika u cilju podsticanja zapošljavanja na Zapadnom Balkanu
