The Economist je sredinom osamdesetih godina izašao sa nneformalnim Big Mac Indexom koji se temelji na teoriji pariteta kupovne moći koja kaže da valuta mora imati istu kupovnu moć u svim zemljama, odnosno da jedinica svake valute mora imati istu realnu vrijednost u svakoj zemlji. Prema Big Mac Indexu, dolar je trenutno najjači u posljednjih trideset godina.
Na primjer, u Rusiji Big Mac košta 110 rubalja, odnosno 1,65 dolara, dok je u SAD-u njegova cijena 5,58 dolara. To bi značilo da je ruska rublja 70 posto podcijenjena u odnosu na američki dolar. Ili, s druge strane, Švajcarci Big Mac plaćaju 6,50 švicarskih franaka, odnosno 6,62 američka dolara, što znači da je švajcarski franak precijenjen za 19 posto u odnosu na američki dolar.
Big Mac indeks pokazuje da je većina valuta podcjenjenija u odnosu na američki dolar nego što je to bila prije pola godine. U nekim slučajevima došlo je do promjene kursa pa je tako dolar ojačao za 25% u odnosu na argentinski peso ili 14 posto u odnosu na tursku liru. U drugim slučajevima došlo je do promjene cijene. Na primjer, u Rusiji je došlo do sniženja lokalne cijene Big Maca za 15 posto.
The Economist navodi da nije neuobičajeno da valute tržišta u razvoju izgledaju slabe u odnosu na dolar po Big Mac indeksu, no sada je situacija takva da je dolar jači od većine valuta. Na primjer, Amerikanci koji posjećuju Veliku Britaniju platiće Big Mac 27 posto jeftinije nego kod kuće.
The Economist napominje da paritet kupovne moći, iako loš za kratkoročnu prognozu kurseva, na duži rok ipak daje rezultate. Analiza podataka iz 1986. godine pokazuje da valute koje Big Mac indeks smatra podcijenjenima imaju tendenciju da se u prosjeku jačaju u sljedećih deset godina (i obrnuto). Jedine tri valute koje su jače od američkog dolara su švajcarski franak (18,7 posto), norveška kruna (5 posto) i švedska kruna (4,6 posto).
