Lažni sjaj Titovog Galeba

Dodajte komentar

Priča o Titovom brodu Galebu je manje-više dobro poznata – sagrađen je 1938. u Italiji, za potrebe italijanske trgovačke flote, kao RAMB III, zatim je prenamijenjen u vojni brod i torpedovan u libijskoj luci Bengazi 1941. godine, potom je, nakon kapitulacije Italije, 1943. prenamijenjen u njemački minopolagač pod imenom Kiebitz, nakon rata postao je školski brod Jugoslovenske ratne mornarice i Titova ploveća rezidencija, u devedesetima je završio u Crnoj Gori, u vlasništvu grčkog tajkuna, pa u Rijeci, gdje je dotegljen nakon što ga je grad otkupio, zatim je proglašen kulturnim dobrom i sada, u svojoj završnoj transformaciji, postaje brod muzej u sklopu projekta “Rijeka – Evropska prijestonica kulture 2020”, piše jutarnji.hr.

Plutajući muzej

Dugo je Galeb skupljao prašinu i propadao na vezu riječke luke, sve dok prošle godine grad Rijeka nije objavio da je iz fondova EU povučeno 32,7 miliona kuna (oko 4,7 miliona eura) za njegovu restauraciju i pretvaranje u plutajući muzej. Više od godinu dana nakon te objave dogodili su se prvi vidljivi pomaci – u Muzej grada Rijeke, koji je saradnik u projektu obnove, ovih je dana stiglo prvih 38 primjeraka restauriranog namještaja s Galeba. Radi se o namještaju koji je predat na restauraciju u dogovoru s Konzervatorskim odjeljenjem hrvatskog Ministarstva kulture u Rijeci, a izvorno se nalazio u brodskom malom salonu te apartmanima Josipa Broza Tita i Jovanke Broz.

Titov i Jovankin namještaj otkrivaju nove, široj javnosti nepoznate detalje o Galebu.

“Ne znamo koji je od medija i kada krenuo s pričom o Galebu kao Titovoj jahti, ali to, jednostavno, nije tačno. Galeb nikada nije bio jahta, to je, od rekonstrukcije u Uljaniku pa sve do 1990. godine bio školski brod Jugoslovenske ratne mornarice koji je po potrebi služio za Titova državnička putovanja. Na njemu nije bilo nikakvog velikog luksuza, nikakvih ekstravagantnih zabava. Nema niti jednog jedinog podatka ni svjedočenja da su na Galeb ikada stupili Elizabet Tejlor, Ričard Barton, Sofjia Loren ili iko od stranih zvijezda. Taj dio priče posebno ljuti članove posade s kojima smo razgovarali, a koji su u to vrijeme služili na brodu”, priča Nataša Babić, kustos u Muzeju grada Rijeke koja vodi poslove te institucije na projektu Galeb.

Mediji, dodaje ona, to uporno prenose i čak je završilo u Wikipediji.

U duhu vremena

Restauirani Titov i Jovankin namještaj s Galeba trenutno je smješten u jednoj od dvorana Muzeja i, kako piše jutarnji.hr, letimičan pogled na njega otkriva da nikakvog luksuza tu nije bilo. Radi se o jednostavnim, strogo funkcionalnim krevetima, ormarićima, kaučima, foteljama i stolovima, definitivno ne najjeftinijim i nekvalitetnim primjercima, ali barem deset puta jeftinijim od namještaja kakav je danas na jahtama trećerazrednih tajkuna.

Većina sačuvanog pokretnog namještaja pripada takozvanoj Šetnoj palubi, koja je bila namijenjena boravku Josipa Broza Tita i njegove pratnje tokom državničkih putovanja i susreta.

Nezahtjevan putnik

Nataša Babić proučava stotine i stotine stranica dokumentacije, ona i saradnici razgovarali su s desetinama bivših članova posade, svjedocima vremena i, kako kaže, svi se slažu u jednom – Josip Broz Tito bio je prilično nezahtjevan putnik na tom brodu.

“Priča se da su mu, u sklopu druge rekonstrukcije, predložili da na palubi naprave bazen, ali on je to odbio”, govori Nataša Babić.

Galeb je za Titova državnička putovanja izabran, prema svemu sudeći, iz bezbjednosnih razloga. Na prvo je krenuo 1953., u London. Bilo je to vrijeme trzavica sa SSSR-om, kada je Tito strahovao od atentata, a na brodu je mogao biti pod zaštitom, stalno u pratnji. Bilo je to i vrijeme kada je flota Jugoslovenske ratne mornarice bila prilično oskudna, a Galeb je izvorno i građen za putovanja otvorenim morem, najprije između Afrike i Italije.

“Na posljednjem državničkom putovanju Galeb je bio 1976. godine, ali Tito je tada već bio star i bolestan, pa je letio avionom. To je još jedan mit – da je išao brodom jer se bojao aviona. Često je kombinovao brod i avion”, govori Nataša Babić.

Mnogo je toga s Galeba “odneseno” dok je 90-ih bio na vezu u Boki Kotorskoj u Crnoj Gori. “Nestali” su suđe, elektronska oprema, mnogo inventara, salutni topovi, pomoćni čamci, gliser…

“Dva pomoćna čamca dan-danas su u Boki Kotorskoj, a od njih su napravili taksi brodove. Gliser je prodat za 20 hiljada maraka. Počeli su da skidaju i mesingane pločice s imenima državnika, ali ih je jedan član posade spriječio, tako da su, na sreću, sačuvane”, tvrdi Nataša Babić.

Najteži dio posla oko Galeba tek predstoji. Početkom iduće godine trebao bi biti raspisan tender za rekonstrukciju samog broda. Procijenjeno je da će za to trebati oko deset mjeseci, a kako je riječ o spomeniku kulture, tačno su propisani i najsitniji detalji.

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *