Kako radnici kupuju kompanije

Dodajte komentar

U Sjedinjenim Američkim Državama znatan dio tržišnog kapitala nije vlasništvo pojedinca, moćnih porodica, niti berzanskih mešetara, već zaposlenih pa i onih koji se pripremaju (školuju za posao) iz raznih struktura društva. Oni itekako dobro prate sve što se dešava na berzama u Njujorku i širom svijeta, registuju svaki promil promjene generalnih indeksa, koji za našeg običnog čovjeka pa i poslodavca ne znače ništa. Od velike depresije 30-ih godina prošlog vijeka, čije smo posljedice gledali u mnogim filmovima, SAD nisu izvukle iz krize samo intervencije vlasti, već, prije svega, promjena vrste kapitala propalih bogataša. Njihova poslovna imovina, zahvaljujući i nesumnjivo poštenim berzanskim stručnjacima i vlasti, postala je značajnim dijelom imovina zaposlenih, koji su ne samo svoje preduzeće već cijelo društvo i državu izvukli iz krize.

Radničko dioničarstvo

Upravo radnici, kojima se tada obratio predsjednik Franklin Roosevelt i dao im moć, napravili su SAD državom kakva je danas. Taj plan koji se stučno zvao ESOP (employee stock ownership plan) bio je specifičan oblik dioničarstva zaposlenih Amerikanaca. Isprva se primjenjivao samo u preduzećima kojima je prijetila likvidacija, ali se vremenom pokazao kao pogodan instrument sufinansiranja djelatnosti preduzeća. Država i danas pomaže ESOP oslobađanjem od poreza, a vrlo često u kriznim vremenima odobrava zajam.

Rezultat ESOP-a je da danas u SAD imate više od 12.000 moćnih dioničkih društava koja su pod direktnim upravljanjem radnika, čak i moćnih svjetskih korporacija koje zapošljavaju nekoliko stotina hiljada osoba: Microsoft, Hewlet-Packard, Procter&Gamble, Cisko, Intel, Motorola, Merill Lynch Radnici i radnički kapital svojim garancijama i radom omogućili su da se nedavno izvuće iz krize Fordova automobilska i druga industrija u Detroitu, zbog čega je cijeli milionski grad bio na ivici bankrota.

Nije to nikakav socijalizam ili komunizam i socijalizacija kapitala, kako bi neki pomislili, već klasična kapitalistička tvorevina, ali sa strogim pravilima i oštrim kaznama u slučaju menadžerskih prevara i smicalica. Jednostavno, gadno bi se proveli svi, ako bi krenuli s mešetarenjem. A i predstavnici vlasti, ako bi im to omogućil, bili bi osuđivani na višegodišnje kazne. I danas možete pročitati da je neki američki menadžer osuđen samo ako je sakrio neku informaciju ili onemogućio podjelu dioničke dobiti (dividende), ukoliko je stvorena radom i radnim rezultatima.

Šta je ESOP?

Dioničarstvo zaposlenih (ESOP) je alternativni sistem stimulativnog nagrađivanja koji omogućava zaposlenim da postanu vlasnici dionica u kompaniji u kojoj rade. Cilj mu je da zaposlenog trajnije veže uz preduzeće i da stvori dodatni poticaj za njegovo veće angažiranje u radu.

Dionice mogu biti distribuirane zaposlenima na direktan ili indirektan način. Kod direktnog načina svaki zaposleni sklapa direktan ugovor s preduzećem. Kod indirektnog, između zaposlenika i preduzeća u kojem radi umetne se posrednik, tzv. fond. Zadatak fonda je da pribavlja dionice, raspoređuje dividende, isplaćuje dionice zaposlenim te olakšava rješavanje računovodstvenih i upravljačkih problema.

Vrlo rijetko zaposleni mogu odmah raspolagati svojim dionicama. U većini slučajeva one mogu biti vezane određeno vrijeme (dvije do šest godina), ili je raspolaganje moguće kad se navrše određene godine starosti, kada se odlazi iz preduzeća, rješava stambeno pitanje i sl.

Dioničarstvo zaposlenih može se javiti u različitim oblicima, od kojih se kao karakteristični mogu izdvojiti podjela dionica zaposlenim, kad uprava odluči da dio profita umjesto u novcu podijeli zaposlenim u dionicama. Ova podjela je direktna i besplatna, a zaposleni obično mogu raspolagati svojim dionicama nakon određenog roka, piše Business-magazine.ba

Druga mogućnost je kupovina dionica od strane radnika, po islovima povoljnijim od tržišnih. Najjednostavnija mogućnost je, pak, davanje popusta (npr. 20 posto) na tržišnu cijenu dionica. Druga mogućnost je kreditiranje bez kamata ili uz povoljne kamate, pri kupnji dionica preduzeća u kojem rade.

SAD regulišu ESOP sa 17 zakonskih propisa. Posebno se podupire državno posuđivanje kapitala potrebnog za funkcioniranje ESOP-a, a u svrhu daljeg razvoja takve firme, na način da je kapital znatno jeftiniji nego što su uobičajeni bankarski uslovi. Američki kongres dao je ESOP-u i posebne porezne olakšice, koje se odnose na prodaju dionica i glavnice, isplate dividende, unošenja kapitala u ESOP i niz drugih dugoročnih pogodnosti.

Značajan faktor funkcioniranja ESOP-a je motivacija zaposlenih. Članovi ESOP-a obično su zaposleni koji su zainteresovani za uspjeh preduzeća. Posebno se ističe obaveza potpune i otvorene informisanosti. Dioničar, član ESOP programa, kada odlazi u penziju ili napušta firmu, mora biti besporezno isplaćen u visini dospjelih dividendi, uložene glavnice i određenih unaprijed utvrđenih bonusa.

Osim u SAD, planovi ESOP-a primjenjuju se u Kanadi te nekim državama Evropske unije (Velikoj Britaniji, Francuskoj), ali i socijalističkoj Kini, Rusiji, Australiji i Japanu.

I u našem okruženju prisutan je ESOP. U Hrvatskoj postoji priličan broj preduzeća koja imaju razne modele zaposleničkog vlasništva. Njihovi programi sadrže jedan ili više ciklusa za ulazak zaposlenih u povećavanje vlasništva nad dionicama. Između ostalih, po metodu ESOP-a u Hrvatskoj su organizirani AD Plastik, Dalekovod, Elektropromet, Herbos, Hotel Osmine, Kraš , Pliva, Podravka,Tankerska plovidba, Tehnika, Zagrebačkabanka, Jadranka, itd. Neka su dionička društva svoj program u cijelosti završila, a sve ih je više koji su u pripremi uvođenja takvog programa.

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *